Muzej grada Koprivnice od 29. lipnja do 29. rujna 2022. u izložbenom prostoru Galerije Ivan Sabolić u Peterancu predstavlja izložbu portreta u staklu akademskog kipara Petra Dolića i sati fotografiju umjetničkog fotografa Gorana Vranića s otvorenjem u 18 sati. U autorskoj koncepciji povjesničarske umjetnosti i više kustosice Draženke Jalšić Ernečić izložba će u formi dijalog dvaju medija predstaviti Dolićeve portrete nastale u protekle tri godine koje je potom fotografirao Vranić oblikujući novi odnos prema nastalom umjetničkom djelu.
Petar Dolić i Goran Vranić, akademski kipar i umjetnički fotograf, suvremenici su koje osim suradnje povezuju isti osjećaj za prostor i način na koji pristupaju svijetlu i staklu kao mediju. U suvremenoj umjetničkoj praksi suradnje umjetnika različitih medija i poetika uobičajeni su pristup istraživanju komunikacijske razine vremena u kojem su njihove umjetnosti nastale. Nadopunjavanjem poetika, stilova i načina Dolić i Vranić naglašavaju važnost načina na koji pristupamo skulpturi i otkrivamo umjetnički temperament kipara promatrajući predmet okom fotografa. Pritom se umjetničke koncepcije kipara i fotografa preklapaju i nadopunjuju, inzistiraju na uvježbanom oku koje u originalu umjetničkog predmeta nalazi jasnoću na kojoj je svojevremeno inzistirao Heinrich Wölfflin.
Dijalozi kao zajednička izložba predstavlja umjetničku suradnju akademskog kipara Petra Dolića i umjetničkog fotografa Gorana Vranića koja će na primjeru skulpture malog formata i reproduktivne fotografije predstaviti njihovu interakciju, percepciju kao viši oblik gledanja i slojevitost umjetničkih poetika u kojoj primijenjena fotografija ima zadaći naglašavati bitno i ulaziti u prostor i poetiku kiparskog djela. Uspješnost umjetničke suradnje u kojima poetike različitih medija, brušenog stakla i digitalne fotografije, uspostavljaju neverbalnu komunikaciju dvojice umjetnika nalazimo u međusobnom naglašavanju i nadopunjavanju. Goran Vranić okom kamere naglašava kako treba fotografirati skulpturu i usmjeriti gledatelja na način gledanja koji odgovara koncepciji umjetnika koji je stvorio kiparsko djelo.
Uspješnost u slučaju dvaju umjetnika proizlazi iz povezanosti njihovih estetskih pristupa, načinu na koji oba umjetnika u svojim istraživanjima umjetničkog načina pomiču granice i definiraju poetiku (vlastite) suvremene umjetnosti. Skulptura kao istraživanje u mediju stakla i fotografija kao istraživanje oblika i svjetla, dijalozi su o percepciji i usuglašavanju emocija različitih medija. Galerija studijskih portreta u kiparstvu i njihove fotografije, osnova su umijeća i znanja različitih umjetničkih načina koji dijele određene estetske principe, iskustvo gledanja, u neki slučajevima i poznanstvo s portretiranim umjetnicima. Pitanje miljea i slojevite povezanosti naglasak stavlja na osobno iskustvo različitih umjetničkih putovanja. Promatramo li umjetničke opuse Petra Dolića i Gorana Vranića u cjelini, primijetit ćemo stanovite podudarnosti, umjetničke putove koji se preklapaju na razini osobnih poznanstava, prostora i poetika. To je jedan od razloga uspješne umjetničke suradnje u kojoj fotograf prepoznaje ideju koju je kipar istraživao u samoći ateljea. Brušenje stakla sporo je i dugotrajno, kipar se prepušta materijalu, samoći i svijetlu, oblik i siluetu skulpture izvlači na površinu. Kontemplativnost, traženje odnosa između punog i praznog prostora, silueta i svijetlo teme o kojima dijalozi između kipara i fotografa dobivaju neki viši smisao. U slučaju Petra Dolića i Gorana Vranića, dijalozi su naglasili integritet oba umjetnika i njihove umjetničke prakse.
