U subotu, 28. prosinca 2019. godine izložbom „Pet lica u gostima“ priveli smo kraju ovogodišnju izložbenu sezonu. U čast svečane proslave 100. obljetnice dvorane Domoljub predstavili smo pet lica koja su prisustvovala i otvorenju Domoljuba nakon prve velike obnove 1954. godine, a čine ih: Ivan Generalić, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić, Dragan Gaži i Franjo Filipović. Stoga izložba predstavlja 10 umjetnina navedenih autora iz 1950./1954. godine.
Nakon početnih izložbi u 30-im i 40-im godinama, sredina prošlog stoljeća Ivanu Generaliću, a i naivi općenito, donosi veliki uzlet i afirmaciju na svjetskoj razini. Radovi sredine prošlog stoljeća donose nastavak početno „zadanog“ bilježenja svakodnevnog života, poznatog iz osobnog iskustva te otkriva osnovne premise naive utemeljene na plošnom crtežu, lokalnom koloritu, otvorene skale, naglašavanje ritmičnosti i simetričnosti kompozicije, ali i sklonost prema razvijanju tonskog slikarstva i zanimanje za tematiku pejzaža. Osim inozemnih uspjeha Generalić u to vrijeme (i ranije, još od druge polovice 1940-ih) oko sebe okuplja mlade znatiželjnike koji ponukani njegovim uzletom kreću njegovim stopama. Dragan Gaži od djetinjstva je volio crtati, no pravi poticaj dobiva nakon posjeta susjeda Ivana Generalića i upoznavanjem Krste Hegedušića 1946. godine. Izložba otkriva kako je u početku stvaralaštva slikao tipičnu svakodnevicu svoga sela u realističko-verističkom tonu, u čistim plohama jasnih obrisa bez previše detaljiziranja s početnim zanimanjem za (auto)portrete pa kojima će poznati najcjenjeniji naivni autor. Dobar glas daleko se čuje pa je onaj o Hlebinskoj školi doputovao i do Ivana Večenaja u nedalekoj Goli. Rane slike karakterizira bogatstvo i zgusnutost detalja, zbrajanje i slaganje elemenata s izraženom socijalnom notom i dostojanstvenim prikazom teškoća življenja, ali i i hvatanja u koštac s mračnim / noćnim prizorima (koje u 1950-ima intenzivno slika i Ivan Generalić), naglašenim chiaroscurom i intrigantnim odabirom i spletom kolorita kojeg ovakav pristupa dodatno ističe, Ivan Večenaj već u samim počecima pokazuje individualnost i samouvjerenost. Jarki kolorit naslijedit će Franjo Filipović koji slikati i izlagati počinje 1946. godine pod utjecajem rođaka Martina Mehkeka i Ivana Večenaja. Stoga u njegovim slikama susrećemo svakodnevicu arhaičnog sela obilježenu izrazitom dramatikom i ekspresionizmom u koloritu te naglašenim stilizacijama. Njegov autentični stil obilježen plošnim tretmanom elemenata često shematiziranih, svijetlim koloritom, blagim jedva nazirućim konturiranjem koje slici osigurava bolju prozračnost, atmosferičnost i sugestivnost. Snažna sugestivnost odlika je zadnje faze stvaralaštva jedinog danas živućeg velikana Hlebinske škole Mije Kovačića koji talent i volju za crtanje i slikanje također pokazuje od najranijih dana. Odrasta u Gornjoj Šumi u blizini rijeke Drave koja će u njegovom stvaralaštvu biti jedno od glavnih uporišta. Nakon susreta s Generalićem i njegovim slikama Mijo Kovačić kreće stazama Hlebinske škole u početku sljedeći zadane teme, tehnike i načine gradnje slike. Rani radovi pokazuju bazičnost u pristupu kroz temu i odabir toplog lokalnog kolorita otvorenih boja, simetrične horizontalno usmjerene kompozicije s jasno odijeljenim pozadinskim planovima koji rudimentarno sugeriraju dubinu što će vremenom tehnički i inventivno usavršiti. Nastavite čitati →