Povodom blagdana sv. Nikole, danas ponajprije zaštitnika djece, a nekad siromaha, trgovaca i putnika – „krivca“ postanka grada Koprivnice; Muzej grada Koprivnice u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa 5. prosinca 2015. godine u 19,00 sati otvara izložbu o dvogodišnjim zaštitnim arheološkim istraživanjima. Izložba ostaje otvorena sve do Noći muzeja ’16, odnosno 5. veljače 2016.
U župnoj crkvi sv. Nikole su u razdoblju od 7. do 23. srpnja 2014. godine provedena zaštitna arheološka istraživanja koja su prethodila izvedbi i rekonstrukciji poda crkve, a naručitelj radova bila je Župa sv. Nikole biskupa iz Koprivnice. U listopadu 2015. godine provedena su nova zaštitna istraživanja s vanjske strane crkve u sklopu rekonstrukcije Ulice Đure Estera i uređenja okoliša oko crkve, a naručitelj je Grad Koprivnica. Istražne radove proveo je Muzej grada Koprivnice, a dobivena saznanja tiču se vremena nastanka grada Koprivnice za koje povijesni izvori pružaju vrlo malo podataka. Iskopavanjima su istražene 3 razvojne faze crkve te djelomično groblje datirano od 12. do 19. stoljeća.
Sakralni objekti
Već je prije pokretanja iskopavanja bilo poznato kako je sadašnja crkva podignuta na temeljima srednjovjekovne crkve franjevačke crkve Blažene Djevice Marije. Iskopavanja u crkvi pokazala su kako širina srednjovjekovne crkve odgovara širini današnje crkve koja je podignuta 1657. godine i proširena prema istoku za cca 12 m. Tom je prigodom izgrađena i kripta koja je poništila veći dio franjevačkog svetišta. Zidovi su građeni opekom malog formata u širini od 2,20 m, a dubina temelja od 2,15 m ukazuje na značajnu visinu crkve. Bila je to jednobrodna gotička crkva s poligonalnom apsidom koja je s vanjske strane pojačana masivnim potpornjacima. Istraživanjima s južne i zapadne strane crkve uočeno je kako su bočne stranice franjevačke crkve bile pojačane s 3 para zidanih potpornjaka (3,50 x 1,70 m) i većim križnim uglovnim potpornjacima na njenom pročelju (4,40-5,40 x 2,10 m). Takvi potpornjaci, zajedno s 3 para manjih traveja u svetištu crkve ukazuju da je crkva zasigurno bila svođena dvostrukim križno-rebrastim svodom. Najvjerojatnije je građena oko 1321. godine, za što postoji jedan povijesni podatak, a franjevci su stigavši u Koprivnicu oko 1290. godine dobili na korištenje postojeću crkvu sv. Nikole. Masivnost zidova i potpornjaka daje za pravo govoriti o impozantnoj gotičkoj građevini kao vizualnom prostornom reperu koji je snažno dominirao koprivničkim krajolikom.
Dvogodišnjim arheološkim iskopavanjima u cijelosti je prepoznat položaj i tlocrtni oblik najstarije koprivničke crkve, iste one koju su franjevci dobili na korištenje krajem 13. stoljeća. Iskopavanjima u crkvi dokumentirana je jedna kamena suhozidna konstrukcija s polukružnom apsidom, ramenom i manjim dijelom južnog zida lađe crkve. Iako se tada pretpostavilo kako je riječ o skromnoj jednobrodnoj romaničkoj crkvici, ovogodišnjim su istražnim radovima pred glavnim ulazom u crkvu dobivene uistinu neočekivane dimenzije. Ista ta suhozidna konstrukcija (kamen lomljenac, breča, krupni riječni oblutak, lomljena opeka) prepoznata je izvan crkve, a nastavljala se na smjer zida lađe. Tako zatvoreni objekt zauzima veću površinu od 23 x 12 m, a koji je po sredini pročelja imao neku vrstu ulaznog dijela (portik; 3,70 x 4,35 m) nad kojim se mogao nalaziti i drveni zvonik. Posebnu zanimljivost čine ostaci tri drvena stupa promjera cca 0,70 m, na oko 2,5 m od bočnih zidova crkve, a koji bi mogli ukazivati na nosivu konstrukciju unutrašnjosti i trobrodnost crkve.
