U nedjelju, 6. listopada 2019. godine napustio nas je „veliki dječak“ naivne umjetnosti – Franjo Klopotan. Posljednje dane života proveo je u Novom Marofu, živeći skromno. Rođen je 16. rujna 1938. godine u Presečnom. Izučio je fotografski zanat kojim se neko vrijeme i bavio. Slikarstvom se bavio od 1959. godine, a prvu samostalnu izložbu priređuje 1963. godine u Zagrebu. Godine 1965. odlazi u Hamburg, gdje radi kao restaurator u tamošnjem muzeju te završava školu za retuš dubokog tiska i radi u časopisima Hör Zu i Quick. U Hrvatsku se vraća 1970. godine, a od 1963. godine član je Društva naivnih umjetnika Hrvatske i djeluje kao profesionalni slikar. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Zajednice umjetnika Hrvatske. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. U 2016. godini izdana je monografija (u vlastitoj nakladi) pod naslovom Imaginarni svijet slikara Franje Klopotana, autorice Mirele Lenković.
U studenom 2017. godine u Galeriji naivne umjetnosti u priređena je njegova prva samostalna izložba u Hlebinama pod nazivom Bajkovit svijet snova. U nastavku donosimo dio predgovora navedene izložbe, kustosice Helene Kušenić: „Franjo Klopotan do današnjeg je dana zadržao čistoću, zaigranost i bujnu maštovitost dječjeg pogleda kojom se bori protiv svega lošeg u životu: društvenih, političkih ili ekonomskih (ne)prilika, ali i tjeskoba i previranja na osobnoj razini, unutar čovjeka. Njegovi radovi samo će nekim bazičnim karakteristikama u svijest prizvati naivu – plošnim, frontalnim tretmanom površina, naoko jednostavnim i preglednim kompozicijama, često žarkim (ali nikad pretjerano naglašenim) koloritom – no, već na prvi pogled jasno je kako se susrećemo s autorom koji polje naive nadrasta ili rasteže do neslućenih širina fantastike i nadrealnog. (…) Osim promatranjem i upijanjem prirode, Klopotanova imaginacija razbuktala se potaknuta bajkama, narodnim pričama i vjerovanjima. Odrastajući uz baku koja mu je odmalena pričala mnoštvo narodnih bajki, priča i predaja, Klopotan formira svoj (slikarski) karakter i potpuno novu vrstu autentičnog izraza, specifične ikonografije i lirskih mutacija u anatomiji tijela prikazanih likova. Čak i ono naizgled pitomo, dječjim očima često izgleda mistično i čudesno. Poput narodnih priča, njegov će se slikarski izričaj temeljiti na ljubavi i strahopoštovanja prema prirodi i zavičaju s dozom opreznosti i dramatike. (…) Prateći puls prirode, interpretirajući je kroz svijet snova u kojem se sve granice miču, pa magija i čuda postaju moguća, slikarskim kistom otkriva sve nevidljive principe međusobne usklađenosti biljnog i životinjskog svijeta što u prirodi obitava.
Još kao dijete sanjao sam da letim. Kako sam oduvijek volio leptire, žabe, zmije, ptice to na mojim slikama, kao u tom snu iz djetinjstva, sve leti. Visine iznad mojeg zavičaja ispunio sam tim davnim slikama, i sada priroda i moji snovi žive zajedno na platnima. Boje su pomogle cijelom mojem djetinjstvu da oživi.
Ovim riječima popratio je Franjo Klopotan izdavanje slikovnice Prvi zmaj koju krase njegovi slikovni prilozi, dok mu malim tekstualnim bravurama uz rame stoji tekst Veselka Tenžere. Slikovnica je to koja predstavlja život i put slikara u jednostavnoj (ali ne i banalnoj) formi bliskoj djeci, dotičući se tipične priče dobra i zla.
Dragi Franjo, bila je čast i privilegija poznavati Vas i pratiti Vaš rad. Hvala na bujnoj imaginaciji kojom ste uljepšavali našu svakodnevicu. Letite slobodno u nebeskim visinama.
