U ciklusu godišnjih običaja, Božić i Božićni blagdani zauzimaju posebno važno mjesto kako zbog obilja običaja, vjerovanja i praksi tako i zbog važnosti onoga što se njima obilježava. Značenja ovog blagdana su slojevita, a prevladava vjersko kojim se obilježava rođenje Isusa Krista. Ipak u obzir valja uzeti i tradicije koje su mu prethodile, a vezivale su se uz zimski solsticij kada Sunce u gibanju oko Zemlje dostiže najnižu točku i dani postaju duži, a noći kraće. Njime se u agrarnim zajednicama obilježavao početak nove godine. Ne čudi stoga što je upravo ovo razdoblje prepuno postupanja, želja i nastojanja da se u novoj godini osigura rod i plod, obilje i blagostanje. Dan Isusova rođenja u prošlosti se obilježavao na različite datume, a 25. prosinca uveden je u 4. stoljeću s namjerom da zamijeni u Rimu vrlo rašireno svetkovanje blagdana rađanja boga Sunca dies Natalis Solis Invicti. Ipak, od rimske je svetkovine zadržano uvjerenje kako Krist svojim rođenjem svijetu donosi svjetlost.
Božićno razdoblje započinje tijekom četiri tjedna Došašća kada traju pripreme za Isusovo rođenje. Najvažnijom pripremom smatraju se svakodnevni pokornički odlasci na mise zornice, a tu spada i suzdržavanje od organiziranja svadbi i zabava te nastojanje da se osigura pomoć siromašnima, obzirom na to da je Isus njihov zaštitnik i zagovaratelj. To je razdoblje tijekom kojeg se čisti kuća i okućnica, a vjernici promišljaju o vlastitim postupanjima. Predbožićno razdoblje iščekivanja i pročišćenja kulminira tijekom Badnjaka, a osobito bogata običajima, vjerovanjima i simbolikom je badnja večer.
Svečanoj, ali još uvijek posnoj večeri prethodio je čitav niz postupaka i rituala koji su se razlikovali ne samo od mjesta do mjesta već i među obiteljima. Tog je dana čista i dotjerana kuća mirisala na svježe odrezane grane zimzelena (smreke, jele ili bora) koje su ukrašavane ručno izrađenim nakitom: orasima umotanim u papir, ružama od krep papira, lančićima od slame i medenjacima. Čest nakit bile su i crvene jabučice te licitarski šećerni bomboni umotani u raznobojne papire. Njihova je namjena, osim ukrasne bila i uveseljavanje dječice. Za jelo su u podravskim selima spravljana posna jela poput riječne ribe, graha s uljem, tijesta s makom zvanog makviči, kašnjaka – kolača sličnog štruklima punjenih heljdinom kašom, te umjesto juhe, kompota od jabuka i suhih šljiva. Prigorci su spravljali i druga jela, kao što je primjerice juha od graha bez masnoća te krumpir iz pećnice pečen u ljusci. Večeralo se tek nakon običaja unošenja slame (ponegdje su uz slamu stavljalo i sijeno!) ili božića. Osnovno pravilo ovog običaja je da slamu unosi domaćin, a često ga prati dijete s upaljenom svijećom. Ostali ukućani, na čelu s domaćicom čekaju u kući, uz stol. Domaćin ulazi uz obavezan pozdrav Faljen Isus i Marija! Ostali odgovaraju: Uvijek je faljen, vrijedan! Nakon toga svi kleknu i mole Oče naš ili Anđeo gospodnji, a ponegdje zajedno i pjevaju božićnu pjesmu Narodil nam se kralj nebeski. Prije ili nakon molitve, a ponegdje i prilikom postavljanja stola domaćin nazdravlja. Točno određene riječi izgovaraju se prema unaprijed utvrđenom redoslijedu, čime se nastoji osigurati blagostanje tijekom čitave naredne godine. Pri tome su osobito važna nabrajanja i usporedbe s bićima iz životinjskog svijeta, u čemu je vidljiv trag pretkršćanskih vjerovanja kojima običaji božićnog ciklusa obiluju. Kao primjer donosimo različita čestitanja iz nekoliko sela.
Bakovčice: Faljen Isus i Marija! Na tem mladom letu si zdravi, veseli ko mladi jeleni. Daj vam Bog se što si od Boga želite: Kruha, vina, mira i Božjeg blagoslova! U polju vam rodila pšenica, u gori vam rodila lozica, a u kući sitna dječica!
