Uskršnje blagdane naša je kustosica Helena Kušenić sa članovima svoje obitelji provela na putovanju u Stockholm te se sa sjevera Europe vratila prepuna dojmova o uređenom gradu i brojnim modernim muzejima i galerijama.
Bio je to put koji nije mogao proći bez kraćeg muzejskog osvrta.
Stockholm – muzejski raj!
Ovakav će naslov na prvu možda djelovati pretenciozno, ali vjerujte – nije. Zapravo, nemojte mi vjerovati, samo pročitajte tekst do kraja. 😉 To naravno ne znači da diljem svijeta ne postoji jednako kvalitetna, moguće i bolja, raznovrsnija i veća ponuda muzejskih sadržaja, ali kad dobijete priliku uskršnje praznike provesti u Stockholmu, a to se onda „sasvim slučajno“ poklopi i s vašim rođendanskim poklonom – imate svako pravo odabrati ovakav naslov.
Krenuti na put do Švedske automobilom popriličan je pothvat, pogotovo za nas iz manje sredine kojima putovati gotovo 2500 km i nije toliko uobičajeno, koliko je možda Šveđanima „normalno“ doći godišnje do naše obale. Kako bi i putovanje bilo ugodno, raspodijeljeno je u tri dana i nekoliko država – Sloveniju, Austriju, Njemačku, Dansku i Švedsku. Kad krenete iz sunčane i tople Koprivnice čudite se snijegu na obroncima austrijskih planina, pritom ni ne sluteći što će vas dočekati na finalnom odredištu. No, prije finalnog odredišta uživate u raznolikim krajolicima – planinskim, brdovitim ili potpuno ravničarskim, potom vas malo ulovi panika kad shvatite da ćete morati putovati tunelom ispod mora, ali onda vas prije tog tunela „na prepad“ dočeka tunel ispod Elbe pa vam ovaj morski postane mačji kašalj. Ako nikad niste putovali takvim tunelima – bez straha, široki su prozračni, čak i puno ljepši i svjetliji od onih nadzemnih. Doduše, ovaj kod Elbe je prekriven pločicama pa malo imate osjećaj kao da se vozite kroz bazen što eventualno može pojačati dozu panike, ALI – bez brige – kratki su i slatki i zbilja nisu strašni. Kad prođete tunel dođete do prekrasnog Oresundskog mosta, kombiniranog mosta-tunela nad Oresundskim vratima koji povezuje Kopenhagen u Danskoj i Malmö u Švedskoj.
Dolazak u Švedsku je prilično uzbudljiv, posebno nakon dugotrajnog putovanja i kad se sjetite da ste došli jako daleko, gotovo na sami sjever svijeta. A onda ostanete frapirani jer tamo ne da je snijeg po vršcima planina, tamo se sve bijeli i snijeg pada kao da putujete na božićne, a ne uskršnje praznike. Unatoč malom šoku, sreća zbog dolaska je veća jer prava avantura tek počinje! Stockholm kao grad najviše sam upoznala u vrijeme neradnih dana Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka, većim dijelom iz busa jer sam se izmorila u muzejima (čitaj dalje! ;)). Spoj je to tradicije i suvremenosti u jednostavnoj gradnji (Kraljevska palača) opekom (Gradska vijećnica u kojoj se svake godine dodjeljuje Nobelova nagrada) ili mnoštvom modernih ostakljenih građevina. Stanove i kuće također često sadrže staklene stijene kako bi u vrijeme zimskog perioda upili što više od kratkotrajnog danjeg svjetla. Što se plaćanja tiče najbolje je pripremiti švedske krune ili kartice, a za snalaženje u prostoru uzeti kartu gradu koja sadrži i mapu podzemne željeznice – koja stiže u minutu, kao i svaka druga vrsta javnog prijevoza. Baš kao i u Hrvatskoj, zar ne? 😉
