Nakon gostovanja u Makedoniji te Vinkovcima, Kutini i Splitu, u novonastalim okolnostima u Galeriji Koprivnica, od 18. svibnja 2020. godine predstavljena je gostujuća izložba autorice Bojane Poljaković Popović “Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca“. Izložba predstavlja izbor fotografije iz tzv. folklornog opusa Toše Dabca, snimljene na ulicama grada Zagreba, ali i diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Riječ je o umjetničkim fotografijama koje prikazuju raznovrsnost motiva tradicijsk­oga tekstilnog rukotvorstva i odijevanja, poput muške i ženske svečane narodne nošnje, radne i svakodnevne nošnje, dječje nošnje i folklornih kostima. Izložene fotografije prikazuju svakodnevicu narodnih nošnji, a vještim okom Dabac je uspio zabilježiti i sačuvati vrijednosti kulture tradicijskog odijevanja. Izložbu dopunjuju dijelovi narodnih nošnji iz zbirke Posudionice i radionice narodnih nošnji koji su tematski vezani za izložene fotografije poput slavonske pletene veste jankela i kabanice ukrašenu vrpcom šujtašem, marame za glavu krpe koju su nosile udane žene iz okolice Travnika, jamničkog oglavlja kapice rogi, sinjskog muškog prsluka ječerme s tokama i drugi. Dio izložbe su i kreativne virtualne radionice namijenjene djeci predškolskog uzrasta i učenicima nižih razreda osnovne škole kako bi se putem fotografija i odjevnih predmeta upoznali s kulturnom baštinom koju čine narodne nošnje iz raznih krajeva Hrvatske. Pristigli radovi nastali na radionici bit će objavljeni na društvenim mrežama (facebook) od utorka, 2. lipnja 2020. godine. Izložba se može razgledati u Galeriji Koprivnica sve do 12. lipnja 2020. godine, radnim danom, u ponedjeljak 8,00 – 15,00 sati, utorak – petak 10,00 – 18,00 sati te vikendom 10,00 – 14,00 sati. Više o izložbi saznajte od autorice Bojane Poljaković Popović.

Muzej grada Koprivnice i PORA Regionalna razvojna agencija Koprivničko-križevačke županije nedavno su zajednički prijavili prijedlog programa na natječaj Kulturna suradnja u zemljama Zapadnog Balkana. „Tell all the tales“ vrijedan je 429.840,40 eura okuplja 5 partnera iz 5 zemalja, a nositelj je Muzej. Projekt bi kroz dvije godine istraživao i povezivao mitove i legende u Podravini, ali i Makedoniji, Poljskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji u suradnji s muzejima i organizacijama koje brinu o kulturnoj baštini u tim zemljama. Prema vjerovanjima i predajama nekoć davno Podravina je bila fantastično mjesto, napučeno šarolikim bićima o kojima učimo iz kazivanja maštovitog naroda. Tijekom povijesti, u svim su se krajevima Europe razvijale se i prenosile brojne etnografske i mitološke priče. Prema dosadašnjim istraživanjima vjerovanja u mitološka bića intenzivno bilježimo kod nas od 19. stoljeća, a slojevi raznih vjerovanja kojima ćemo se u projektu baviti potječu iz različitih povijesnih razdoblja. Ovaj projekt bi bio posvećen produbljivanju konteksta suvremene kulture i tradicije, kroz terensko istraživanje narodnih predaja, povezivanje sa stanovnicima te kroz rad sa stručnjacima i pripovjedačima. Terenska istraživanja, predavanja, praktičan rad, boravak u prirodi i učenje o  mitologiji i dobrim praksama etnografskog istraživanja (ali posredno i ekologiji) potaknut će sudionike i publiku na kreativno razmišljanje i izražavanje, konceptualno promišljanje konkretnih priča, uvažavanje njihovog značenja i značaja, ali i razvijanje usmene, pismene i  vizualne pismenosti i sposobnosti opažanja neobičnog i nestandardnog u svakodnevici. Uz istraživanja projekt bi uključio i radionice interpretacije kulturne baštine i film od 45 minuta za koji bi se mitološka bića i priroda snimali na autentičnim lokacijama, a prilikom snimanja koristila bi se digitalna tehnologija koja će ujediniti povijesnu ostavštinu i suvremene umjetničke prakse.

