Dvojbe oko lokacije Stridona

U povodu 1600. godišnjice smrti Sv. Jeronima (420. – 2020.), Povijesno društvo Koprivnica i Muzej grada Koprivnice pozivaju Vas u petak, 4. lipnja 2020. godine u 19,00 sati u Galeriju Mijo Kovačić na predavanje akademika Dragutina Feletara pod nazivom „Dvojbe oko lokacije Stridona – rodnog mjesta Sv. Jeronima“.

Rasprave o lokaciji Stridona, rodnoga mjesta velikoga sveca Sv. Jeronima, koji je nesumnjivo rođen na teritoriju Hrvatske, traju već stoljećima. Te su rasprave pojačane nakon izdavanja hrvatskog prijevoda slavnoga djela o Sv. Jeronimu, pavlina Josipa Bedekovića, koja je izdana 2017. godine (prevoditelj Marko Rašić, urednik Dragutin Feletar, nakladnik Meridijani), te pogotovo danas kada se obilježava 1600. godišnjica smrti najvećeg sveca rođenog u Iliriku. Uz ostale teze, na predavanju će se osobito govoriti o tezama pavlina Josipa Bedekovića da je Stridon zapravo današnja Štrigova u gornjem Međimurju. Sv. Jeronim sam je napisao da je rođen na graničju Dalmacije i Panonije. Uz to, rimski papa Nikola V izdao je 1447. grofovima Celjskim posebnu bulu u kojoj izrijekom tvrdi da je Sv. Jeronim rođen u Štrigovi. Veliki broj velikana europske historiografije (među njima Bombardije, Valvasor i drugi) tvrde da se antički Stridon nalazi na lokaciji Štrigove. Gotovo svi stari kartografi na svojim kartama naznačju uz lokalitet Štrigovu i dodatak: „Rodno mjesto Sv. Jeronima“. U Štrigovi je u kasnom srednjem vijeku izgrađena crkva posvećena Sv. Jeronimu, a uz nju se nalazi i čudotvorni izvor vode velikog sveca. Ovamo je narod sve do početka 20. stoljeća masovno hodočastio kako bi se utekao činima Sv. Jeronima.

Muzej i koprivnički kvartovi

U obljetničkoj 75. godini od svojih početaka Muzej grada Koprivnice (1945.) pokreće se novu kulturološka i muzejska akcija „Koprivnički kvartovi“. Ista ima za cilj povezivanje sa širom zajednicom te se stoga objavljuje javni poziv svim zainteresiranim mogućim donatorima i ljubiteljima starina, pojedincima, udrugama i ustanovama, da donesu ili poklone u Muzej stare fotografije iz obiteljskih albuma radi obogaćivanja muzejskog fundusa. Tražene fotografije odnose na nastanak u posljednjih 75. godina, tj. vrijeme nakon Drugog svjetskog rata i da su snimljene u javnom prostoru grada. Također, namjera je nakon akcije na analitički i kronološki način pokazati kako su se istovremeno kroz desetljeća usporedno razvijali i rasli Muzej i brojni koprivnički kvartovi – centar grada, Tarašćice, Podolice, Dubovec, Brežanec, Draganovec, Herešin, Starigrad, Močile –koji zajedno čine jedinstvenu urbanu cjelinu grada Koprivnice. Prikupljaju se crno-bijele ili kolor fotografije, a akcija se provodi do kraja godine kada će se objelodaniti rezultati i eventualno prikazati javnosti na prigodnoj tematskoj muzejskoj izložbi.

Akcija se provodi po uzoru na razvojnu višegodišnju akciju Muzej grada Zagreba, vodećem našem muzeju koji njeguje i provodi austrijsku metodološku muzejsku (muzeološku) školu u akviziranju građe koja se odnosi na svakodnevni život zajednice, a koji upravo ovih dana obilježava desetu obljetnicu svoje akcije u kojoj su iz obiteljskih albuma prikupljene brojne fotografije zagrebačkih kvartova predstavljene javnosti na brojnim izložbama i predavanjima. Zainteresirani za ovaj istraživački muzejski projekt mogu se javiti na adresu e-pošte historia@muzej-koprivnica.hr, telefon 099 733 6023, voditelju akcije Draženu Ernečiću, višem kustosu, a po dogovoru je moguć i obilazak građanskih privatnih albuma i zbirki i drugi načini suradnje.

Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca

Nakon gostovanja u Makedoniji te Vinkovcima, Kutini i Splitu, u novonastalim okolnostima u Galeriji Koprivnica, od 18. svibnja 2020. godine predstavljena je gostujuća izložba autorice Bojane Poljaković Popović “Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca“. Izložba predstavlja izbor fotografije iz tzv. folklornog opusa Toše Dabca, snimljene na ulicama grada Zagreba, ali i diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Riječ je o umjetničkim fotografijama koje prikazuju raznovrsnost motiva tradicijsk­oga tekstilnog rukotvorstva i odijevanja, poput muške i ženske svečane narodne nošnje, radne i svakodnevne nošnje, dječje nošnje i folklornih kostima. Izložene fotografije prikazuju svakodnevicu narodnih nošnji, a vještim okom Dabac je uspio zabilježiti i sačuvati vrijednosti kulture tradicijskog odijevanja. Izložbu dopunjuju dijelovi narodnih nošnji iz zbirke Posudionice i radionice narodnih nošnji koji su tematski vezani za izložene fotografije poput slavonske pletene veste jankela i kabanice ukrašenu vrpcom šujtašem, marame za glavu krpe koju su nosile udane žene iz okolice Travnika, jamničkog oglavlja kapice rogi, sinjskog muškog prsluka ječerme s tokama i drugi. Dio izložbe su i kreativne virtualne radionice namijenjene djeci predškolskog uzrasta i učenicima nižih razreda osnovne škole kako bi se putem fotografija i odjevnih predmeta upoznali s kulturnom baštinom koju čine narodne nošnje iz raznih krajeva Hrvatske. Pristigli radovi nastali na radionici bit će objavljeni na društvenim mrežama (facebook) od utorka, 2. lipnja 2020. godine. Izložba se može razgledati u Galeriji Koprivnica sve do 12. lipnja 2020. godine, radnim danom, u ponedjeljak 8,00 – 15,00 sati, utorak – petak 10,00 – 18,00 sati te vikendom 10,00 – 14,00 sati. Više o izložbi saznajte od autorice Bojane Poljaković Popović.

Mitovi i legende u zemljama Zapadnog Balkana

Muzej grada Koprivnice i PORA Regionalna razvojna agencija Koprivničko-križevačke županije nedavno su zajednički prijavili prijedlog programa na natječaj Kulturna suradnja u zemljama Zapadnog Balkana. „Tell all the tales“ vrijedan je 429.840,40 eura okuplja 5 partnera iz 5 zemalja, a nositelj je Muzej. Projekt bi kroz dvije godine istraživao i povezivao mitove i legende u Podravini, ali i Makedoniji, Poljskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji u suradnji s muzejima i organizacijama koje brinu o kulturnoj baštini u tim zemljama. Prema vjerovanjima i predajama nekoć davno Podravina je bila fantastično mjesto, napučeno šarolikim bićima o kojima učimo iz kazivanja maštovitog naroda. Tijekom povijesti, u svim su se krajevima Europe razvijale se i prenosile brojne etnografske i mitološke priče. Prema dosadašnjim istraživanjima vjerovanja u mitološka bića intenzivno bilježimo kod nas od 19. stoljeća, a slojevi raznih vjerovanja kojima ćemo se u projektu baviti potječu iz različitih povijesnih razdoblja. Ovaj projekt bi bio posvećen produbljivanju konteksta suvremene kulture i tradicije, kroz terensko istraživanje narodnih predaja, povezivanje sa stanovnicima te kroz rad sa stručnjacima i pripovjedačima. Terenska istraživanja, predavanja, praktičan rad, boravak u prirodi i učenje o  mitologiji i dobrim praksama etnografskog istraživanja (ali posredno i ekologiji) potaknut će sudionike i publiku na kreativno razmišljanje i izražavanje, konceptualno promišljanje konkretnih priča, uvažavanje njihovog značenja i značaja, ali i razvijanje usmene, pismene i  vizualne pismenosti i sposobnosti opažanja neobičnog i nestandardnog u svakodnevici. Uz istraživanja projekt bi uključio i radionice interpretacije kulturne baštine i film od 45 minuta za koji bi se mitološka bića i priroda snimali na autentičnim lokacijama, a prilikom snimanja koristila bi se digitalna tehnologija koja će ujediniti povijesnu ostavštinu i suvremene umjetničke prakse.

