Preventivna zaštita dio je cjelokupne zaštite muzejskog predmeta kao pokretnog kulturnog dobra. Ona smanjuje rizike i usporava propadanje zbirki te je temelj svake europske politike očuvanja baštine i muzejsko-galerijske djelatnosti. Primarna i preventivna zaštita ujedno je i temeljno poslanje svake muzejske zbirke i osnovni preduvjet čuvanja svakog pojedinog muzejskog predmeta. Provodi se na način da se ne zadire u materijal, nego se čini sve moguće da se ukloni šteta nastala na predmetima ili spriječi nova šteta. Riječ je o skupu mjera i postupaka kojima se želi usporiti ili spriječiti propadanje predmeta kulturne baštine prouzročeno prirodnom ili ljudskom aktivnošću kroz: 1. osiguravanje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta (temperature, relativne vlage, svjetlosti, zagađenje zraka), 2. pravilno rukovanje, pohranu, izlaganje, pakiranje, prijevoz i upotrebu predmeta te 3. suzbijanje štetočina. Ovaj se skup mjera na muzejskim predmetima provodi kontinuirano posljednjih godina, a s obzirom na trenutnu situaciju i ograničenost primanja posjetitelja u muzejskim prostorima, koprivnički su muzealci preteklo vrijeme iskoristili za početak provedbe mjera preventivne zaštite unutar svojih zbirki.
Početkom 2020. godine je Muzej grada Koprivnice stvorio ugovorne obveze javnih potreba u kulturi za provedbu preventivne zaštite s Ministarstvom kulture i Gradom Koprivnica. Sukladno tome, provedena je nabava različitih zaštitnih folija, arhivskih kutija, arhivskih kartona, omota i uvojnih papira, spužvica i sredstva za čišćenje, klopki za štetočine, zaštitnih UV folija, fotoalbumskih kutija i sličnog materijala koji se koristi za očuvanje muzejske građe. Iako potrebe Muzeja daleko premašuju mogućnosti nabave materijala za preventivnu zaštitu svake se godine planski dogovaraju prioriteti, shodno čemu je izrađen „Plan preventivne zaštite, konzervacije i restauracije Muzeja grada Koprivnice za razdoblje 2020. – 2024. godine“. Ova nesretna situacija bila je ujedno izuzetno i korisna jer se uspjelo izdvojiti više vremena za brigu o muzejskim predmetima kako bi ih se u budućem razdoblju moglo predstaviti javnosti u novom svijetlu.
Jučer, 29. travnja 2020. godine, u koprivničkoj bolnici, napustio nas je istaknuti slikar iz Molvarskog kruga podravske naive. Đuro Popec rođen je 5. travnja 1943. godine u Gornjoj Šumi. Volju za slikarstvom pokazuje još od osnovnoškolskih dana, no životne okolnosti odvode ga drugim putem pa radi kao vozač. Slikati počinje tek 1972. godine, a prvu samostalnu izložbu ostvaruje već 1978. godine. Tijekom života izlagao je u brojnim gradovima zemlje i svijeta.
Običaji vezani uz početak svibnja, a napose oni prvosvibanjski, u bliskoj su vezi s jurjevskima i to ponajprije po svom proljetnom karakteru. To se prije svega odnosi na običaj postavljanja majskog drva “majbana” ili “majuša” (odsječenog mladog stabla s tek prolistalom krošnjom) na neko istaknuto mjesto u selu gdje će kao proljetni simbol ostati nekoliko tjedana. Visinom i ukrasima majskog drveta stanovnici susjednih sela često su se međusobno natjecali, nastojeći dokazati vlastitu spretnost i snagu. Drugi, izrazito proljetni običaj bio je onaj “kićenja” plotova prolistalim grančicama noć uoči prvog svibnja. On je osobito bio raširen u selima oko Koprivnice te prema Bilogori, gdje još i danas plotove i “lese” (ulazna vrata u dvorište) ukrašavaju na navedeni način. Početkom dvadesetog stoljeća to su činili mladići koji su grančice stavljali na ograde djevojkama pa su prema bogatstvu i vrsti grančica susjede već sljedećeg jutra mogle procijeniti koliko je koja djevojka omiljena u selu. Ne treba posebno naglašavati kako je bilo i onih kojima su plotovi osvanuli okićeni koprivama, što je značilo da su se nekim postupkom ili ponašanjem zamjerile mladićima. Kako je već sam početak mjeseca obilježen slavljenjem obnavljanja i bujanja vegetacije, jasno je da je to njegovo obilježje kumovalo i pri odabiru naziva ovog mjeseca među podravskim pukom. 
