U subotu, 27. ožujka 2021. godine obilježena je 100. obljetnica rođenja Ivana Rabuzina. U čast ove velike obljetnice Muzej grada Koprivnice krajem prošle godine priredio je prvu samostalnu izložbu Ivana Rabuzina u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. Izložba pod nazivom „Ivan Rabuzin – Senzibilni vizionar idealnih svjetova“ iz Zbirke Vladimira Malogorskog ove je godine tijekom ožujka predstavljena i u formi virtualne izložbe na muzejskim društvenim mrežama, a poslužila je i kao osnova za izlaganje na virtualnom simpoziju „Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti 20. i 21. stoljeća.“. Dvodnevni simpozij u organizaciji Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti okupio je velik broj stručnjaka i niz raznorodnih tema podijeljenih u nekoliko tematskih blokova. U četvrtak (25. 3.) su predstavljene poetike Ivana Rabuzina kroz izlaganja Ivane Mance (o postupcima i načelima oblikovanja kroz pojmove teorije književnosti i jezične stilistike), Ivane Bašičević Antić (suvremena tumačenja s osvrtom na tumačenja Miće Bašičevića) i Igora Loinjaka (o krajoliku kroz komparativnu povijesnoumjetničku analizu i pojam kulturne geografije). O suvremenom društvenom kontekstu govorili su: Snježana Pintarić s osvrtom na brendiranje („rabuzinske“) umjetnosti; Ante Žaja osvrtom na dva nepoznata pisma za Skurjenija te Sanja Prijatelj koja je predstavila vezu Rabuzina i Vrbovca. Motivi i radne procedure okupile su četiri izlaganja, i to Vinka Srhoja (o „geometrijskom uzorkovanju“); Vesne Delić Gozze (slikanje „rastriranog“ reda); Tamare Rukavine i Rafaele Tasotti (o genealogiji cvijeća i cvjetnih motiva kroz aplikaciju PlantArt) te Suzane Marjanić i Gorana Đurđevića (o Rabuzinovim stablima kroz prizmu ekokritike).
Petak (26. 3.) započeo je osvrtom na pejzaž(ist)e 20. stoljeća, počevši s Otonom Ivekovićem u izlaganju Ivana Kokeze, preko prirode u djelima slikara Udruženja umjetnika Zemlja Petra Preloga i ratnim pejzažima Marijana Detonija i Josipa Seissela Snježane Pavičić do osvrta na Savu Šumanovića Vesne Burojević. Mihaela Cik kroz istraživački zadatak usporedila je Rabuzinove brege i Lackovićeve ravnice dok su Nikola Albaneže i Klara Macolić usporedili Rabuzina i Vjenceslava Richtera kroz osvrt na proces rada i nerealizirani projekt Galerije Rabuzin u Varaždinu. U ime Muzeja grada Koprivnice na simpoziju je prisustvovala Helena Kušenić koja je predstavila Paralelizam umjetničkih vizija i (trans)formaciju krajolika sučeljavanjem osnovnih postulata oblikovanja Ivana Rabuzina i suvremenog umjetnika Nikole Fallera. Izlaganje je temeljeno na suvremenom (o)čitanju (simbolizma) stvaralaštva Ivana Rabuzina i pronalaženju sličnosti i razlika u poetikama naivnog autodidakta i akademskog umjetnika, naivne i suvremene umjetnosti, posebno land arta te (ne)stalnosti umjetničkog djela i opusa. Oblicima Ivana Rabuzina odiše mir, vedrina i harmonija u kojima otkrivamo slavlje života. Iako pripadnik i predvodnik zagorskog kruga naivne umjetnosti naglašene figurativnosti, Rabuzin se svjesno udaljava od realističkih formi i uspostavlja svijet arealnih oblika i prostora. Stilizacijom i deindividualizacijom prepoznatljivih elemenata stvarnosti stvara vlastiti sustav znakova temeljenih na redukciji, repetitivnosti, geometrizaciji, specifičnoj stilizaciji i kolorističkim tretmanima koji ritmiziraju oblike i prostor. Zahvaljujući tome, polazišnu točku figuracije uspješno pretapa u apstrahirane kompozicije univerzalnih i vizionarskih vrijednosti, usredotočenih na simboliku i ugođaj. Svođenje elemenata na najbliže geometrijske forme otkriva intelektualistički pristup oblikovanju kroz pojednostavljivanje i pročišćavanje oblika. Takvim pristupom konkretizira svoju viziju harmoničnog svemira i života. Sličnim premisama vodi se suvremeni umjetnik Nikola Faller (1978., Osijek) kroz forme land arta, ekološkog performansa te crteža i ilustracije. Nakon diplome kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu Faller se usmjerava prema stvaralaštvu u skladu s prirodom, prati ciklus godišnjih doba te upotrebljava lako dostupne materijale poput lišća, snijega, slame, trave, pijeska, piljevine, granja, trske koje oblikuje u beskonačne mandale i repetitirajuće kružne forme.
Završna izlaganja obilježili su kontrapunkti između Rabuzina i utopijskog i distopijskog pristupa umjetnosti Svjetlane Sumpor; usporedbom sa stvaralaštvom Igora Eškinje Katarine Rukavine i Vane Gović i Ksenije Orelj koje su uz Eškinju predstavile i rad Mirne Kutleše. Simpozij je zaključen izlaganjem ravnateljice HMNU-a Gabrijele Krmpotić Kos u spoju likovnosti i glazbe kroz opuse Dore Pejačević i Božidara Kunca te završni nastup Matije Dedića. Zahvaljujemo organizatorima i zaključujemo kako je dvodnevni simpozij je jednom pokazao širok utjecaj i svevremenost Rabuzinova stvaralaštva koje je jednako lako povezivo i s tradicionalnim (pejzažnim) slikarstvom, kao i sa suvremenim umjetničkim strujanjima.
