Pozivamo umjetnike/ce da se prijave na novo izdanje Drava Art Biennale (DAB) s najviše 2 rada (koje umjetnik/ca sam producira), u bilo kojoj tehnici, mediju ili načinu izraza. Radove će odabrati peteročlani kustoski tim: Ana Kovačić, Helena Kušenić, Valentina Radoš, Tanja Špoljar, Maša Zamljačanec. Realizacija ovog projekta obuhvaća skupnu izložbu odabranih autora u Galeriji Koprivnica. Rok za prijavu radova je 30. 5. 2021. godine. Zbog izložbenog koncepta i zahtjeva skupne izložbe, umjetnicima neće biti moguće isplatiti honorar. Izložbeni koncept će se, uz izbor prijavljenih radova, upotpuniti i uključivanjem referentnih autora čija je produkcija orijentirana na ovu problematiku. Izložba će se održati u Galeriji Koprivnica (17. 9. – 24. 10. 2021.), a tijekom 2022. izložba će se preseliti u Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku.
Prijavi je potrebno priložiti:
– CV
– fotografije / video / nacrt rada
– kratku izjavu/obrazloženje o radu i opis rada – materijal, dimenzije i prostornu dispoziciju
– kontakt
Prijave je moguće dostaviti e-mailom na hkusenic@muzej-koprivnica.hr ili adresu Muzeja grada Koprivnice, Trg dr. Leandera Brozovića 1, 48000 Koprivnica, a kontakt osoba poziva i projekta je Helena Kušenić (+385 99 306 8713).
Muzej grada Koprivnice razradio je ideju povezivanja umjetnika te galerija, muzeja i drugih institucija u gradovima smještenih uz rijeku Dravu i u širem panonskom prostoru, sa svrhom zajedničke organizacije izložbe mladih umjetnika. Od 2003. do 2007. godine Muzej je već organizirao skupnu izložbu Drava art annale Koprivnica (DAAK) u kojoj su sudjelovali mladi umjetnici srednjoeuropskog kruga, nastojeći kroz umjetnost problematizirati ekološki održiv razvoj i aktualnu komercijalizaciju vode. Na tom tragu pokrenut je Drava Art Biennale 2013. – grupna izložba za umjetnike koji tematiku propituju putem različitih medija i nekoliko perspektiva: od radova s političkim podtekstom do onih sa snažnom metafizičkom dimenzijom. U 2015. problematizirao je vodu kao političko pitanje – privatizaciju vode i vodu kao zajedničko dobro, u 2017. sužava interes na kontekst javnog prostora grada propitujući koliko (ne)prisustvo vode oblikuje gradsko tkivo, dok je u 2019. fokus stavljen na odnos vode i razvoja industrije.
Uslijed trenutnih društveno-ekonomskih događaja, DAB u 2021. izmješta svoj pogled prema unutra – povratkom prema izvoru. Vrijeme nesigurnosti, nestalnosti, stalnih promjena neprestano testira naše mogućnosti transformacije i prilagođavanja. Stoga u ovim izazovnim vremenima postavljamo pitanje čemu nas voda može poučiti? Voda kao najrasprostranjenija tvar u prirodi, nastala kao najjednostavniji spoj dva najreaktivnija elementa podsjeća na jednostavnost života istovremeno zrcaleći njegovu kompleksnost kroz svoju mnogoznačnost u ljudskim životima. Svojom dualističkom prirodom i sposobnošću stvaranja i uništavanja voda je bliska čovjeku. Kao izvor života od poganskih običaja do brojnih religija smatrana je sredstvom duhovnog i fizičkog (o)čišćenja i obnavljanja, dok u razarajućim bujicama i poplavama simbolizira izvor smrti.
Istovremeno, kao oblik drugosti pruža mogućnost zrcaljenja. Omogućuje (auto)refleksiju osobnog ili društvenog sustava vrijednosti. Nestalnost prirodnih senzacija nastalih posredstvom vode omogućuju postepenost razotkrivanja – čovjeka i svijeta. Što prikriva eterična koprena vodene pare? Koje vizure (grada) rastvara rasplinutost zgusnute magle? Što skriva tvrda nepropusnost okamenjenog leda? Sposobnost konstantnog toka i izmjena karakteristika je vodenih bogatstava. U neprestanom mijenjanju oblika voda izražava načelo univerzalnog i vječnog kretanja. Tales je smatrao da je voda arche – ono što nadživljuje svaku prolaznu promjenu, iz čega sve proizlazi i u što se sve vraća. Prema Talesu sve je od vode, priroda svega je voda, pa čak i zemlja nastaje od (iz) vode koja na istoj pluta. U izazovnim vremenima voda postaje utočište, simbol mira i spokoja. Sredstvo (o)čišćenja i obnavljanja. Važan faktor u održavanju psihofizičkog balansa pojedinca/društva/sustava.
„Tko će, što će s čovjeka sprati taštinu ako vode duh bude gluh? Što će ostati ako voda umre?“ (Zvjezdana Jembrih i Lidija Bajuk).
S poštovanjem,
Ravnatelj Muzeja grada Koprivnice
dr. sc. Robert Čimin, viši kustos
