Hlebinska škola u Zadru

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Hlebinska škola u Zadru, 5. travnja 2018. godine u Kneževoj palači u Zadru u 13 sati.
Izložba predstavlja izbor iz Zbirke naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice i Zbirke pijetlova u vlasništvu Podravke d. d. Koprivnica koji se daje pregled najpoznatijih autora Hlebinske škole od 1930-ih do danas te autsajderske umjetnosti. Organizatori izložbe su: Muzej grada Koprivnice, Narodni muzej Zadar i Podravka d.d. Koprivnica.
Tijekom otvorenja slikar Ivan Andrašić održat će prezentaciju slikanja uljem na staklu u maniri Hlebinske škole. Izložba ostaje otvorena do 6. svibnja 2018. godine, a realizirana je uz financijsku potporu Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije, Muzeja grada Koprivnice i Podravke d. d. Koprivnica.

Naivna umjetnost kao važan dio kulturnog identiteta i baštine Hrvatske, a posebno Podravine, nezaobilazan je dio prilikom predstavljanja hrvatske kulture i umjetnosti. To potvrđuje i ponovni rast zanimanja za ovu vrstu umjetnosti koja se unazad nekoliko godina uspješno predstavlja u inozemstvu: Marseiileu (2013.), Katowicama (2014.), Pečuhu (2016.), Lendavi (2017.), i to izborom ponajboljih radova iz Zbirke naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice koja je 2016. godine zadobila status kulturnog dobra Republike Hrvatske. U 2018. godini – kada se obilježava 50 godina djelovanja Galerije naivne umjetnosti – putovanje dijela Zbirke se nastavlja te će se od 5. travnja do 6. svibnja 2018. godine moći razgledati u reprezentativnom, obnovljenom prostoru Kneževe palače u Zadru. Izložba je realizirana u suradnji s Narodnim muzejom Zadar i Podravkom d. d. Koprivnica, a na temelju predstavljanja 62 umjetnine 40 slikar(ic)a i 8 kipar(ic)a kojima nastoji pružiti pregled razvoja Hlebinske škole od 1930-ih godina do danas te dati uvid u autsajdersko stvaralaštvo. Posebnu vrijednost izložbi daje Podravkina soba pijetlova.

Priča započinje djelima pripadnika tzv. 1. generacije Hlebinske škole koja stasa 1930-ih godina kroz druženje s akademskim slikarom K. Hegedušićem, pripadnikom grupe Zemlja. Krsto Hegedušić, često je svoje ljetne praznike provodio u Hlebinama gdje će zahvaljujući njegovim uputama i neospornim talentima pojedinaca stasati ono što danas poznajemo kao Hlebinska škola. Tijekom vremena zaštitni znak Hlebinske škole postat će slikarstvo na staklu, način slikanja koji je Hegedušić vidio u Parizu, a podsjetilo ga je na kasnobarokno slikarstvo podravskog kraja, religiozne tematike, anonimnih autora. Već 1931. godine I. Generalić i F. Mraz prvi puta izlažu, zajedno s članovima Zemlje, i dokazuju kako talent nema veze s društvenim slojem. Oni s M. Viriusom (koji će motivima iz seoskog života pristupiti iznimno realistično, tretirajući ih kao dokumente vremena, bez idealiziranja i sa snažno izraženom socijalnom komponentom) zaokružuju 1. generaciju autora Hlebinske škole.

Sredinom stoljeća dolazi do zaokreta u stvaralaštvu I. Generalića zahvaljujući D. Bašičeviću, umjetniku i kustosu, koji ga uvodi u svijet fantastike, irealnog, snovitog i bajkovitog (Krave u šumi). Upravo tada, u vrijeme, najvećeg uspona Ivana Generalića, 1950-ih godina – kada ostvaruje niz svjetski zapaženih izložbi – formira se 2. generacija autora, stasalih upravo pod utjecajem radova I. Generalića uz i dalje prisutne povremene susrete s K. Hegedušićem. Realistične tendencije nastavit će D. Gaži (poznat kao majstor portretiranja kojeg osim fizionomije, zanima i karakter prikazane figure). Tada se formiraju i dva nova žarišta naivne umjetnosti: Gola i Gornja Šuma te se naiva počinje širiti, a vrhunac ekspanzije i „zlatno doba“ proživjet će tijekom 1970-ih i 1980-ih godina. I. Večenaj iz Gole će osim seoskog života početi prikazivati i religiozne teme, smještajući univerzalne biblijske prizore u lokalni podravski krajolik, s primjesama pučkih priča i maštovitosti. Nastavit će simboličku upotrebu boja, koristeći vrlo jak, intenzivan kolorit kojeg će naslijediti i M. Kovačić iz Gornje Šume, s vodom kao jednim od njegovih glavnih motiva. Jaka karikiranost njegovih minuciozno detaljiziranih i psihološki određenih portreta izrasta iz stvarne okoline njihova nastajanja. Stilizacija, groteska i narušene proporcije karakteriziraju i prikaze svakodnevnog života arhaičnog sela F. Filipovića koje će snažnim ekspresijama i izobličenjima figura nastaviti M. Mehkek, dok će F.  Vujčec, pripadnik 3. generacije autora, to dovesti do maksimuma ekspresivnim koloritom i burleskom. Najpoznatiji među trećom generacijom autora (M. Generalić, S. Večenaj, N. Večenaj, M. Kopričanec…) vjerojatno je Ivan Lacković prepoznat kao najvrsniji crtač naivne umjetnosti s arkadijskim pejzažima ispunjenim harmonijom i mirom i detaljističkom obradom svakog elementa. Pripadnici ove generacije slikat će prema memorijskoj slici, slici sjećanja na rodno selo za vrijeme življenja u gradu. J. Generalić će krajem 1970-ih u svoje stvaralaštvo unijeti disharmoniju, tragično osjećanje života, baš kao i njegov djed Ivan koji tada ulazi u fazu simplifikacije i potpune redukcije motiva dovodeći ga do simbola. U doba vlastite starosti ciklički zatvara životni i umjetnički opus vraćajući se temama s početka stvaralaštva, uzimajući od njih samo najizražajniji segment pa tako u ovoj fazi više nećemo susresti veselu skupinu maškara, već samo motiv maske (Crvena maska). S obzirom da je riječ o teškom periodu njegova života kada mu umire žena, osjeća se osamljeno, tjeskobno, nedovoljno cijenjeno – ne čudi odabir maske kao glavnog motiva. Maske kao pitanja identiteta, „drugog lica“ i drugog života – kao posljedica suočavanja s egzistencijalnim problemima i neizbježnom smrću.

