Arheolog Ivan M. Hrovatin u muzeju obrađuje željeznu zguru

I dok drugi Slovenci trenutno borave ili razmišljaju o dolasku u Hrvatsku na ljetovanje arheolog Ivan M. Hrovatin već se gotovo 6 tjedana u Muzeju grada Koprivnice bavi znanstvenim radom u kojem sustavno obrađuje željeznu zguru prikupljenu na  lokalitetu Virje – Volarski breg / Sušine.

Hrovatin je arheologiju studirao u Ljubljani, gdje je jedno vrijeme radio i na Inštitutu za arheologijo ZRC SAZU. Posljednjih nekoliko godina radi kao samostalni znanstvenik s interesom za razdoblje ranoga srednjeg vijeka i općenito razvoja tehnologije proizvodnje, prerade i trgovine željeza kao jedne od tadašnjih glavnih gospodarskih grana. Trenutno radi na lokalitetima u Sloveniji, Češkoj i Hrvatskoj. Na tehnologiju u prošlosti gleda kao sposobnost čovjeka da prepozna prirodne zakonitosti i potom ih koristi i unaprijeđuje kako bi povećao kvalitetu životnih uvjeta. Njegova je zadaća dešifriranje te tehnologije iz razdoblja kada nisu poznati povijesni izvori, a koju su ljudi usavršavali u višestoljetnom procesu.

U Podravini je jedno takvo arheološko nalazište s tragovima metalurške proizvodnje sjeverno od Virja na položaju Volarski breg prepoznao Ivan Zvijerac iz Torčeca, a prvi ga je put 2008. godine istraživala Tajana Sekelj Ivančan s Instituta za arheologiju Zagreb. U posljednjih 5 godina lokalitet se sustavno istražuje, kao jedino takvo u Hrvatskoj. Horvatin je uz potporu Muzeja grada Koprivnice i Instituta za arheologiju u više navrata pregledavao materijal prikupljen na tom terenu, a do sada je obradio preko 2,5 tone takvog materijala u kojem klasificira i statistički obrađuje talioničku i kovačku zguru. U srednjovjekovnim (i prapovijesnim) glinenim pećima rudača se uslijed stvorenih kemijskih procesa odvajala na dva glavna elementa: čisto željezo (pogodno za izradu kovanih predmeta) i zguru (većina minerala se pretvorila u žareću masu slično vulkanskoj lavi). Zgura je produkt taljenja željezne rudače i kovanja, a u tom je procesu bila nusproizvod, neupotrebljiva i završila kao otpad.

Iz dobivenih podataka pokušava se izvući čim više informacija o tehnologiji taljenja rudače, o količini proizvodnje čistog željeza i gospodarskom značaju tog metalurškog središta sjeverno od Virja.

(RČ, 2015)

 

Bookmark the permalink.

Comments are closed.