Zaštita muzejskih predmeta ili što se zbiva u Muzeju grada Koprivnice 
Priča o zaštitnoj muzejskoj opremi i materijalima podrazumijeva posebna znanja, poznavanje tehnologije materijala i temeljne procese usporavanja i propadanja predmeta bez kojih briga o muzejskim predmetima ne bi bila potpuna. Činjenica je kako većina posjetitelja muzeja ne zna koje su sve obaveze i poslovi kustosa različitih temeljnih struka, od arheologije, etnologije, povijesti i povijesti umjetnosti, odnosno, koje su sve predradnje potrebne kako bi muzejska izložba bila postavljena na način koji podrazumijeva suvremena muzejska struka.
Da se razumijemo, Muzej grada Koprivnice nastoji pratiti trendove i načine zbrinjavanja muzejskih predmeta. Logistička i organizacijska strana pripreme muzejske izložbe i/ili stalnih muzejskih postava posao je koji redovito ostaje u sjeni impresivnog otvorenja izložbe. Kontekst zaštite muzejskih predmeta zahtijeva dugogodišnju praksu, poznavanje provjerenih metoda pakiranja i osiguranja predmeta od oštećenja u transportu te vještine iskusnih kustosa, muzejskih tehničara, konzervatora i majstora.
U kontekstu opsežnih poslova koji su se u tišini ovog ljeta odvijali u Muzeju grada Koprivnice, potrebno je osvrnuti se na vrijeme u kojem kustosi rade iza zatvorenih vrata, na operativne radne procese iz pozadine koji su trudom i vještinom svih uključenih sudionika u potpunosti iselili Muzej grada Koprivnice, zapakirali i zbrinuli više tisuća najrazličitijih muzejskih predmeta i dokumentacije iz fundusa Muzeja. Predmeti su ovisno o materijalu i stanju imali različite potrebe funkcionalnog zbrinjavanja. Tu se misli na kontekst zaštite muzejskih predmeta, pakiranje i osiguranje od oštećenja. Osim kustosa i muzealaca, u selidbi muzejskih predmeta od neprocjenjive važnosti (na čijem uključivanju u izvanrednu situaciju im velika hvala!) bila je pomoć radnika Gradskog komunalnog poduzeća i pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Koprivnica, bez čije logistike i ljudskih resursa preseljene nekih većih predmeta ne bi bilo moguće.
Organiziranje, pakiranje i iseljavanje muzejskih predmeta iz matične zgrade Muzeja grada Koprivnice u izdvojena muzejska spremišta u lipnju i srpnju 2024. godine bio je složeni poduhvat, prvi takav nakon puna tri desetljeća kada su se uslijed ratne opasnosti 1991. pakirali i sklanjali svi muzejski postavi u Hrvatskoj. U ovom slučaju se radi o provedbi mjera energetske učinkovitosti na kulturnoj baštini i radovima na zgradi Muzeja grada Koprivnice izgrađenoj u 17. i 18. stoljeću, koja kao starogradska vijećnica predstavlja povijesnu, kulturno-povijesnu i graditeljsku baštinu Koprivnice čija se cjelovita konzervatorsko-restauratorska obnova temeljem analize zatečenog stanja kulturnog dobra opetovano predlagala još od 1995. godine. Uređenje barokne starogradske vijećnice i poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade Muzeja grada Koprivnice kao ključne sastavnice održivog razvoja adekvatne suvremene muzejske djelatnosti u Koprivnici prilika je za nove mogućnosti i ideje, izazov struke i prazno slikarsko platno svih sadašnjih i budućih aktivnosti Muzeja grada Koprivnice. Prije toga, nam slijedi puno kustoskog posla iza zatvorenih vrata. Taj posao uključuje istraživanja, uvođenje noviteta, podizanje standarda muzejske zaštite i uvjeta na području zaštitne muzejske opreme, primarne zaštite te cjelovitih konzervatorskih i restauratorskih radova na predmetima odabranim za novi stalni postav obnovljenog Muzeja.
Pakiranje predmeta prilikom izmještanja u izdvojana spremišta na novoj lokaciji nije kraj muzejskog posla, zapravo je tek početak. Neki muzejski predmeti, povijesni tekstil, a posebno fotografije i predmeti na papiru skloni su propadanju i pritom su autodestruktivni. Nečistoća papira lignin koja se prirodno nalazi u drvu, a time u pulpi od koje se izrađuje papir, s vremenom se razgrađuje i postaje kisela te uzrokuje slabljene i raspadanje papira. Nagle promjene temperature i relativne vlage, premiještanje građe na papiru u drugi prostori i drugačije uvjete prirodni su okidač za pojačano i ubrzano propadanje. Upravo je zato potreba zaštitna muzejska oprema koja u muzejima produžuje njihov vijek trajanja. Pritom svaka vrsta muzejskih predmeta zahtjeva posebne muzejske materijale, stoga ih se u ovoj godini nabavila velika količina. Tako je primjerice, slike i skulpture, keramiku i porculan trebalo slojevito zaštititi od udaraca, lomova, površinskih oštećenja i ogrebotina, različitih nametnika, plijesni i prljavštine pakiranjem u specijalne zaštitne materijale. Prvi sloj je materijal poput svilenog papira i Tyveka, drugi sloj je zaštitna folija sa zračnim mjehurićima, nakon čega se predmet, ovisno o njegovoj lomljivosti i vrijednosti pohranjujemo u različite muzejske i transportne kutije. Muzejski materijali koje koristimo pod pojačanim su nadzorom kako bismo bili sigurni kako donosimo najbolje odluke kada je u pitanju održivost muzejskog predmeta u spremištu.