Kako ova izložba ima za cilj pokazati širinu fundusa Zbirke naivne umjetnosti, osim velikana naive, predstavit će i današnje nastavljače tradicije Hlebinske škole (Z. Štrfiček, J. Gregurić, I. Andrašić, Z. Sigetić, V. Dolenec, D. Tetec, S. Ivanec, V. Ivančan, Z. Kolarek, Ž. Kolarek, S. Gjerek, M. Horvat, R. Grgec, S. Pongrac, P. Topljak, Đ. Jaković, T. Grabar), kao i one koji gravitiraju prema autsajderskoj umjetnosti (D. Jurak, Z. Krancelbinder, F. Klopotan, Ž. Korošec). Početkom 20. stoljeća, paralelno s naivom javlja se interes za izričaj mentalno oboljelih – Art brut (koji se u engleskom ponekad naziva Raw Vision, Raw Creation ili Outsider Art – no, taj termin zadobiva sve šire značenje) – nekontrolirano i često automatsko stvaralaštvo, oslobođeno racionalnih balasta koje je utemeljeno na podsvjesnom i halucinantnom, unutarnjim viđenjima, snovitosti, fantazmama. Forme su često morbidne, na cijeni je ljepota ružnog, anarhija, dok se tradicija zatomljuje i ignorira. Budući da se temelji na samom činu izražavanja, poruke i značenja su gotovo uvijek šifrirane, egzistencijalne i krajnje osobne. Radi se o autorima koji su na neki način pomaknuli granice umjetničkog izražavanja, a većina ih još uvijek nije dovoljno poznata široj javnosti. Izložbu zaokružuje izbor kiparskih radova nastalih od 1960-ih godina pa sve do danas koji pokazuju različite pristupe istom materijalu – drvu. Dok će M. Generalić u skulpture unijeti puno narativnosti, M. Kuzman će se zaustaviti na jednostavnim oštro rezanim plohama bez puno detaljiziranja, a K. Trumbetaš će sve uobličiti u igru kroz pozu ili gestu. J. Ritoša odlučit će se za jednostavnu kružnu animalnu formu, dok će Z. Dangubić vrlo pažljivo kuckati pa i najmanji detalj realistične ženske figure koje ćemo susresti i kod B. Mustafe – uobličenu u ekspresiju i poetičan iskaz, a blago napete forme D. Belković prezentiraju smirenost i prisnost svakodnevnog života. S obzirom na veliko zanimanje i dobru recepciju izložbe održane uz Međunarodni dan žena nazvane Žene u naivi i u ovom je odabiru njihova zastupljenost povećana (K. Henc, D. Lončarić, N. Švegović – Budaj, A. Matina, M. Puškarić – Petras).

Ako znamo da je Podravka tvrtka koja već dugi niz godina uspješno djeluje i promovira vrijednosti podravskog kraja (na što asocira i samim imenom), ne čudi da se upravo ovdje nalazi upravo bogata zbirka pijevaca – jednog od najpoznatijih simbola podravske naive i Podravine općenito. Shvaćajući važnost pijetla, a još više naivne umjetnosti za promociju i identitet kraja u kojem se oformljuje, Podravka pijevce postavlja u predvorje središnjeg prostora tvrtke – dostupne svima u svakom trenutku posjeta. Zbirka predstavlja radove autora od 1960-ih godina pa sve do danas. Svaki od zastupljenih autora (I. Generalić, I. Večenaj, M. Kovačić, D. Gaži, M. Generalić, N. Večenaj Leportinov, J. Gregurić, Z. Sigetić, I. Andrašić) će motiv smjestiti u sebi svojstvenu kulisu – unutar prepoznatljive kompozicije osobnih poetika. Skulptorsko stvaralaštvo ostat će vjerno bazičnom izričaju u drvu (M. Kuzman, K. Trumbetaš) koje će koloristički razigrati S. Naletilić Penavuša.

Ova izložba i „otvaranje“ Hlebinske škole približavanjem novim korisnicima, dokaz je kako se u Muzeju grada Koprivnice posljednjih godina događaju bitni pomaci u koncipiranju izložbenih, pedagoških, festivalskih aktivnosti vezanih uz naivu čime koprivnički muzej i hlebinska galerija postaju prepoznatljivi kao mjesto koje spaja suvremene muzeološke, ali i ljudske potrebe za raznolikošću, bogatstvom i konstantnom izmjenom sadržaja.

Helena Kušenić

Bookmark the permalink.

Comments are closed.