Akademski slikar, profesor, pisac, pjesnik i prijatelj poezije, moreplovac, dobra duša umjetničkih atelijera u Brezovici i Lučkoma te donator Muzeja grada Koprivnice preminuo je u četvrtak, 21. ožujka 2019. u 81. godini života. Posljednji ispraćaj bit će 26. ožujka 2019. godine u 12,00 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Iva Obsieger rođen je u siječnju 1939. godine u Koprivnici. Godine 1961. maturirao je na Školi primijenih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odjelu u klasi prof. Ive Šebalja. Godine 1966. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Zagrebu, u klasi prof. Raoula Goldonija. Pariz, London, Rim i Budimpešta bila su mjesta njegovih studijskih boravaka i vandrovanja iz kojih se uvijek vraćao u svoje zagrebačke atelje, prvo onog u parku dvorca u Brezovici, a potom kultnog Ateljea Lučko, za kojima je svim srcem izgarao, okupljao umjetnike, pjesnike i intelektualce, istomišljenike i pripadnike plemena sanjara koji su skladali poeziju, glazbu, sliku i osjećaj zajedništva.
Svoj radni vijek Ivan Obsieger započeo je kao likovni pedagog, učitelj u osnovnoj školi Brezovica nedaleko Zagreba gdje je sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća oko Ateljea Brezovica okupljao umjetnike s kojima je dijelio istu životnu filozofiju, estetiku i poetiku. Devedesetih godina kao likovni pedagog i profesor slikanja i crtanja radi na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje svoju erudiciju, filozofiju i poetiku prenosi novim generacijama umjetnika sve do odlaska u mirovinu 2004. godine. Odlaskom u mirovinu ne sustaje, a njegov umjetnički i društveni angažman, osim čistog slikarstva i pisanja o umjetnosti, obilježen je sjajnom organizacijom Ateljea Lučko u kojem svojoj širokoj paleti interesa pridodaje i onu galerijsku, produkcijsku u kojoj organizira okupljanja i druženja umjetnika te izložbe suvremenika i velikih umjetničkih imena. »Dani otvorenog ateljea« u Lučkom, osim što su organizirali gostovanja umjetnika najrazličitijih profila i poetika, okupljali umjetnike i prijatelje, ne samo iz Brezovice, Lučkog i Zagreba, na određeni su način, skromno i samozatajno, baš poput idejnog začetnika, autora i voditelja, obilježili prvo desetljeće 20. stoljeća. Osim čiste umjetničke poetike, posljednja desetljeća Ivana Obsiegera obojena su društvenim angažmanom i borbama, prvo za opstojanje Ateljea Brezovica, a potom i Ateljea Lučko od 2000. godine. U svojem iskrenom i naivnom romantizmu uvijek je otvoreno i javno progovarao o problemima i potrebama profesionalnih umjetnika, i to ga čini jednim od najznačajnijih i najiskrenijih boraca za prava umjetnika na prijelazi 20. i 21. stoljeće.
U Ateljeu Brazovica, pod krošnjama breza i sjenovitim krošnjama parka u Brezovici nastala su neka od najpoetičnijih djela Ivana Obsiegera, samozatajnog no nezaobilaznog pripadnika hrvatskog poetskog apstraktnog ekspresionizma. Slikarstvo Ivana Obsiegera nastajalo je pod utjecajem filozofije egzistencijalizma. Velike apstraktne kompozicije iz Donacije Obsieger (1998) u fundusu umjetnina Muzeja grada Koprivnice posljedica su promišljanja kako stvaralačko činu treba prilaziti iskreno i spontano, bez intervencije razuma, kontrole i samokontrole. O Donaciji Ivana Obsiegera, životu i radu te umjetničkim radovima nastalim u 20. stoljeću pisano je u Podravskom zborniku, a opsežno je u monografiji »Obsieger: odraz breza iz Brezovice« koju je objavio Muzej grada Koprivnice 1998. godine u povodu velike retrospektivne izložbe u predstavljanja doniranih umjetnina u Galeriji Koprivnica. Ivan Obsieger bio je zagovornik apsolutne slobode uma i to je zapisao u svojim likovnim esejima i zapisima koje je ukoričio u knjizi »U pitanju je odgovor« koju je 2001. godine objavila Matica hrvatska ogranak Koprivnica. Knjiga malog, džepnog formata i mekog uveza, jednostavna i skromna baš poput Ivana Obsiegera, odraz je njegove tihe, samozatajne i snažne osobnosti. Njegova posljednja knjiga, »Vidjeti umjetničko« objavljena u vlastitoj nakladi sadrži tekstove i zapise nastale između 2009. i 2012. godine u kojima Ivan Obsieger otvara srce i progovara o vlastiom pristupu umjetnosti u kojem e slikarstvo postalo zamjena za život, a umjetnici pleme istomišljenika u stalnom bijegu od sirove stvarnosti.
Slike na platnu i crteži na pergameni Ivana Obsiegera, nježni pasteli i prozračna ulja nastala nadrealističkom metodom automatizma i geste koja postoji izvan kontrole razuma, prikaz su slikareve iskrene poetske duše moreplovca koji se prepušta morskim strujama i vjetru, prati i bilježi tragove života i umjetnosti. Bijela su jedra ostala prazna, a jedrilica napuštena na tihom jadranskom žalu. Mirno ti more morski vuče i sretno putovanje!