Nakon mjesec i pol dana muzeji i galerije konačno mogu postupno otvarati svoja vrata korisnicima i čini se kao da će se kultura oprezno početi vraćati u društveni život. Koprivnički muzej će svoje prostore otvoriti početkom sljedećeg tjedna, u Koprivnici (4.5. – ponedjeljak) i Hlebinama (5.5. – utorak), uz strogo pridržavanje svih 
Prvi značajniji proljetni svetac koji slijedi iza uskrsne grupe je svakako Sveti Juraj, čiji se spomen dan obilježava 23. travnja. O samom značaju običaja vezanih uz Jurjevo govori činjenica kako je čitav mjesec nekad nosio naziv po njemu “jurjevčak”, odnosno “đurđevčak”. Njegov proljetni karakter vidljiv je u običajima prema kojima ga smatraju pastirskim blagdanom. Naime, u čitavoj Podravini toga je dana po prvi puta u godini stoka izvođena na ispašu, a osobito zanimljiv bio je običaj da su je pastiri za tu prigodu kitili cvijećem i tek prolistalim grančicama. U nekim podravskim selima zabilježeno je i vjerovanje da prije Jurjeva nije dobro orati niti sijati (vjerojatno zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje obilježavaju razdoblje prije navedenog blagdana), što je uz već spomenute pastirske običaje uvjetovalo i općeprihvaćen stav o svetom Juraju kao zaštitniku zemlje, stoke i usjeva. Vezani uz taj stav svakako su i ophodni jurjevski običaji zabilježeni u selima oko Đurđevca te na bilogorskim obroncima, gdje su još sredinom prošlog stoljeća večer uoči Jurjeva selom obilazile grupice mladića “đurđara” ili “jurjaša”. Među njima je osobito istaknut bio mladić koji je glumio “Đuru”, a bio je pokriven košem ispletenim od tek prolistalih grana. Njegov zadatak bio je da poskakuje i vrti se u ritmu “đurđarske” pjesme. 
100 godina Ivana Večenaja (Gola, 1920. – Koprivnica, 2013.)
Uskrs, najvažniji blagdan tijekom kršćanske liturgijske godine, dan je kojim se obilježava otkupljenje i spas čovječanstva. Žrtvujući vlastiti, Isus Krist darovao je ljudima život vječni. Uskrs se direktno oslanja na židovski blagdan Pashe koji se obilježavao 14. nisana, odnosno na dan punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Kako je Isus uskrsnuo u nedjelju, to se i Uskrs još u Grčkoj i Rimu obilježavao prve nedjelje nakon proljetnog uštapa, a to razdoblje potvrđeno je i na Nicejskom saboru 325. godine. Slavljenju Uskrsa prethodila su dva židovska blagdana: pastirski blagdan žrtvovanja janjeta iz nomadskog razdoblja, te blagdan beskvasnog kruha i žetve ječma iz mlađeg sjedilačkog razdoblja. Kasnije je u proslavljanje ovog potonjeg uključena i ideja o ritualnoj smrti i uskrsnuću bogova, povezana s obnovom vegetacijskog ciklusa. Prve jasne naznake proslavljanja kršćanskog blagdana Isusove muke i uskrsnuća zabilježene su u drugom stoljeću. No, prožetost kršćanskog religijskog sadržaja običajima u kojima nalazimo elemente vezane uz obnovu prirode evidentna je i danas. To se prije svega odnosi na blagoslov grančica i vatre te izradu pisanica. Uskrsni se skup običaja može svrstati u običaje prijelaza: simbolična smrt, prijelaz u novi život te stanje nakon prijelaza – simboličko novo rođenje. 