Prvi dan je hladan, ali prekrasan i sunčan pa se odmah u početku nadobudno odlučujem posjetiti muzejski kompleks koji je najdalje od svih koje planiram vidjeti. Millesgården. Na stranicama svih muzeja lako se i jednostavno informirati o svemu – kako doći do njih, koji prijevoz je moguće koristiti, koje je izložbe moguće pogledati i po kojoj cijeni, kakva je ponuda suvenira i slično. Millesgården je muzejski park koji obuhvaća skulpture, fontane na nekoliko terasa te kuću umjetnika (kuhinja nekadašnje kuće s početka 20. stoljeća još se može razgledati!) u kojoj se nalazi kolekcija antikviteta koja je u vrijeme mog posjeta kombinirana sa suvremenom izložbom – CHANEL BALMAIN DIOR: MARIANNE BERNADOTTE – A style icon (izložba haljina i modnih dodataka glumice Marianne Bernadotte iz dizajnerskih kuća Chanel, Dior, Valentino, Balmain, Givenchy, Yves Saint Laurent…). Izložba prikazuje odličan i neobičan spoj tradicije i suvremenosti, u skladu s Carlom Millesom koji je također bio sklon eksperimentima i spoju nespojivog. U parku skulptura miješa mnoštvo različitih stilova i utjecaja, a poseban dio vrta „Mala Austrija“ oblikovan je kao rođendanski dar supruzi Olgi za 50. rođendan – kako bi umanjio njenu čežnju za domom. Anina kuća još je jedan segment kompleksa koji čuva obrise kuće nastale 1950-ih godina za Millesovu pomoćnicu Annu Hedmark, s originalnim namještajem dizajnera Josefa Franka. Dio kompleksa čini i umjetnička galerija u kojoj se održavaju povremene izložbe, trenutno izložba GERDA WEGENER & The Danish Girl (danske umjetnice čiji je život inspirirao knjigu i film Danish girl). Kod ove me izložbe oduševila soba u kojoj se nalaze replike i modnih dodataka i ukrasa s početka 20. stoljeća (1920-ih i 1930-ih) koje posjetitelj može isprobati! Takav pristup izložbi i muzeju daje novu dozu pristupačnosti, otvorenosti, interaktivnosti i zabave, čega definitivno u Hrvatskoj nedostaje. Gerda Wegener kao umjetnica možda je ostala u sjeni svog muža Einara Wegenera, također slikara koji je bio prva poznata transseksualna osoba imenom Lili Elbe. Unatoč tragičnoj sudbini Lili Elbe postala je ikona svi koji se bore za prava transrodnih osoba, dok nam Gerda Wegener također može biti uzor po pitanju prihvaćanja, tolerancije i razumijevanja različitosti i poticanju njena nesputanog izražavanja. Upravo pitanje uvažavanja različitosti jako se ističe u štokholmskim muzejima. U svakom je muzeju jasno naznačeno koliko su, kako i kome pristupačni (Moderna museet ide toliko „daleko“ pa nudi i pomoć osobama s alergijama, tj. ostavlja otvorenu mogućnost za individualnu suradnju prema potrebama posjetitelja što je izuzetno pohvalno!), kolica je moguće iznajmiti u svakom muzeju, prilazi su pristupačni, sanitarni čvorovi prilagođeni. Čini se čudno da je to potrebno naglašavati u 21. stoljeću, no uputite li se u većinu hrvatskih muzeja, bit će vam jasno zašto u Hrvatskoj to itekako potrebno ponavljati i isticati.
Ista je stvar i u Moderna museet – Muzeju moderne i suvremene umjetnosti koji unatoč velikoj kvadraturi, osim fizičke pristupačnosti, posjetitelja poziva na dijalog – dajući mu mogućnost razgovora o umjetnosti, zbirkama, izložbama, izloženim radovima sa djelatnicima Muzeja. Sve švedske muzeje krasi izuzetno ljubazno, susretljivo i nasmijano osoblje, spremno na svaku vrstu pomoći u bilo kojem trenutku. Stalni postav muzeja sastoji se od pregleda svjetske i švedske moderne i suvremene umjetnosti – besplatan je i zabranjen za fotografiranje, kao i preostale prateće povremene izložbe GERARD BYRNE – Film inside an image (irski umjetnik predstavlja film snimljen u Muzeju biologije u Stockholmu u kojem preparirane životinje snima ispred slike Brune Liljeforsa) + WRITTEN IN LIGHT: The first photographers (fotografije iz Zbirke Moderna museeta, iz druge polovice 19. stoljeća) + GOLDEN SUNSET (izložba suvremene švedske fotografije). U podrumu Muzeja mali je izložbeni dio o povijesti Muzeja u kojem možete zaviriti i u način odlaganja predmeta (vidljiv je dio spremišta za slike) – iz kojeg je jasno vidljivo da se muzejskim predmetima i načinu rukovanja i skladištenja poklanja velika pozornost (kakvu i zaslužuju). U svakom muzeju