In memoriam dr. Hrvoje Neimarević

Dr. Hrvoje Neimarević rođen je u obitelji Ante i Terezije Neimarević u Varaždinu 23. travnja 1931. godine. Živio je u gradu u kojem mu je otac bio gimnazijski profesor, a tu je pohađao i osnovnu školu koju je, uslijed selidbe obitelji, završio u Novoj Gradišci i Koprivnici u kojoj završava i gimnazijsko obrazovanje. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te 1957. godine obavlja pripravnički staž u koprivničkoj bolnici. Zaposlio se kao liječnik opće prakse u Goli, a 1968. godine odlazi na specijalizaciju neuropsihijatrije u Zagreb. Po specijalističkom ispitu 1971. godine vraća se u Koprivnicu gdje u narodnoj bolnici organizira neuropsihijatrijsku službu. Godine 1995. odlazi u mirovinu u kojoj se počinje baviti publicističkim radom. Dr. Hrvoje Neimarević umro je 16. svibnja 2020. godine i sahranjen je na groblju Sv. Duha u Koprivnici 18. svibnja.

U Muzeju grada Koprivnice postavljena je od 8. travnja do 8. lipnja 2009. godine izložba njegove prve velike donacije, koju je ostvario zajedno sa sestrom Zdravkom Bašićević i Nevenkom Neimarević (suprugom preminulog brata Dražena) muzeju pod nazivom „Donacija Ante Neimarević“ koja je kulturnoj javnosti predstavila obiteljsku ostavštinu i u totalitetu mikroskopskog prikaza biografiju njegova oca Ante, sudionika Prvog svjetskog rata, gimnazijskog profesora, redatelja, novinara, komediografa i hrvatskog književnika. Donacija, koja se sastoji od ambijentalnog namještaja (radne i obiteljske sobe Neimarevićevih), više rukopisa, uporabnih osobnih i kućanskih predmeta, memorijabilija iz Prvog svjetskog rata, ulja na platnu, više faksimila dokumenata i fotografija, danas se nalazi u sklopu više tematskih izložbi Muzeja grada Koprivnice. Nastavite čitati

Erudit našeg vremena

100 godina Ivana Večenaja (Gola, 1920. – Koprivnica, 2013.)
3. DIO – Ivan Večenaj – Erudit našeg vremena

Piše: Helena Kušenić

Renesansni čovjek (L‘uomo Universale) posjeduje široko znanje na mnogim poljima, duboko poznaje jednu problematiku ili vještinu i ima sposobnost prijenosa informacija iz raznih područja i stvaranja novih znanja.[1] U ovoj definiciji bez problema pronalazimo Ivana Večenaja, koliko god se to na prvi pogled činilo pretenciozno. Iako mu je formalno obrazovanje bilo kratkotrajno i šturo, kroz život je naučio i ostvario mnogostruko više od brojnih akademski obrazovanih ljudi. Njegov put pokazuje nam kako veliko zalaganje, neprestano učenje, kontinuiran rad unatoč životnim nedaćama i preprekama, ipak donose rezultate. U prošlim tekstovima spomenuli smo njegovo siromašno seljačko podrijetlo koje je predodredilo životni put u smjeru napornog fizičkog rada i psihološke neizvjesnosti nad egzistencijom koja nije bila lišena niti (osobnih) tragičnih događaja. Iz svega toga, Ivan Večenaj izlazi snažniji i snalažljiviji, poput feniksa ili pijetla (kojeg toliko rado slika) – vjerujući u novi dan, svjetlo, dobrotu – ne gubeći nadu. Spas i olakšanje pronašao je u radu. Uvjerili smo se u snagu i važnost njegovih likovnih ostvarenja, a sad je vrijeme da pažnju preusmjerimo prema književnom stvaralaštvu svestranog umjetnika. Nastavite čitati