Najpoznatiji slikar zagorskog kruga naive, ali i jedan od najpoznatijih slikara naive uopće, Ivan Rabuzin rođen je na današnji dan (27. 3.) 1921. godine u Ključu. Izučio je stolarski zanat u Zagrebu i Zemunu. Završio je Majstorski odjel Obrtne škole u Zagrebu 1948. godine. U tom je razdoblju pohađao večernji tečaj crtanja kod Koste Angelija Radovanija. Ta poduka je, dakako, činila temelj njegove likovne kulture, no Rabuzin ostaje samouki umjetnik koji svijet promatra neopterećen tuđim iskustvom. Slikanjem se isprva bavio samo u slobodno vrijeme, a 1963. postao je profesionalni slikar. Već 1959. godine otkriva motiviku lirskih pejzaža koji postaju temelj njegova stila i osebujne poetike koju karakteriziraju oblici simboličkih vrijednosti i svijetlog, često pastelnog kolorita. Iako je radio u tvornici namještaja, nakon prve izložbe krajem 1950-ih godina u potpunosti se posvećuje slikarstvu. Izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a prošle je godine predstavljen na izložbi „Skriveno blago naivnih majstora“ koja je prikazala manje poznata ili manje viđena djela iz fundusa Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu. Ususret 100. obljetnici rođenja, Ivan Rabuzin će se krajem ove godine po prvi puta samostalno predstaviti u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. Izložbom umjetnina u vlasništvu obitelji predstavit će se presjek stvaralaštva koje uglavnom se temelji na uljima na platnu, uz poneki crtež, akvarel ili tapiseriju. Na slikama će se tako naći prepoznatljivi vijenci kugličastih oblaka, stabla okruglih krošanja, kupolasti brežuljci, kugle cvjetova ili sfere sunca – točkice boje i kratki zaobljeni potezi kista – koji su osnova su njegova stvaralaštva. Njegovim oblicima odiše mir, vedrina i harmonija u kojima otkrivamo slavlje života. Stilizacijom i deindividualizacijom prepoznatljivih elemenata stvarnosti stvara vlastiti sustav znakova temeljenih na potpunoj redukciji i geometrizaciji. Zahvaljujući tome, polazišnu točku figuracije uspješno pretapa u apstrahirane kompozicije univerzalnih i vizionarskih vrijednosti. Umro je 18. prosinca 2008. godine u Varaždinu.
Muzejski fundusi stvaraju se godinama, desetljećima, a dug je put pred muzealcima da ih se nakon stručne obrade predstavi javnosti kao civilizacijski doseg određenog povijesnog razdoblja. Tome često prethodi vrijeme prikupljanja, akviziranja ili istraživanja kojima muzejski predmeti dolaze do svojih matičnih institucija gdje ih se priprema na komunikaciju s posjetiteljem. Navedeno se zove „tihi muzejski rad“ ili obrada muzejske građe koja čini najodgovorniji posao kustosa, a to je precizno determiniranje svakog predmeta i njegovo uvođenje u inventarne knjige sistematizirane u zbirke prema srodnosti rezultat čega je osnaživanje nacionalne kulturne baštine. Tim se kulturnim dobrom društvo tek potom možemo ponositi i diviti na izložbama, odavajući počast onima koji su ga stvarali i kojima je zahvalno na svemu što danas (ne)svjesno konzumira.
Dragi naši korisnici, sukladno s 