Dr. Hrvoje Neimarević rođen je u obitelji Ante i Terezije Neimarević u Varaždinu 23. travnja 1931. godine. Živio je u gradu u kojem mu je otac bio gimnazijski profesor, a tu je pohađao i osnovnu školu koju je, uslijed selidbe obitelji, završio u Novoj Gradišci i Koprivnici u kojoj završava i gimnazijsko obrazovanje. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te 1957. godine obavlja pripravnički staž u koprivničkoj bolnici. Zaposlio se kao liječnik opće prakse u Goli, a 1968. godine odlazi na specijalizaciju neuropsihijatrije u Zagreb. Po specijalističkom ispitu 1971. godine vraća se u Koprivnicu gdje u narodnoj bolnici organizira neuropsihijatrijsku službu. Godine 1995. odlazi u mirovinu u kojoj se počinje baviti publicističkim radom. Dr. Hrvoje Neimarević umro je 16. svibnja 2020. godine i sahranjen je na groblju Sv. Duha u Koprivnici 18. svibnja.

U Muzeju grada Koprivnice postavljena je od 8. travnja do 8. lipnja 2009. godine izložba njegove prve velike donacije, koju je ostvario zajedno sa sestrom Zdravkom Bašićević i Nevenkom Neimarević (suprugom preminulog brata Dražena) muzeju pod nazivom „Donacija Ante Neimarević“ koja je kulturnoj javnosti predstavila obiteljsku ostavštinu i u totalitetu mikroskopskog prikaza biografiju njegova oca Ante, sudionika Prvog svjetskog rata, gimnazijskog profesora, redatelja, novinara, komediografa i hrvatskog književnika. Donacija, koja se sastoji od ambijentalnog namještaja (radne i obiteljske sobe Neimarevićevih), više rukopisa, uporabnih osobnih i kućanskih predmeta, memorijabilija iz Prvog svjetskog rata, ulja na platnu, više faksimila dokumenata i fotografija, danas se nalazi u sklopu više tematskih izložbi Muzeja grada Koprivnice. Nastavite čitati →

100 godina Ivana Večenaja (Gola, 1920. – Koprivnica, 2013.)
3. DIO – Ivan Večenaj – Erudit našeg vremena

Piše: Helena Kušenić

Renesansni čovjek (L‘uomo Universale) posjeduje široko znanje na mnogim poljima, duboko poznaje jednu problematiku ili vještinu i ima sposobnost prijenosa informacija iz raznih područja i stvaranja novih znanja.[1] U ovoj definiciji bez problema pronalazimo Ivana Večenaja, koliko god se to na prvi pogled činilo pretenciozno. Iako mu je formalno obrazovanje bilo kratkotrajno i šturo, kroz život je naučio i ostvario mnogostruko više od brojnih akademski obrazovanih ljudi. Njegov put pokazuje nam kako veliko zalaganje, neprestano učenje, kontinuiran rad unatoč životnim nedaćama i preprekama, ipak donose rezultate. U prošlim tekstovima spomenuli smo njegovo siromašno seljačko podrijetlo koje je predodredilo životni put u smjeru napornog fizičkog rada i psihološke neizvjesnosti nad egzistencijom koja nije bila lišena niti (osobnih) tragičnih događaja. Iz svega toga, Ivan Večenaj izlazi snažniji i snalažljiviji, poput feniksa ili pijetla (kojeg toliko rado slika) – vjerujući u novi dan, svjetlo, dobrotu – ne gubeći nadu. Spas i olakšanje pronašao je u radu. Uvjerili smo se u snagu i važnost njegovih likovnih ostvarenja, a sad je vrijeme da pažnju preusmjerimo prema književnom stvaralaštvu svestranog umjetnika. Nastavite čitati →