kojeg sam posjetila u gotovo svakoj prostoriji postoje mjerači temperature i vlage kojima se budno prate mikroklimatski uvjeti. S druge strane činjenica koja mi se djelomično nije svidjela su legende. Legende uredno prate svako umjetničko razdoblje (s osnovnim informacijama i značajkama) te svaki izloženi rad, no legende za skulpture nalaze se također na zidu što je malo zbunjujuće kad ste u obilasku jer se stalno vraćate i teže je pratiti postav. Ono što pak treba pohvaliti (i usvojiti) su punktovi za odmor i čitanje – dijelovi s knjigama o umjetnosti, dizajnu, određenom razdoblju/autoru/pokretu za odrasle/djecu/stručnjake/zaljubljenike u umjetnost/namjernike-prolaznike – jednom riječju – prilika za svakoga da se malo odmori i istovremeno educira o onome što promatra. Jako dobra praksa! JOSEF FRANK, austrijski arhitekt i dizajner namještaja (kojeg smo upoznali u Aninoj kući u Millesgårdenu) ovdje je predstavljen samostalnom izložbom AGAINST DESIGN u Muzeju arhitekture (koji je u nastavku Moderna museeta). Ono što me osobno jako veselilo je dosad najveća retrospektiva MARINE ABRAMOVIĆ – THE CLEANER, svjetski poznate umjetnice performansa koja se bavi propitivanjem fizičkih i mentalnih granica, političkih normi, društvenih zadanosti, a ovdje po prvi puta izlaže i najranije radove – crteže i slike. Informacije o ovoj, ali i dijelu stalnog postava dostupne se putem aplikacije koja vas upoznaje s radom Marine Abramović i/ili autorima i djelima iz stalnog postava – koji se djelomično nalazi i izvan muzeja, a obuhvaća skulpture, instalacije, crteže, fotografije i printeve umjetnika 20. i 21. stoljeća.
Fotografiska museet atraktivan je postavom i lokacijom – smješten uz samu obalu, sa strateški smještenim kafićem na gornjem katu s kojeg puca prekrasan pogled. Muzej fotografije specifičan je po tome što ne prima novac (ali vas na to, naravno, upozori ranije na internetskim stranicama), već samo kartice. Osim toga, ICOM-ove kartice ovdje se ne priznaju, no ne dajte se obeshrabriti – plaćena ulaznica vrijedna je svake k(r)une! U vrijeme mog dolaska trajale su čak 4 izložbe: PATRICK DEMARCHELIER: Lumière (izložba modne fotografije) + LENNART NILSSON: A selection of works from A Child is Born (počasna izložba povodom smrti fotografa koji je prerezao vrpcu na otvorenju muzeja) + COOPER & GORFER: I Know Not These My Hands (američko-austrijski duo – fotografije su mix realnog i snovitog imaginarnog prikaza koji se uprizoruju u poetske fotografije; prati ih dokumentarac koji pojašnjava njihov rad) + WEEGEE: Extra! Weegee (fotografije poznatog novinskog reportera Arthura Felliga koji je izgradio imidž pod pseudonimom Weegee, 350 fotografija razvrstano po segmentima: zabava, smrt, nesreće…). Svaki od spomenutih muzeja prati dućan široke ponude koja je u većem dijelu dostupna i putem online trgovine, tako da su marketinški aspekti prilično dobro pokriveni, a ponuda suvenira raznolika: od pristupačnih privjesaka, razglednica, magneta do dizajnerskih naočala ili komada namještaja – za svaki džep ponešto! 😉
Nakon posjeta Stockholmu, moram priznati da je moj džep poprilično prazan. Ali, znate što? I neka je! Jer je srce puno dojmova, prekrasnih i nezaboravnih uspomena, novih pozitivnih iskustava, ljudi i svijesti da se može (i mora!) puno bolje, ljubaznije, srdačnije, pristupačnije i tolerantnije, a to je prava motivacija za kvalitetan i uspješan rad, ali i život. Prošireni vidici i nove spoznaje i saznanja najbolje su i neprocjenjivo iskustvo. Zato, hvala Stockholm, vidjet ćemo se opet!
Ako vas zanimaju detaljnije informacije, upute, savjeti o Stockholmu i/ili o našem muzeju, stojimo na raspolaganju!
Helena Kušenić, kustosica Muzeja grada Koprivnice
