Muzej grada Koprivnice dana 4. rujna 2017. godine počeo je sa zaštitnim arheološkim istraživanjima u virovitičkom gradskom parku pod voditeljstvom Ivana Valenta. U sklopu EU projekta „Integrirani razvojni program Virovitice – 5 do 12 za Dvorac“ koji obuhvaća obnovu dvorca Pejačević i revitalizaciju virovitičkog gradskog parka Grad Virovitica je naručio iskopavanja srednjovjekovne nizinske utvrde čiji bi se dijelovi mogli uklopiti u sam projekt revitalizacije. Projektnim zadatkom tako su definirana tri položaja koja je potrebno istražiti: 1. zapadni ulaz s mostom, 2. sjeveroistočna kula i 3. jugoistočna kula s bedemom. Na prva dva položaja Gradski muzej Virovitica u više je navrata provodio arheološka iskopavanja koja se ovim radovima revidiraju, a na posljednjem se položaju provode iznova. U radovima sudjeluje više arheologa kao vanjski muzejski suradnici te studenti s područja grada Virovitice.
U prvih 25 od predviđenih 40 dana u cijelosti su dovršena iskopavanja na zapadnom ulazu s mostom te su polovično dovršeni radovi na jugoistočnoj kuli s bedemom. Prvi se položaj pokazao tehnički najzahtjevniji, odnosno sadržavao je najviše kulturnih slojeva i ostataka nepokretnih arheoloških tvorevina, kao i pokretnih arheoloških nalaza. Od prije je bilo poznato kako se tu nalazio zidani (glavni) ulaz u utvrdu. Iskopavanja u dvije sonde (Sonda A: dim. 9 x 16,8 m; Sonda B: dim. 6,35 x 11,7 m) na ukupnoj površini od 225,5 m2 i dubini do 3 m pokazala su kako je taj ulaz građen od kamena i da je riječ o svojevrsnoj srednjovjekovnoj četvrtastoj ulaznoj kuli. Ta je građevina u kasnijim vremenima u dva navrata pregrađivana i danas je najvidljivija posljednja faza kao možebitan ostatak kapele obitelji Pejačević koju navode i povijesni izvori. Ono što na tom ulazu zasigurno pripada srednjovjekovlju jest kamena supstrukcija u temelju, kameni dijelovi te konstrukcije i drveno-zemljani most koji je preko opkopa vodio prema zapadu. Do sada je prevladavalo mišljenje kako je most građen na drvenim nosačima koji su se nalazili u opkopu ispunjenom vodom, odnosno da su bili ukopani u opkop. Međutim, nova nalazna situacija pokazuje kako je most građen od pravilnih supstrukcijskih ćelija sastavljenih od masivnih drvenih tesanih međusobno povezanih greda položenih na zdravu zemlju. Ta je supstrukcija imala zadaću osnovne stabilizacije drvenog nasipa koji se nalazio nad njom. Ćelije supstrukcije prosječnih su dimenzija duž. 3,7 m i šir. 3,0 m, a na križištu njezinih greda nalazili su se utori za nosače mosta. Ti su nosači izvorno virili iznad zemljanog nasipa i držali gornji dio mosta, a gusto poredani drveni piloti s obje strane ćelija čuvali su zemljani nasip od destruktivnog utjecaja vode iz opkopa. Duž vanjskih linija mosta nalazili su se još i produbljeni kanali u kojima se sakupljao mulj, a opet radi zaštite samog mosta. Dobivenim saznanjima moguće je u potpunosti rekonstruirati most koji se sastojao od dva osnovna dijela; zemljane rampe u obliku nasipa u donjem dijelu i klasičnog mosta na stupovima iznad rampe. Postoji mogućnost kako je posljednji segment mosta prema ulazu u dužini od oko 3,0 m on bio i pokretan, a što arheološkim iskopavanjima nije bilo moguće potvrditi pa za sada ostaje samo kao pretpostavka.
Od pokretnih arheoloških nalaza pronađena je iznimno velika količina ulomaka keramičkog posuđa 15. i 16. stoljeća, među kojima postoji velik broj talijanskog majoličkog posuđa kao determinacijski najzahvalniji oblik posuđa. Osim toga, pronađeni su vrlo dobro očuvani dijelovi kaljeve peći, zatim je tu određeni broj keramičkih lula, brojni metalni predmeti poput topovskih kugli, puščanih zrna, mačeva, kopalja, novca, okova, čavala i klinova. Posebno zanimljiv predmet jest „ruža vjetrova“ izrađena od tanke brončane ploče u 16. stoljeću , a koja je služila za određivanje smjera vjetra. Pored toga, postoji velika količina životinjskih kostiju, koje su po konzumaciji odbacivane u opkop. O nalazima će se više moći reći po njihovoj preliminarnoj obradi i provedbi potrebnih konzervatorskih radova i drugih analiza.
Već je sada razvidno kako je ovaj most imao samo jednu građevinsku fazu i da je nastao prije najmlađih pokretnih nalaza koji su pronađeni u slojevima nad njim. Sudeći po majoličkom posuđu, to se dogodilo najvjerojatnije u prvoj polovini 15. stoljeća, a što će se u postiskopavačkom procesu putem 14C analize i dendrokronološkim analizama nastojati utvrditi.
Na drugom položaju radovi nisu započeti, a na trećem položaju, odnosno jugoistočnoj kuli s bedemom, već su ranije provedena nedestruktivna geofizička ispitivanja. Ovim radovima namjerava se potvrditi ta saznanja i ispitati kako je, kada i na koji način funkcionirao taj dio srednjovjekovne utvrde. Za sada je vidljivo kako je bedem širine 3 m bio građen od opeke, pojačan kamenom u najnižem dijelu, a isto je i s dograđenom uglovnom kulom. Istraživanja se provode s unutrašnje, dvorišne strane, u kojoj se za sada nazire velika opekom zidana cisterna za skladištenje pitke vode, nešto što je i bilo za očekivati u srednjovjekovnoj utvrdi.
Radovi se do kraja listopada 2017. godine dalje nastavljaju na trećem i potom na drugom položaju te se planiraju dovršiti u ugovorenom roku. Po dovršetku iskopavanja pristupit će se preliminarnoj obradi dokumentacije i pokretnih nalaza, izradi pisanog izvješća te prijedlogu projekta prezentacije istraženih položaja, a sve u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Požegi. (rč, 2017.)