MDM2020 – Muzeji za jednakost: različitost i uključivost

U Hrvatskoj se po 40. puta obilježava Međunarodni dan muzeja (MDM) prema ICOM-ovim smjernicama i posredstvom Muzejskog dokumentacijskog centra. Ovogodišnja središnja tema okreće se osmišljavanju proaktivnih projekata kojima muzeji svoju praksu usmjeravaju prema ulozi promicatelja razumijevanja i uvažavanja različitosti kao i na socijalni senzibilitet i inkluzivno ponašanje. Hrvatska muzejska scena posljednjih petnaestak godina bilježi povećani broj projekata prilagođenih najrazličitijim korisnicima s obzirom na dob, razinu edukacije te na druge posebnosti koje ih određuju. Suvremena muzeologija koristi se metodologijom inkluzije u prezentaciji i komunikaciji baštine pri čemu pomiče granice prema korisnicima s uvažavanjem pripadanja različitim rasama, drugoj etničkoj pripadnosti, roda, klase, dobi, fizičke sposobnost, jezika, religije, ekonomskog statusa ili pak rodnog opredjeljenja. Nastoji se prezentirati i nespominjanu ili „spornu“ baštinu lokalnog stanovništva, ali i manjina te brojne „teške“ elemente društva koji ukazuju na neki od oblika obespravljenosti. Preduvjet za vođenje takve komunikacije jest ozračje poštovanja i uvažavanja različitosti životnih prilika i stilova pri čemu inkluzija počinje samorefleksijom i introspekcijom koja nikad ne završava. Shodno tome, koprivnički su muzealci prilagođavajući se ograničavajućim okolnostima uz pandemiju COVID-19 osmislili nekoliko aktivnosti kojima će se na inovativan način približiti svojim korisnicima, a u cilju profesionalizacije muzejskog diskursa i produbljivanja njihove misije u našoj zajednici. Uz to, svi će muzejski objekti na Međunarodni dan muzeja 18. svibnja 2020. godine u Koprivnici i Hlebinama biti otvoreni sve do 18 sati uz besplatan ulaz za posjetitelje.

Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, 8 – 18 sati: stalni postav i eksperimentalna arheološka radionica
Galerija Koprivnica, Koprivnica, 8 – 18 sati: Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca
Galerija Mijo Kovačić, Koprivnica, 8 – 18 sati: stalni postav
Galerija naivne umjetnosti, Hlebine, 10 – 18 sati: Dragica Lončarić: Svjetlosni akcenti

PROGRAM Nastavite čitati

Nastavlja se sa zaštitom muzejske građe

Preventivna zaštita dio je cjelokupne zaštite muzejskog predmeta kao pokretnog kulturnog dobra. Ona smanjuje rizike i usporava propadanje zbirki te je temelj svake europske politike očuvanja baštine i muzejsko-galerijske djelatnosti. Primarna i preventivna zaštita ujedno je i temeljno poslanje svake muzejske zbirke i osnovni preduvjet čuvanja svakog pojedinog muzejskog predmeta. Provodi se na način da se ne zadire u materijal, nego se čini sve moguće da se ukloni šteta nastala na predmetima ili spriječi nova šteta. Riječ je o skupu mjera i postupaka kojima se želi usporiti ili spriječiti propadanje predmeta kulturne baštine prouzročeno prirodnom ili ljudskom aktivnošću kroz: 1. osiguravanje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta (temperature, relativne vlage, svjetlosti, zagađenje zraka), 2. pravilno rukovanje, pohranu, izlaganje, pakiranje, prijevoz i upotrebu predmeta te 3. suzbijanje štetočina. Ovaj se skup mjera na muzejskim predmetima provodi kontinuirano posljednjih godina, a s obzirom na trenutnu situaciju i ograničenost primanja posjetitelja u muzejskim prostorima, koprivnički su muzealci preteklo vrijeme iskoristili za početak provedbe mjera preventivne zaštite unutar svojih zbirki.

Početkom 2020. godine je Muzej grada Koprivnice stvorio ugovorne obveze javnih potreba u kulturi za provedbu preventivne zaštite s Ministarstvom kulture i Gradom Koprivnica. Sukladno tome, provedena je nabava različitih zaštitnih folija, arhivskih kutija, arhivskih kartona, omota i uvojnih papira, spužvica i sredstva za čišćenje, klopki za štetočine, zaštitnih UV folija, fotoalbumskih kutija i sličnog materijala koji se koristi za očuvanje muzejske građe. Iako potrebe Muzeja daleko premašuju mogućnosti nabave materijala za preventivnu zaštitu svake se godine planski dogovaraju prioriteti, shodno čemu je izrađen „Plan preventivne zaštite, konzervacije i restauracije Muzeja grada Koprivnice za razdoblje 2020. – 2024. godine“. Ova nesretna situacija bila je ujedno izuzetno i korisna jer se uspjelo izdvojiti više vremena za brigu o muzejskim predmetima kako bi ih se u budućem razdoblju moglo predstaviti javnosti u novom svijetlu.