U Hrvatskoj se po 40. puta obilježava Međunarodni dan muzeja (MDM) prema ICOM-ovim smjernicama i posredstvom Muzejskog dokumentacijskog centra. Ovogodišnja središnja tema okreće se osmišljavanju proaktivnih projekata kojima muzeji svoju praksu usmjeravaju prema ulozi promicatelja razumijevanja i uvažavanja različitosti kao i na socijalni senzibilitet i inkluzivno ponašanje. Hrvatska muzejska scena posljednjih petnaestak godina bilježi povećani broj projekata prilagođenih najrazličitijim korisnicima s obzirom na dob, razinu edukacije te na druge posebnosti koje ih određuju. Suvremena muzeologija koristi se metodologijom inkluzije u prezentaciji i komunikaciji baštine pri čemu pomiče granice prema korisnicima s uvažavanjem pripadanja različitim rasama, drugoj etničkoj pripadnosti, roda, klase, dobi, fizičke sposobnost, jezika, religije, ekonomskog statusa ili pak rodnog opredjeljenja. Nastoji se prezentirati i nespominjanu ili „spornu“ baštinu lokalnog stanovništva, ali i manjina te brojne „teške“ elemente društva koji ukazuju na neki od oblika obespravljenosti. Preduvjet za vođenje takve komunikacije jest ozračje poštovanja i uvažavanja različitosti životnih prilika i stilova pri čemu inkluzija počinje samorefleksijom i introspekcijom koja nikad ne završava. Shodno tome, koprivnički su muzealci prilagođavajući se ograničavajućim okolnostima uz pandemiju COVID-19 osmislili nekoliko aktivnosti kojima će se na inovativan način približiti svojim korisnicima, a u cilju profesionalizacije muzejskog diskursa i produbljivanja njihove misije u našoj zajednici. Uz to, svi će muzejski objekti na Međunarodni dan muzeja 18. svibnja 2020. godine u Koprivnici i Hlebinama biti otvoreni sve do 18 sati uz besplatan ulaz za posjetitelje.

Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, 8 – 18 sati: stalni postav i eksperimentalna arheološka radionica
Galerija Koprivnica, Koprivnica, 8 – 18 sati: Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca
Galerija Mijo Kovačić, Koprivnica, 8 – 18 sati: stalni postav
Galerija naivne umjetnosti, Hlebine, 10 – 18 sati: Dragica Lončarić: Svjetlosni akcenti

PROGRAM Nastavite čitati →

Preventivna zaštita dio je cjelokupne zaštite muzejskog predmeta kao pokretnog kulturnog dobra. Ona smanjuje rizike i usporava propadanje zbirki te je temelj svake europske politike očuvanja baštine i muzejsko-galerijske djelatnosti. Primarna i preventivna zaštita ujedno je i temeljno poslanje svake muzejske zbirke i osnovni preduvjet čuvanja svakog pojedinog muzejskog predmeta. Provodi se na način da se ne zadire u materijal, nego se čini sve moguće da se ukloni šteta nastala na predmetima ili spriječi nova šteta. Riječ je o skupu mjera i postupaka kojima se želi usporiti ili spriječiti propadanje predmeta kulturne baštine prouzročeno prirodnom ili ljudskom aktivnošću kroz: 1. osiguravanje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta (temperature, relativne vlage, svjetlosti, zagađenje zraka), 2. pravilno rukovanje, pohranu, izlaganje, pakiranje, prijevoz i upotrebu predmeta te 3. suzbijanje štetočina. Ovaj se skup mjera na muzejskim predmetima provodi kontinuirano posljednjih godina, a s obzirom na trenutnu situaciju i ograničenost primanja posjetitelja u muzejskim prostorima, koprivnički su muzealci preteklo vrijeme iskoristili za početak provedbe mjera preventivne zaštite unutar svojih zbirki.

