Nakon proslave velikog jubileja Ivana Večenaja u Galeriji naivne umjetnosti po prvi puta je priređena samostalna izložba Ivana Rabuzina. Izložba pod nazivom Senzibilni vizionar idealnih svjetova predstavlja presjek stvaralačkog opusa autora. Prvo samostalno predstavljanje u Hlebinama omogućeno je vrijednim i predanim kolekcionarskim radom Vladimira Malogorskog, zasigurno najvećeg kolekcionara naive na ovim prostorima. Čovjek čija strast ne počiva na težnji za pokazivanjem i dokazivanjem već izvire iz prirođenog osjećaja i mogućnosti prepoznavanja velikih ljudi i (umjetničkih) djela. Tome u prilog govori i bogata dokumentacija o autorima s kojima je prijateljevao, a koja dokazuje međusobnu prisnost i povjerenje. Pouzdanje Ivana Rabuzina u Vladimira Malogorskog kao istinskog zaljubljenika u umjetnost ocrtano i ovom izložbom – koja predstavlja tek polovicu sačuvanih umjetnina – zasigurno je bilo veliko. U prepoznavanju sličnih senzibiliteta, dobit je bila obostrana. Osim velikog broja slika, Rabuzin je za Malogorskog oslikao i niz vrijednih uporabnih predmeta, proširivši tako svoje područje djelovanja na polje primijenjene umjetnosti. Primjerci Rosenthalova porculana pod vještim kistom Ivana Rabuzina otkrivaju vegetabilnu ornamentiku i pejzažnu tematiku, uspješno transponiranu iz slikarskog medija u trodimenzionalan prostor vaza, posuđa ili škrinja i stolaca.
Ivan Rabuzin (27. 3. 1921., Ključ – 18. 12. 2008., Varaždin) izučio je stolarski zanat i završio je Majstorski odjel Obrtne škole u Zagrebu 1948. godine. U tom je razdoblju pohađao večernji tečaj crtanja kod Koste Angelija Radovanija. Ta poduka je, dakako, činila temelj njegove likovne kulture, no Rabuzin ostaje samouki umjetnik koji svijet promatra neopterećen tuđim iskustvom. Slikati počinje nakon Drugog svjetskog rata, a nakon prve samostalne izložbe u Novom Marofu (1956.) Općina je otkupila dvije slike i potaknula Rabuzina da se priključi Udruženju amatera likovne umjetnosti sjeverne Hrvatske i intenzivira izlagačku praksu. Veća prisutnost na sceni donosi i nova bitna poznanstva i akvizicije. Krajem 1950-ih formira se i njegov osobni stil prepoznatljivih kromatskih i luminoznih vrijednosti u oblicima koji odašilju mir, vedrinu i harmoniju. Pritom su figurativni, antropomorfni ili arhitektonski elementi rijetki, prisutni većinom u počecima stvaralaštva kad nastoji zabilježiti svakodnevni život zagorskog podneblja. Kasnijom stilizacijom i deindividualizacijom prepoznatljivih elemenata stvarnosti Rabuzin stvara vlastiti sustav znakova temeljenih na potpunoj redukciji i geometrizaciji. Zahvaljujući tome, polazišnu točku figuracije uspješno pretapa u apstrahirane kompozicije univerzalnih i vizionarskih vrijednosti koje sažima u formi Sunca. Sunce kao prirodni predvodnik savršenstva kruga koji sažima sve forme, boje i gradacije svjetlosti, odnosno – obuhvaća osnovne misaone postulate Rabuzinova slikarstva.
S obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju, upriličeno je virtualno otvorenje koje možete pogledati na linku: https://www.facebook.com/964813090202797/videos/358718555554820. Izložbu posjetite do 29. studenog 2020. godine, od utorka do petka: 10 – 18 sati i vikendom: 10 – 14 sati.
Fotografije:
Plakat izložbe (autor: Bogadigrafika, Koprivnica)
Fotografija Ivana Rabuzina i kolekcionara Vladimira Malogorskog
Ivan Rabuzin, Dva oblaka, 1984., ulje/platno, 380×540 mm, Zbirka Vladimira Malogorskog (foto: Andrej Švoger, Gradski muzej Varaždin)
Ivan Rabuzin, Cvijeće neba, 1987., ulje/platno, 890×1300 mm, Zbirka Vladimira Malogorskog (foto: Andrej Švoger, Gradski muzej Varaždin)
Ivan Rabuzin, Mlada pšenica, 1974., ulje/platno, 550×780 mm, Zbirka Vladimira Malogorskog (foto: Ivan Brkić)
