Tijekom mjeseca kolovoza 2009.g. provedena su zaštitna arheološka istraživanja u dvorištu franjevačkog samostana Sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici. Hrvatska franjevačka provincija i Franjevački samostan u Koprivnici naumili su vratiti približno izvorni oblik samostana s kraja 17.st. tako da se novo južno krilo prostorno preklopilo s nekadašnjim te su sukladno tome od strane Muzeja grada Koprivnice zatražena arheološka istraživanja.
Kroz 20-ak radnih dana na površini od oko 150 m² istražene su dvije podrumske prostorije nekadašnjeg južnog krila samostana koje je uslijed poremećene statike temelja i srušeno 1923.g. Svi podrumski zidovi građeni su od opeke izuzev jedne četvrtaste konstrukcije od kamena (3 x 3,5 m). Vjerojatno je riječ o sanitarnom čvoru (septička jama) koji je prilikom izgradnje crkve i južnog krila 1685.g. samostalno stajao u samostanskom dvorištu, a do 1730.g. na njega se naslanja, odnosno dograđuje veliko južno krilo. Sama činjenica da je riječ o kamenoj konstrukciji upućuje i na njegovu namjenu, jer bi opeka u takvim slučajevima bila mnogo podložnija nagrizanju amonijaka, te listanju i propadanju. Potvrdu tome treba gledati i u dovodnoj kanalizacijskoj cijevi s istočne strane objekta.
Unutar kamenog objekta pronađena je velika količina dobro očuvanih nalaza, a mahom je riječ o tek nekoliko tipova keramičkog (čak 50 cjelovitih!) i staklenog posuđa. Keramika pokazuje odlike zadnje četvrtine 17. i čitavog 18.st., a od oblika prevladavaju vrčevi za vodu i vino različitih dimenzija, dok je nešto manje lonaca, zdjela, zdjelica, čaša i tanjura. Pronađeno je i nekoliko bolje sačuvanih talijanskih majoličkih vrčeva, među kojima zasigurno treba izdvojiti trbušasti vrč s prikazom ptice (vjerojatno šojka kreštalica) porijeklom iz središnje Italije, pokrajina Marche (kraj 17.st.). Od staklenih posuda prednjače čaše (jednostavne koničnog oblika ili na visokoj profiliranoj nozi) i male ljekarničke ampulice, dok je nešto manje sačuvanih boca veće zapremnine. Metalne nalaze predstavlja tek nekoliko kovanih čavala i klinova korišteni za drvenu konstrukciju poda, a vrlo su zanimljivi sačuvani uzorci tkanine, kestena, koštica, ljuske jajeta i oklopa kornjače koji upotpunjuju priču o svakodnevlju samostanskog klera.
Opće je poznato kako se franjevačke zajednice vrlo često povezuju s vinom i njegovom proizvodnjom, što su potvrdila i ova istraživanja. Pronađen je veći dio drvene preše za grožđe s bačvom za taloženje i vrenje mošta, što ne iznenađuje budući da je poznato kako su samostanske zajednice kroz povijest vrlo često posjedovale veliki broj poljoprivrednog i vinorodnog zemljišta, koje je za njihove potrebe obrađivalo okolno stanovništvo. (RČ, 2010)
