“Prijedlog za novu zgradu Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti na Vranyczanyjevoj poljani” u Zagrebu naziv je idejnog projekta koji je hrvatskoj javnosti predstavljen u utorak 6. ožujka 2018. godine u zagrebačkom Muzeju Mimara, a na kojem su ispred Muzeja grada Koprivnice prisustvovali ravnatelj Robert Čimin i kustosica Helena Kušenić.
Riječ je o privatnoj inicijativi bivšeg, dugogodišnjeg ravnatelja Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Vladimira Crnkovića i arhitekta Marija Pehneca iz arhitektonskog ureda Idea Studio, koji su ovom inicijativom, kako su kazali, htjeli ukazali na dva otvorena problema hrvatske i zagrebačke kulture – dugoročni smještaj jednog malog, ali značajnog muzeja čiji je sadašnji prostor u Ćirilometodskoj ulici neadekvatan za smještaj zbirke i sadašnji opseg djelatnosti te na arhitektonsko i urbanističko rješenje atraktivnog, ali sadržajno nedovoljno artikuliranog prostora “Vranyczanyjeve poljane na Gornjem gradu” kako autori prijedloga nazivaju prostor koji se od 2012. službeno zove Park Bele IV.
U uvodnom izlaganju Crnković je napomenuo kako je još 2007. godine Hrvatski muzej naivne umjetnosti dobio rješenje Vlade Republike Hrvatske kojim se poslovni prostor u Palači Rauch u Matoševoj ulici koji koristi Hrvatski povijesni muzej dodjeljuje Muzeju naive, te da se ni danas nakon što je prošlo deset godina na tom planu nije riješilo ništa – nit je Hrvatski povijesni muzej preselio u nove prostore, niti je Muzej naive dobio na korištenje palaču Rauch. Ustvrdio je kako hrvatska naiva uz djela francuskih klasika prve generacije i djela Henrija Rousseaua slovi kao jedan od najvažnijih segmenata svjetske naive. Ponajviše se to odnosi na stvaralaštvo Ivana Rabuzina, Ivana Generalića, Matije Skurjenija, Emerika Feješa i Petra Smajića koji najbolje dočaravaju vrijednost i važnost tog segmenta hrvatske moderne umjetnosti. „Zgrada u kojoj je muzej smješten vraćena je 2001. godine ranijim vlasnicima. Od tada se počinju gomilati brojni problemi – od ekonomske zakupnine do neadekvatnog prostora za normalno funkcioniranje muzeja. Riječ je ponajprije o premalom prostoru za stalni muzejski postav, neprimjerenom i nedovoljno velikom depou, nedostatku prostora za smještaj zaposlenika i neadekvatnim sanitarnim prostorijama. Stalni rast posjetitelja iz godine u godinu nameće potrebu za novim sadržajima kao što su nova recepcija, garderoba i muzejski dućan“, pojasnio je Crnković.
Nekadašnja Vranyczanyjeva poljana, danas Park Bele IV koji je danas uređen kao zelena površina s atraktivnim pogledom na grad u prošlosti je bio izgrađen prostor. Tu se nalazio kompleks kapucinskog samostana iz 17. stoljeća koji na zapadu završavao kapelom Uznesenja Marijina čiji su ostaci gotičkog prozora i drvenog krovišta sačuvani na istočnom pročelju zgrade Državnog hidrometeorološkog zavoda. Između kapucinskog samostana i kule Lotrščak bila je izgrađena barokna kuća pavlina. Nakon ukidanja kapucinskog i pavlinskog reda krajem 18 st., zgrade više puta mijenjanju vlasništvo te su korištenje pretežno za stanovanje sve do 1941. kada su srušene zbog trošnosti. Arhitekt Pehnec novu zgradu muzeja zamislio je kao prostor ukopan ispod južnog gradskog bedema s minimalnom izgradnjom na prostoru parka koja ne zaklanja vizure. Jedina vidljiva izgradnja je transparentni ostakljeni višenamjenski paviljon u kojemu bi bili smješteni info centar, recepcija muzeja, suvenirnica i cafe bar te jednokatni volumen uz zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda namijenjen uredima uprave. Fasada uredskog dijela obložila bi se staklom u boji i perforiranim cortenom sa zelenim vrtovima. Park Bele IV uredio bi se kao “parkovna površina s visokim i niskim zelenilom i interaktivnom kinetičkom fontanom”. U sklopu srednjovjekovnog gradskog bedema, koji dijeli park-poljanu od Strossmayerovog šetališta, formirao bi se atrij kao novi višenamjenski javni urbani prostor koji bi ujedno služio i kao glavni ulaz u muzej. Izložbeni prostori muzeja planirani su na etažama -1 i -2 kao fleksibilni prostori koji mogu ovisno o kustoskoj koncepciji biti korišteni kao kontinuirana izložbena dvorana ili pregrađeni u manje cjeline za izlaganje.
Premda Hrvatski muzej naivne umjetnosti “nije povezan s projektom” sudjelovao je u prezentaciji jer su procijenili da je od “istinskog interesa”. „Stalni postav našeg muzeja u Ćirilometodskoj ulici izložen je na svega 200 m2, zato su naši veliki i značajni izložbeni projekti –Crteži i grafike hrvatske naive (2003.), Umjetnost Hlebinske škole (2005.) te Strani majstori iz kolekcije Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti (2007.), morali biti predstavljeni u drugim ustanovama. Na taj način se gubi vidljivost našeg grada i ime našeg muzeja. Prijedlog je da naš muzej mora ostati na Gornjem gradu jer nas u najvećem broju posjećuju strani posjetitelji. Stoga je svako rješenje za dobivanje većeg, vlastitog i funkcionalnog prostora dobrodošlo i ovom prilikom želim se zahvaliti autorima projekta koji su se predano i nesebično zauzeli za našu instituciju“, rekla je ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Mira Francetić Malčić.
Ivan Guberina (preuzeto s www.mdc.hr)
Vizualizacija: Idea Studio d.o.o. Samobor