Podravske Sesvete : Falen Isus i Marija. Na tom mladom letu si zdravi veseli kak mladi jeleni, daj vam Bog: kokoši-pišćekov, rac-racokov, pur-purokov, gusek-gusčokov, svinj-praščokov, krav-telokov, konj-ždrebokov. Daj Bog da Vam bila rodna godina, v goricam puni lagvi vina, a v hiži navek zdravlje i veselje. Se kaj si od Boga poželite, a najviše mira i božjega blagoslova.
Torčec: Daj vam Bog zdravlja, mira, božega blagoslova, da vam Bog udijeli: gosoke, teloke, picoke, racoke…!
Novigrad Podravski: Faljen budi Jezuš Kristuš! Na tom mladom letu, zdravi i veseli čestiti i bogati, k tomu veseli kano jeleni. Daj vam Bog žrebičev, praščičev, teličev, puričev, račičev, mira i blagoslova i zdušnoga zveličenja ponajviše.
Rasinja: Na tom Mladom letu zdravi i veseli, tusti i debeli kak jeni jeleni! Dej Vam Bog goščič, račič, purič, telič, konjov i volov, pune lagve vina, pune hombare žita, a Božjega mira i zdušnega zveličenja najviše! Bog pomori naše Vede da nadladajo! Falen bodi Jezuš Kristuš!
Gola: Isus nam se narodi da nas preporodi! Dej nam Bog kruha i vina, sega obilja, mira Božjega vu hiži i Božjega blagoslova – Srečen Božič sem!
Erdovec: Hvaljen Isus i Marija, daj nam Bog telekov, gusekov, picekov, purekov, kruha i vina i Božjega mira!
Na sličan način obraćao se i prvi gost, poležaj, položnik koji je bio pozvan da pohodi kuću na božićno jutro kako bi joj donio sve dobro, ne samo riječima, nego i vlastitim osobinama i ponašanjem.
Nakon unošenja slame, molitve i pjesme slijedi postavljanje stola. Nekoliko je inačica ovog postupka, pa ćemo navesti one najčešće. U Prekodravlju stol postavlja domaćin koji prvo stavlja novčanik na sredinu stola, potom tri puta po stolu sipa sjemenje iz zdjele, uz riječi: Narodil nam se kralj nebeski, dej nam Bog zdravlja, sega obilja, mira i Božjega blagoslova. Na posipano zrnje u križ stavlja stabljike žita i sijeno i sve prekrije sijenom koje pokrije vezenim stolnjakom pod koji djeca stave novčiće. Na stolnjak se stavlja zdjela sa sjemenjem u čiju sredinu je postavljena svijeća, a obavezne su i crvene jabuke božićnice. U jednu je zapiknuta grančica bušpana. Na stol se stavlja i kuglof, kraj kojega je polukružno savijeno povesmo. Pod stol se stavlja slama, a na nju konjska uzda, ralo pluga, sjekira ili švarba i jaram. U Peterancu stol postavlja domaćica koja prvo napravi križ od ritka i posipa ga žitom. Površinu stola zatim obloži tri prsta debelim slojem otave koju omota plahtom da ne ispada sa stola. Sve pokrije stolnjakom od domaćeg platna na crvene štrafte. Na tako postavljen stol stavlja zdjelu sa sjemenkama, lukom, češnjakom, jabukom, orasima, šibicama i svijećom, zatim okrugli kruh i križ. Oko nogu stola kućedomaćin omota lanac, koji predstavlja slogu u kući i sensko vože – uže kojim se veže voz sijena, a pod stol stavlja sjekiru ili neki drugi alat, kravski jarem i/ili konjske hamove i vuzde, ralo od pluga i bič kako bi na sve zašao božji blagoslov. Nešto drukčiji su običaji u Prigorju gdje nakon stavljanja slame pod stol i molitve domaćica postavlja božićni stol. Prvo posipa zrnjem žita i sitnim novčićima u obliku križa, zatim u sredinu stavlja vjenčić od klasja žita ispleten tijekom žetve i sve to pokriva bijelim stolnjakom. Na ćošak stavlja kruh i manju slamnatu korpicu ispunjenu žitaricama u koju dodaje luk, jaje te zapaljenu svijeću koja mora svijetliti cijelu noć. Za stolom djeca moraju pristojno sjediti i ne smiju se laktovima naslanjati jer će inače imati čireve. U okolici Koprivnice žito iz zdjele domaćin bi svakog jutra promiješao – da žito u polju bolje rodi i na svaku stolicu na kojoj sjedi dijete nasipao malo zrnja, ponegdje se ono sipalo i djeci na glavu, kao i poležaju i svim posjetiteljima koji su dolazili tijekom božićnih blagdana.