Početkom 2020. godine je Muzej grada Koprivnice stvorio ugovorne obveze javnih potreba u kulturi za provedbu preventivne zaštite s Ministarstvom kulture i Gradom Koprivnica. Sukladno tome, provedena je nabava različitih zaštitnih folija, arhivskih kutija, arhivskih kartona, omota i uvojnih papira, spužvica i sredstva za čišćenje, klopki za štetočine, zaštitnih UV folija, fotoalbumskih kutija i sličnog materijala koji se koristi za očuvanje muzejske građe. Iako potrebe Muzeja daleko premašuju mogućnosti nabave materijala za preventivnu zaštitu svake se godine planski dogovaraju prioriteti, shodno čemu je izrađen „Plan preventivne zaštite, konzervacije i restauracije Muzeja grada Koprivnice za razdoblje 2020. – 2024. godine“. Ova nesretna situacija bila je ujedno izuzetno i korisna jer se uspjelo izdvojiti više vremena za brigu o muzejskim predmetima kako bi ih se u budućem razdoblju moglo predstaviti javnosti u novom svijetlu.

Jučer, 29. travnja 2020. godine, u koprivničkoj bolnici, napustio nas je istaknuti slikar iz Molvarskog kruga podravske naive. Đuro Popec rođen je 5. travnja 1943. godine u Gornjoj Šumi. Volju za slikarstvom pokazuje još od osnovnoškolskih dana, no životne okolnosti odvode ga drugim putem pa radi kao vozač. Slikati počinje tek 1972. godine, a prvu samostalnu izložbu ostvaruje već 1978. godine. Tijekom života izlagao je u brojnim gradovima zemlje i svijeta.

Djela sačuvana u Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice već i nazivima – Zimski pejzaž, Pečenje rakije, Branje tikvi – govore kako je slikarski izričaj temeljio na osnovnim premisama Hlebinske škole prikazujući svakodnevicu i ljude svoje okoline. Često teške fizičke poslove zaogrtao je u uglavnom tople kolorističke nijanse vidljive u Branju tikvi. Kompozicije su sačinjene od oblih, mekanih formi koje se povremeno ritmiziraju vertikalno usmjerenim oštrijim obrisima drveća. Simetrična kompozicija, u pravilnoj izmjeni muških i ženskih figura u različitim posturama, naglašava povezanost čovjeka s prirodom i njenim prešutno usustavljenim redom i jasnoćom. Perspektivna skraćenja u prikazu seoskih nastambi stvaraju nekolicinu pozadinskih planova prodorom u dubinu. Posebnu pozornost poklanja oblikovanju neba čiju nestalnost i stalnu mijenu prezentira različitim formama. Tamni kišni oblaci pretvoreni su u sive linijske predjele, dok svijetli, „osunčani“ oblaci dobivaju savršeno okruglastu formu ogrnutu bjelinom. Bjelina snijega također je jedna od čestih tema i preokupacija kojima stvara prizore minimalističkog pejzaža usmjerenog na misaona promišljanja o životu i svijetu (Zimski pejzaž). Zaleđenost pejzaža i zagasitijeg kolorita odaje dojam osamljenosti i praznine. Čak i kad koristi tamnije boje, omekšava ih miješanjem s bijelim ili svjetlijim bojama kako bi ih približio pastelnim tonovima, a time i ublažio ozbiljnost atmosfere. Nastavite čitati →

Običaji vezani uz početak svibnja, a napose oni prvosvibanjski, u bliskoj su vezi s jurjevskima i to ponajprije po svom proljetnom karakteru. To se prije svega odnosi na običaj postavljanja majskog drva “majbana” ili “majuša” (odsječenog mladog stabla s tek prolistalom krošnjom) na neko istaknuto mjesto u selu gdje će kao proljetni simbol ostati nekoliko tjedana. Visinom i ukrasima majskog drveta stanovnici susjednih sela često su se međusobno natjecali, nastojeći dokazati vlastitu spretnost i snagu. Drugi, izrazito proljetni običaj bio je onaj “kićenja” plotova prolistalim grančicama noć uoči prvog svibnja. On je osobito bio raširen u selima oko Koprivnice te prema Bilogori, gdje još i danas plotove i “lese” (ulazna vrata u dvorište) ukrašavaju na navedeni način. Početkom dvadesetog stoljeća to su činili mladići koji su grančice stavljali na ograde djevojkama pa su prema bogatstvu i vrsti grančica susjede već sljedećeg jutra mogle procijeniti koliko je koja djevojka omiljena u selu. Ne treba posebno naglašavati kako je bilo i onih kojima su plotovi osvanuli okićeni koprivama, što je značilo da su se nekim postupkom ili ponašanjem zamjerile mladićima. Kako je već sam početak mjeseca obilježen slavljenjem obnavljanja i bujanja vegetacije, jasno je da je to njegovo obilježje kumovalo i pri odabiru naziva ovog mjeseca među podravskim pukom. Nastavite čitati →

