Nakon mjesec i pol dana muzeji i galerije konačno mogu postupno otvarati svoja vrata korisnicima i čini se kao da će se kultura oprezno početi vraćati u društveni život. Koprivnički muzej će svoje prostore otvoriti početkom sljedećeg tjedna, u Koprivnici (4.5. – ponedjeljak) i Hlebinama (5.5. – utorak), uz strogo pridržavanje svih preporučenih mjera zaštite od COVID-19. U svemu tome važno je zbrojiti nastalu programsku štetu, odnosno pobrojati projekte za koje su posjetitelji bili uskraćeni; ali podjednako tako javnosti predočiti kvalitetno iskorišteno vrijeme iza zatvorenih vrata.
U prvom redu, izgubljeno je više izložbi među kojima će tek pojedine biti moguće realizirati u nekom drugom terminu. Tako će u Hlebinama biti prolongirana samostalna izložba Dragice Lončarić do 24.5. s kojom se javnost nije imala prilike upoznati, dok se skupna izložba „Svugdi pojdi, doma dojdi“ posljednjih dana uspješno virtualno predstavlja putem muzejskog Facebook profila. Nažalost, izgubljen nam je drugi dio velike arheološke izložbe „Avari i Slaveni“ kojom se od 28.3. u Galeriji Koprivnica trebao predstaviti hrvatski ranosrednjovjekovni materijal, kao i izložba „AKO TEBE ZABORAVIM“ o holokaustu u Hrvatskoj 1941.-1945. koja je trebala biti postavljena u Sinagogi. U Galeriji Koprivnica od 24.4. bilo je planirano upoznavanje s velikim hrvatskim fotografom Tošom Dabcem što će se pomaknuti na neki drugi datum, a na sudjelovanje koprivničkih postrojbi u VRO Bljesak trebali smo se u Muzeju podsjetiti krajem travnja. U sljedeća dva tjedna izradit će se novi izložbeni plan kojim će se predvidjeti mogućnost realizacije odgođenih i nadolazećih izložbi do kraja 2020. godine sukladno mjerama civilnog stožera RH. Nastavite čitati
Prvi značajniji proljetni svetac koji slijedi iza uskrsne grupe je svakako Sveti Juraj, čiji se spomen dan obilježava 23. travnja. O samom značaju običaja vezanih uz Jurjevo govori činjenica kako je čitav mjesec nekad nosio naziv po njemu “jurjevčak”, odnosno “đurđevčak”. Njegov proljetni karakter vidljiv je u običajima prema kojima ga smatraju pastirskim blagdanom. Naime, u čitavoj Podravini toga je dana po prvi puta u godini stoka izvođena na ispašu, a osobito zanimljiv bio je običaj da su je pastiri za tu prigodu kitili cvijećem i tek prolistalim grančicama. U nekim podravskim selima zabilježeno je i vjerovanje da prije Jurjeva nije dobro orati niti sijati (vjerojatno zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje obilježavaju razdoblje prije navedenog blagdana), što je uz već spomenute pastirske običaje uvjetovalo i općeprihvaćen stav o svetom Juraju kao zaštitniku zemlje, stoke i usjeva. Vezani uz taj stav svakako su i ophodni jurjevski običaji zabilježeni u selima oko Đurđevca te na bilogorskim obroncima, gdje su još sredinom prošlog stoljeća večer uoči Jurjeva selom obilazile grupice mladića “đurđara” ili “jurjaša”. Među njima je osobito istaknut bio mladić koji je glumio “Đuru”, a bio je pokriven košem ispletenim od tek prolistalih grana. Njegov zadatak bio je da poskakuje i vrti se u ritmu “đurđarske” pjesme. 
100 godina Ivana Večenaja (Gola, 1920. – Koprivnica, 2013.)
Uskrs, najvažniji blagdan tijekom kršćanske liturgijske godine, dan je kojim se obilježava otkupljenje i spas čovječanstva. Žrtvujući vlastiti, Isus Krist darovao je ljudima život vječni. Uskrs se direktno oslanja na židovski blagdan Pashe koji se obilježavao 14. nisana, odnosno na dan punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Kako je Isus uskrsnuo u nedjelju, to se i Uskrs još u Grčkoj i Rimu obilježavao prve nedjelje nakon proljetnog uštapa, a to razdoblje potvrđeno je i na Nicejskom saboru 325. godine. Slavljenju Uskrsa prethodila su dva židovska blagdana: pastirski blagdan žrtvovanja janjeta iz nomadskog razdoblja, te blagdan beskvasnog kruha i žetve ječma iz mlađeg sjedilačkog razdoblja. Kasnije je u proslavljanje ovog potonjeg uključena i ideja o ritualnoj smrti i uskrsnuću bogova, povezana s obnovom vegetacijskog ciklusa. Prve jasne naznake proslavljanja kršćanskog blagdana Isusove muke i uskrsnuća zabilježene su u drugom stoljeću. No, prožetost kršćanskog religijskog sadržaja običajima u kojima nalazimo elemente vezane uz obnovu prirode evidentna je i danas. To se prije svega odnosi na blagoslov grančica i vatre te izradu pisanica. Uskrsni se skup običaja može svrstati u običaje prijelaza: simbolična smrt, prijelaz u novi život te stanje nakon prijelaza – simboličko novo rođenje. 