Božićni kruh je kružnog oblika i smatraju ga blagoslovljenim pa se ni jedna njegova mrvica ne baca. Ljudi u Podravini vjerovali su da će onaj tko proba malo božićnog kruha čitave godine biti zdrav. Zato su ga davali jesti i životinjama, a mrvice koje bi ostale na stolu prosipali bi u vrt jer su vjerovali da će na tom mjestu izrasti cvijeće božje droptinjiče.
Posebno važno obilježje Božića je ukrašavanje domova svježim zelenilom koje je nesumnjivo ostatak pretkršćanskih kultova i tradicija. U hrvatskim krajevima osobito je raširen i do danas sačuvan običaj ukrašavanja stola ili prozora proklijalim žitom koje se sije na blagdan svete Barbare (4. prosinca) ili Lucije (13. prosinca.), a u kući ostaje do Bogojavljenja (6. siječnja) kada ga iznose i daju blagu. Prema njegovoj bujnosti i zelenilu predviđa se rodnost žita u polju u čemu prepoznajemo još jedan arhaični magijski postupak za poticanje plodnosti u narednoj godini. Za razliku od žita, običaj unošenja i ukrašavanja božićnog drvca ima kršćansku podlogu, a prvi se puta vjerojatno pojavilo u pokrajini Alsace već u srednjem vijeku, kada je u okviru za to razdoblje uobičajenih prikazanja predstavljalo rajsko drvo čiji plodovi su uzrokovali Adamov pad. Bilo je to zimzeleno drvo (jela, smreka…) ukrašeno jabukama. Ukrašavanje zimzelenog božićnog drvca osobito popularnim postaje tijekom devetnaestog stoljeća u njemačkim područjima iz kojih se prenosi na Austriju i dakako Hrvatsku i to ponajprije u gradove, dok se u seoskim sredinama pojavljuje tek koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.
Gotovo obavezan element božićnog ukrašavanja doma su i božićne jaslice: uprizorenje Isusova rođenja prema opisu koji se nalazi u Evanđeljima po Mateju i Luki. Osobito važnim u njegovu širenju i popularizaciji smatra se prikaz živih jaslica koje je u Grecciu 1223. godine proveo Sveti Franjo, nastojeći pokazati Isusovo rođenje kao prizor utjelovljenja božje ljubavi. Od šesnaestog stoljeća božićne jaslice sve se češće postavljaju u crkvama gdje ih osobito promoviraju isusovački i franjevački crkveni red. Sastoje se od osnovnih figurica djeteta Isusa, Marije i Josipa, a njima se dodaju pojedini likovi koji tijekom stoljeća postaju uobičajeni: sveta tri kralja, pastiri i anđeli. Figure životinja (ovčice, vol i magarac) isto tako do danas postaju nezaobilaznim dijelom božićnih jaslica, a spominju se i u starim hrvatskim božićnim pjesma: …sveti Jožef gledi te, oslek volek topli te… Jaslice kao dio običaja božićnog razdoblja među žiteljima podravskih sela osobito važno mjesto dobivaju tijekom dvadesetog stoljeća, kada ih gotovo svaka obitelj nastoji imati ispod božićnog drvca i predstavljaju osobitu radost djeci. Izrađuju ih najčešće ručno, od drveta, vate, tekstila, papira i slame. U slučaju da nema vještog pojedinca koji bi znao izrezbariti figurice, koriste se na papiru otisnuti likovi koji se izrezuju i dopunjavaju ručno izrađenom štalicom i krajolikom. Osim izrade jaslica, u Podravini se osobito važnim smatrao običaj obilaska božićnih jaslica postavljenih u crkvama. To se naročito odnosilo na majke s djecom kojima se na taj način slikovito nastojalo približiti događaj Isusova rođenja. Uz obilazak, obavezni dio običaja bilo je darivanje malog Isuseka.
Fotografija: Žene i djeca ispred stare škole u Đurđevcu