In memoriam Đuro Popec (1943. – 2020.)

Jučer, 29. travnja 2020. godine, u koprivničkoj bolnici, napustio nas je istaknuti slikar iz Molvarskog kruga podravske naive. Đuro Popec rođen je 5. travnja 1943. godine u Gornjoj Šumi. Volju za slikarstvom pokazuje još od osnovnoškolskih dana, no životne okolnosti odvode ga drugim putem pa radi kao vozač. Slikati počinje tek 1972. godine, a prvu samostalnu izložbu ostvaruje već 1978. godine. Tijekom života izlagao je u brojnim gradovima zemlje i svijeta.

Djela sačuvana u Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice već i nazivima – Zimski pejzaž, Pečenje rakije, Branje tikvi – govore kako je slikarski izričaj temeljio na osnovnim premisama Hlebinske škole prikazujući svakodnevicu i ljude svoje okoline. Često teške fizičke poslove zaogrtao je u uglavnom tople kolorističke nijanse vidljive u Branju tikvi. Kompozicije su sačinjene od oblih, mekanih formi koje se povremeno ritmiziraju vertikalno usmjerenim oštrijim obrisima drveća. Simetrična kompozicija, u pravilnoj izmjeni muških i ženskih figura u različitim posturama, naglašava povezanost čovjeka s prirodom i njenim prešutno usustavljenim redom i jasnoćom. Perspektivna skraćenja u prikazu seoskih nastambi stvaraju nekolicinu pozadinskih planova prodorom u dubinu. Posebnu pozornost poklanja oblikovanju neba čiju nestalnost i stalnu mijenu prezentira različitim formama. Tamni kišni oblaci pretvoreni su u sive linijske predjele, dok svijetli, „osunčani“ oblaci dobivaju savršeno okruglastu formu ogrnutu bjelinom. Bjelina snijega također je jedna od čestih tema i preokupacija kojima stvara prizore minimalističkog pejzaža usmjerenog na misaona promišljanja o životu i svijetu (Zimski pejzaž). Zaleđenost pejzaža i zagasitijeg kolorita odaje dojam osamljenosti i praznine. Čak i kad koristi tamnije boje, omekšava ih miješanjem s bijelim ili svjetlijim bojama kako bi ih približio pastelnim tonovima, a time i ublažio ozbiljnost atmosfere. Nastavite čitati

Običaji u svibnju

Običaji vezani uz početak svibnja, a napose oni prvosvibanjski, u bliskoj su vezi s jurjevskima i to ponajprije po svom proljetnom karakteru. To se prije svega odnosi na običaj postavljanja majskog drva “majbana” ili “majuša” (odsječenog mladog stabla s tek prolistalom krošnjom) na neko istaknuto mjesto u selu gdje će kao proljetni simbol ostati nekoliko tjedana. Visinom i ukrasima majskog drveta stanovnici susjednih sela često su se međusobno natjecali, nastojeći dokazati vlastitu spretnost i snagu. Drugi, izrazito proljetni običaj bio je onaj “kićenja” plotova prolistalim grančicama noć uoči prvog svibnja. On je osobito bio raširen u selima oko Koprivnice te prema Bilogori, gdje još i danas plotove i “lese” (ulazna vrata u dvorište) ukrašavaju na navedeni način. Početkom dvadesetog stoljeća to su činili mladići koji su grančice stavljali na ograde djevojkama pa su prema bogatstvu i vrsti grančica susjede već sljedećeg jutra mogle procijeniti koliko je koja djevojka omiljena u selu. Ne treba posebno naglašavati kako je bilo i onih kojima su plotovi osvanuli okićeni koprivama, što je značilo da su se nekim postupkom ili ponašanjem zamjerile mladićima. Kako je već sam početak mjeseca obilježen slavljenjem obnavljanja i bujanja vegetacije, jasno je da je to njegovo obilježje kumovalo i pri odabiru naziva ovog mjeseca među podravskim pukom. Nastavite čitati