Najpoznatiji slikar zagorskog kruga naive, ali i jedan od najpoznatijih slikara naive uopće, Ivan Rabuzin rođen je na današnji dan (27. 3.) 1921. godine u Ključu. Izučio je stolarski zanat u Zagrebu i Zemunu. Završio je Majstorski odjel Obrtne škole u Zagrebu 1948. godine. U tom je razdoblju pohađao večernji tečaj crtanja kod Koste Angelija Radovanija. Ta poduka je, dakako, činila temelj njegove likovne kulture, no Rabuzin ostaje samouki umjetnik koji svijet promatra neopterećen tuđim iskustvom. Slikanjem se isprva bavio samo u slobodno vrijeme, a 1963. postao je profesionalni slikar. Već 1959. godine otkriva motiviku lirskih pejzaža koji postaju temelj njegova stila i osebujne poetike koju karakteriziraju oblici simboličkih vrijednosti i svijetlog, često pastelnog kolorita. Iako je radio u tvornici namještaja, nakon prve izložbe krajem 1950-ih godina u potpunosti se posvećuje slikarstvu. Izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a prošle je godine predstavljen na izložbi „Skriveno blago naivnih majstora“ koja je prikazala manje poznata ili manje viđena djela iz fundusa Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu. Ususret 100. obljetnici rođenja, Ivan Rabuzin će se krajem ove godine po prvi puta samostalno predstaviti u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. Izložbom umjetnina u vlasništvu obitelji predstavit će se presjek stvaralaštva koje uglavnom se temelji na uljima na platnu, uz poneki crtež, akvarel ili tapiseriju. Na slikama će se tako naći prepoznatljivi vijenci kugličastih oblaka, stabla okruglih krošanja, kupolasti brežuljci, kugle cvjetova ili sfere sunca – točkice boje i kratki zaobljeni potezi kista – koji su osnova su njegova stvaralaštva. Njegovim oblicima odiše mir, vedrina i harmonija u kojima otkrivamo slavlje života. Stilizacijom i deindividualizacijom prepoznatljivih elemenata stvarnosti stvara vlastiti sustav znakova temeljenih na potpunoj redukciji i geometrizaciji. Zahvaljujući tome, polazišnu točku figuracije uspješno pretapa u apstrahirane kompozicije univerzalnih i vizionarskih vrijednosti. Umro je 18. prosinca 2008. godine u Varaždinu.
Muzejski fundusi stvaraju se godinama, desetljećima, a dug je put pred muzealcima da ih se nakon stručne obrade predstavi javnosti kao civilizacijski doseg određenog povijesnog razdoblja. Tome često prethodi vrijeme prikupljanja, akviziranja ili istraživanja kojima muzejski predmeti dolaze do svojih matičnih institucija gdje ih se priprema na komunikaciju s posjetiteljem. Navedeno se zove „tihi muzejski rad“ ili obrada muzejske građe koja čini najodgovorniji posao kustosa, a to je precizno determiniranje svakog predmeta i njegovo uvođenje u inventarne knjige sistematizirane u zbirke prema srodnosti rezultat čega je osnaživanje nacionalne kulturne baštine. Tim se kulturnim dobrom društvo tek potom možemo ponositi i diviti na izložbama, odavajući počast onima koji su ga stvarali i kojima je zahvalno na svemu što danas (ne)svjesno konzumira.
Dragi naši korisnici, sukladno s 
100 godina Ivana Večenaja (Gola, 1920. – Koprivnica, 2013.)
Uredništvo Podravskog zbornika od 17. ožujka 2020. godine poziva na predaju radova za novi, 46. broj Podravskog zbornika, dugogodišnje publikacije Muzeja grada Koprivnice. Pozivaju se dosadašnji i novi suradnici da pripreme svoje radove i dostave ih na adresu elektroničke pošte vpkovac@muzej-koprivnica.hr ili osobno/poštom na adresu Galerije Koprivnica (Zrinski trg 9, Koprivnica) najkasnije do 1. srpnja 2020. godine. Radovi se zaprimaju isključivo u elektroničkom obliku, sukladno Uputama suradnicima dostupnim na mrežnim stranicama Muzeja grada Koprivnice. Po zatvaranju poziva Uredništvo će provesti postupak odabira radova i o istome obavijestiti autore. Predstavljanje knjige planira se uz proslavu Dana grada Koprivnice, početkom studenoga 2020. godine.
Galerija naivne umjetnosti ususret Danu žena nakon dugo vremena ponovno je ugostila Dragicu Lončarić, aktivnu slikaricu porijeklom iz Hlebina koja danas živi i radi na zagrebačkoj adresi. Subotnje otvorenje izložbe nazvane “Svjetlosni akcenti: Djelić svijeta u odbljesku svjetla”, pohodio je velik broj autoričinih prijatelja i poklonika naivne umjetnosti koji su se kroz 35 izloženih umjetnina upoznali sa stvaralaštvom Dragice Lončarić u rasponu od 1969. do 2009. godine.