Posebno osjetljivi materijali poput povijesnog tekstila, papira i fotografija zahtjevaju i posebnu brigu. Za zaštitu tekstila osnovni materijali su beskiselinski svileni papir i konzervatorski Tyvek (za razliku od industrijskog koji se koristi u građevinarstvu, tiskarstvu i industrijskom transportu), dva materijala koja su prikladna za omatanje odjeće, šešira, modnog pribora i različitih predmeta od svile, pamuka, lana… Spomenute materijale za zaštitu muzejskih predmeta karakterizira njihova pH-neutralnost, što znači da je papir od kojih je načinjena knjiga, crtež, grafika, plakat ili dokument, siguran u pogledu potencijalne štete uzrokovane kiselinama koje uzrokuju ubrzanu degradaciju muzejske zbirke bez obzira da li se radi o tekstilu, papiru ili novim materijalima poput bakelita ili celoluida u fotografskim i filmskim zbirkama. Osim umatanja predmeta kao bi se predmet zaštitio od diskoloracije ili žućenja, svileni papir se koristi za separaciju i zaštitu vrijednih dokumenata, knjiga ili umjetnina kako bi se spriječio prijenos medija, površinskih ogrebotine i udaraca. Tayvek kao materijal napravljen je od upredenog polietilena visoke gustoće (HDPE) vrsta je plastike dobivene iz fosilnih goriva, lagane teksture, na dodir poput papira, ali flesibilnija poput tkanine, pouzdan je u konzervaciji tako da se u muzejima koristi kao zaštitni muzejski materijal široke upotrebe. Najčešće se koristi kao privremeni pokrivač protiv nakupljanja prašine i prljavštine na namještaju, policama, okvirima, skulpturama i većim predmetima u muzejskom spremištu ili prilikom transporta. U istu svrhu koriste se skuplji i manje postojani pamučni i laneni prekrivači kao prirodni i biorazgradivi materijali. Oni su za razliku od Tyveka osjetljivi na štetočine koje napadaju tekstil. Tyvek za razliku od pamuka ne nakuplja vlagu koja pogoduje rastu plijesni u lošijim uvjetima muzejskog spremišta, može se prati u hladnoj vodi i Orvus pasti te ponovno upotrebljavati zato što nije razgradiv poput prirodnih materijala. Nakon privremenog korištenja, može se pohraniti za buduću upotrebu i čuvati u zatvorenom prostoru u kontroliranoj temperaturi i vlazi bez pristupa izravne svjetlosti. Ostaci Tyveka mogu se koristiti za izradu manjih vrećica i jastučića čime se dodatno smanjuje stvaranje muzejskog otpada. U zaštiti veće količine muzejskih predmeta je bolja i praktičnija opcija od pamuka. Tyvek nije materijal za jednokratnu ili ograničenu upotrebu, njegova održivost ovisi o načinu na koji ga koristimo, pa se u ovom trenutku smatra održivijom opcijom od materijala za jednokratnu ili ograničenu upotrebu.
Nakon muzejske akcije izmiještanja građe koja je trajala cijelo ljeto, slijedi druga faza muzejskih poslova u kojem će kustosi, muzejski tehničari i ostalo muzejsko osoblje raditi na poslovima organizacije spremišta i muzejskih zbirki, preventivnoj zaštiti predmeta i njihovoj pripremi za cjelovite konzervatorsko-restauratorske radove te pripremu predmeta za budući stalni postav Muzeja grada Koprivnice. To je prilika i izazov da se osim vrijedne muzejske baštine javnosti pokažu i neka specijalizirana umijeća i znanja koja su, kad je riječ o poslovima kustosa u muzejskim zbirkama i fondovima, uglavnom radi o onoj narodnoj, daleko od očiju – daleko od srca. S obzirom da je muzejski posao i briga o baštini poslanje u kojem kustosi muzeja ulažu puno znanja, truda i emocija, priprema i planiranje novog stalnog postava Muzeja grada Koprivnice prilika je koja se kustosima pruža jednom, eventualno dva put u životu. U četdesetak muzejskih zbirki čuvaju se vrijedni predmeti sa svojim neispričanm pričama koje čekaju svoj svijetli muzejski trenutak.
Pred nama je prazno slikarsko platno, puno posla i vrijeme za neke nove, neispričane muzejske priče.
25.9.2024.
Tekst i fotografije: Draženka Jalšić Ernečić