Ta je crkva pravo malo otkriće u nacionalnim razmjerima budući da su kontinentalne romaničke crkve relativno slabo istražene, a vjerojatno ih i nije bilo mnogo. Iznenađuju njene velike dimenzije, što nam govori o namjeri graditelja i stvaranju urbanog naselja u Koprivnici, sudeći po istraženom groblju već u 12. stoljeću.
Groblje
Pored dvije crkve istraženo je 78 grobova koji se mogu podijeliti u 3 osnovna horizonta sahranjivanja. Tako najstariji pripada 12. i 13. stoljeću i vezan je uz romaničku crkvu sv. Nikole, potom dolazi franjevački od 14. pa do sredine 16. stoljeća i najmlađi horizont uz novovjekovnu crkvu od 17. do 19. stoljeća.
Zanimljiva je njihova distribucija. To najstarije groblje nastalo je nakon gradnje crkve, budući da niti jedan grob unutar današnje crkve nije presječen njenim temeljima. Za bjelobrdsku kulturu tipična su takva groblja na redove, koja mogu nastati i bez crkve, poput primjerice onog na lokalitetu Pijesci kod Kloštra Podravskog. Niti jedan grob nije pronađen unutar romaničke crkve, što pomalo iznenađuje, a svi istraženi nalaze se istočno od polukružne apside. Većinom je riječ o pokopu u dublju grobnu raku gdje je tijelo u ležećem položaju s ispruženim rukama uz tijelo. Sa sobom nose vrlo malo nalaza, a tiču se pretežito većih (13. st.) i manjih (12. st.) brončanih i srebrnih S-karičica (naušnica). Tom horizontu s većom sigurnošću može se pripisati čak 27 groba budući da su bili stratigrafski odvojeni (prekriveni) slojem pijeska debljine cca 30 cm, nastao prilikom gradnje franjevačke crkve, odnosno iskopom rova za snažne temelje. Zanimljivo je kako izvan današnje crkve nije pronađen niti jedan bjelobrdski grob što je posljedica gradnje masivnih potpornjaka, ali i možebitna zaključka kako se ono prostiralo više prema istoku.
Sa sjeverne strane crkve nalazilo se franjevačko samostansko groblje koje je bilo u uporabi sve do 16. stoljeća. Dijelovi tog groblja istraženi su u prostoru vjeronaučne dvorane, a dio grobova nalazio se u svetištu franjevačke crkve. Vjerojatno cca 17 grobova moglo bi se pripisati tom vremenu, a riječ je o pokojnicima koji su za života bili na neki način povezani uz djelovanje franjevačke zajednice. Od nalaza se izdvajaju pojasne željezne i brončane kopče (pređice) četvrtastog ili D-oblika. Običan puk se u to vrijeme pokapa izvan gradskih bedema uz župnu crkvu sv. Nikole, čija lokacija nije razjašnjena, a pretpostavlja se da se nalazila na prostoru između tržnice i bolnice.
Najmlađem horizontu pripisana su 22 groba. Riječ je o vremenu novog vijeka, nakon odlaska franjevaca u 16. stoljeću i gradnje nove crkve sv. Nikole sredinom 17. stoljeća. Pronađena je jedna zidana grobnica uz bočni ulaz koja bi se možda mogla povezati uz njemačke protestante u 1. polovini 17. stoljeća, a preostali grobovi uz južni zid crkve najvećim dijelom pripadaju djeci. Nekoliko odraslih osoba pokopano je pred glavnim ulazom, kao i u samoj crkvi, a riječ je o višem društvenom sloju koji si je mogao priuštiti takvo grobno mjesto. Najzanimljiviji nalaz jest par kružnih brončanih pređica s trnom koji nam ukazuje na poseban način vezanja neke novovjekovne nošnje. Među zanimljivijim novovjekovnim nalazima jest i dio svećenićkog ruha izvezen zlatnim nitima.
(RČ, 2015)