Od 15. do 17. listopada 2020. godine održana je Međunarodna stručno-znanstvena konferencija „Kultura različitosti: Podzastupljene i ranjive skupine u muzejskom okruženju“ u organizaciji Tiflološkog muzeja iz Zagreba. Iako je prvotno planirana u prostorima organizatora radi trenutnih epidemioloških mjera i sigurnosti sudionika održana je online, putem Zoom platforme. Nakon pozdravnih govora koordinatorice Programsko-organizacijskog odbora Nevenke Ćosić i ravnateljice Tiflološkog muzeja Željke Bosnar Salihagić, započelo je predstavljanje tema povezanih u četiri izlagačka panela koja su se ticala: 1) Zakonske regulative vezane za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom i zaštitu socijalnih prava ranjivih skupina; 2) Podzastupljene i ranjive skupine: potrebe i mogućnosti; 3) Pristupačnost ustanova u kulturi: muzej kao prostor mogućnosti; 4) Ulogu i poslanje muzeja u suvremenom društvu. Osim muzejskih djelatnika, Konferenciji su prisustvovali i stručnjaci s područja pravne zaštite, edukacijsko-rehablitacijske i knjižnične struke. Konferencija je okupila 30 sudionika-izlagača, 7 pozvanih predavanja i 8 poster predavanja kolega iz Hrvatske i susjedstva. Svoje djelovanje i iskustva predstavili su kolege iz Zagreba, Karlovca, Čakovca, Rijeke, Pregrade, Splita, Virovitice, Zadra, Požege, ali i Bosne i Hercegovine, Srbije, Ukrajine i Slovenije.
Temeljno poslanje muzejskih ustanova je briga, čuvanje i prezentacija (povijesne) kulturne baštine. Iako je obrada građe je osnovni i primarni zadatak, ona tek u prezentaciji kroz komunikaciju s korisnicima dobiva potpuni smisao i značenje. Društvena zadaća muzeja je jezik komuniciranja učiniti jasnim i razumljivim svim ciljanim skupinama u cilju što veće kohezije i inkluzije. Kako Muzej grada Koprivnice nastoji razvijati ovakve prakse predstavila je viša kustosica Helena Kušenić. Na temelju osobnog iskustva osobe s invaliditetom zaposlene u muzeju govorila je o „Muzeju kao platformi za inovativna umrežavanja i kreativne integracije“. Na primjeru odabranih aktivnosti (održanih izložbi i pedagoško-edukativnih aktivnosti) i direktne integracije u muzejski kolektiv, muzej je predstavljen kao mjesto otvorenosti, uključivosti, rasta i napretka ranjivih skupina (OSI, Roma). Kad je riječ o osobama s invaliditetom nije dovoljno prilagoditi samo jezik predstavljanja predmeta / izložbi / edukativnih programa već i prostorne dispozicije ustanova, uz nezaobilaznu stručnu edukaciju djelatnika o bontonu ophođenja. Primjeri dobre prakse prilagodbe i pristupačnosti muzeja prema osobama s invaliditetom na temelju osobnih putovanja te tijekom sudjelovanja u Erasmus+ razmjenama predstavljeni su na primjeru muzeja iz Španjolske i Švedske. Kroz prakse socijalnog poduzetništva kojeg razvija Udruga osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ Grada Koprivnice prezentirani su načini i mogućnosti potencijalne (poslovne) suradnje između civilnog i javnog sektora kroz direktno umrežavanje muzeja i udruga.
Izlaganja su pokazala kako pojam različitosti u našem društvu obuhvaća iznimno širok spektar korisnika. Podzastupljene i ranjive skupine čine osobe s invaliditetom, osobe s poremećajima u ponašanju, slijepe i slabovidne ili gluhe osobe, ali i pripadnici starije životne dobi, zlostavljane žene ili pripadnici LGBTQ zajednici. Otvaranje muzeja i ostalih ustanova u kulturi prema potrebama ovih brojnih skupina, uz širenje svijesti među o potrebama prilagodbe pristupnih točaka tim ustanovama, kao i prilagodbe muzejskih sadržaja – neki su od najvažnijih ciljeva na koje je Konferencija upozorila. Na kulturnim djelatnicima stoga je velika odgovornost i zadaća kontinuiranog kreativnog rada u cilju njihovih ostvarivanja. Na tom putu će im sigurno biti od pomoći iskustva kolega okupljena u Zborniku radova koji će se objaviti tijekom 2021. godine.