Nakon mjesec i pol dana muzeji i galerije konačno mogu postupno otvarati svoja vrata korisnicima i čini se kao da će se kultura oprezno početi vraćati u društveni život. Koprivnički muzej će svoje prostore otvoriti početkom sljedećeg tjedna, u Koprivnici (4.5. – ponedjeljak) i Hlebinama (5.5. – utorak), uz strogo pridržavanje svih preporučenih mjera zaštite od COVID-19. U svemu tome važno je zbrojiti nastalu programsku štetu, odnosno pobrojati projekte za koje su posjetitelji bili uskraćeni; ali podjednako tako javnosti predočiti kvalitetno iskorišteno vrijeme iza zatvorenih vrata.

U prvom redu, izgubljeno je više izložbi među kojima će tek pojedine biti moguće realizirati u nekom drugom terminu. Tako će u Hlebinama biti prolongirana samostalna izložba Dragice Lončarić do 24.5. s kojom se javnost nije imala prilike upoznati, dok se skupna izložba „Svugdi pojdi, doma dojdi“ posljednjih dana uspješno virtualno predstavlja putem muzejskog Facebook profila. Nažalost, izgubljen nam je drugi dio velike arheološke izložbe „Avari i Slaveni“ kojom se od 28.3. u Galeriji Koprivnica trebao predstaviti hrvatski ranosrednjovjekovni materijal, kao i izložba „AKO TEBE ZABORAVIM“ o holokaustu u Hrvatskoj 1941.-1945. koja je trebala biti postavljena u Sinagogi. U Galeriji Koprivnica od 24.4. bilo je planirano upoznavanje s velikim hrvatskim fotografom Tošom Dabcem što će se pomaknuti na neki drugi datum, a na sudjelovanje koprivničkih postrojbi u VRO Bljesak trebali smo se u Muzeju podsjetiti krajem travnja. U sljedeća dva tjedna izradit će se novi izložbeni plan kojim će se predvidjeti mogućnost realizacije odgođenih i nadolazećih izložbi do kraja 2020. godine sukladno mjerama civilnog stožera RH. Nastavite čitati →

Prvi značajniji proljetni svetac koji slijedi iza uskrsne grupe je svakako Sveti Juraj, čiji se spomen dan obilježava 23. travnja. O samom značaju običaja vezanih uz Jurjevo govori činjenica kako je čitav mjesec nekad nosio naziv po njemu “jurjevčak”, odnosno “đurđevčak”. Njegov proljetni karakter vidljiv je u običajima prema kojima ga smatraju pastirskim blagdanom. Naime, u čitavoj Podravini toga je dana po prvi puta u godini stoka izvođena na ispašu, a osobito zanimljiv bio je običaj da su je pastiri za tu prigodu kitili cvijećem i tek prolistalim grančicama. U nekim podravskim selima zabilježeno je i vjerovanje da prije Jurjeva nije dobro orati niti sijati (vjerojatno zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje obilježavaju razdoblje prije navedenog blagdana), što je uz već spomenute pastirske običaje uvjetovalo i općeprihvaćen stav o svetom Juraju kao zaštitniku zemlje, stoke i usjeva. Vezani uz taj stav svakako su i ophodni jurjevski običaji zabilježeni u selima oko Đurđevca te na bilogorskim obroncima, gdje su još sredinom prošlog stoljeća večer uoči Jurjeva selom obilazile grupice mladića “đurđara” ili “jurjaša”. Među njima je osobito istaknut bio mladić koji je glumio “Đuru”, a bio je pokriven košem ispletenim od tek prolistalih grana. Njegov zadatak bio je da poskakuje i vrti se u ritmu “đurđarske” pjesme. Nastavite čitati →