Suradnja Muzeja grada Koprivnice s Udrugom žena Peteranec započeta nizom projekata i aktivnosti još 1999. godine nastavljena i ove godine izložbom Vez kao slika koja je organizirana u okviru manifestacije Galovićeva jesen u Peterancu. Izložba je bila postavljena u Galeriji Ivan Sabolić u Peterancu i otvorena za pojedinačno razgledavanje od 23. do 25. listopada 2020. godine.
Predstavljeni su radovi vezilja iz Peteranca i okolnih mjesta izrađeni različitim tehnikama bijelog veza: šlinganjem, štikanjem, toledom i fileom. Bijeli ili šuplji vez postao je popularan u doba renesanse, a izrađivale su ga uglavnom časne sestre bijelim lanenim koncem na bijeloj lanenoj tkanini prema crtežima putujućih slikara. Radi se u monokromatskom vezu u kojemu se efekt postiže kombinacijom više vrsta vezilačkih tehnika – osim uobičajenih tehnika provlačenja niti pomoću igle, koriste se i tehnike izrade koje daju efekt čipke: šupljika, rasplet preplet i izrezanac. U zadnjoj skupini ističu se šlinganje i rišelje, a upravo one su početkom 20. stoljeća postale popularne u Podravini, a osobito u Peterancu čije vezilje se uključuju u akciju kojom se putem prezentiranja i prodaje proizvoda kućnih obrta i radinosti nastoji pripadnicima seoskog stanovništva, a napose ženama omogućiti poboljšanje socijalnih prilika i osigurati dodatnu zaradu. Osobito uspješne u toj aktivnosti Peterančanke su bile u razdoblju između dva svjetska rata kada izrađuju tekstilno posoblje (stoljnjake, posteljinu, zavjese) prema narudžbama vlasnika dućana u Zagrebu koji ih prodaju uglednim zagrebačkim gospođama. To je i razdoblje nastanka i razvoja filea – posebne vrste bijelog veza koju je osmislila i razvila vezilja Bara Cimerman. Kako bi bila što efikasnija u izradi predmeta po narudžbi, ona je okupila nekolicinu mlađih žena i djevojaka kojima je prenijela umijeće izrade filea te tako omogućila očuvanje ove jedinstvene tehnike sve do današnjih dana.
Pri izradi muzeološke koncepcije izložbe Vez kao slika naglasak je stavljen na motive koji imaju elemente likovnog izraza i spadaju u područje likovnog folklora. Nastali u procesu građanskog utjecaja i valorizacije likovnih ostvarenja narodne umjetnosti uz evidentan srednjoeuropski kulturni utjecaj zaslužuju pozornost stručne javnosti pa i samostalnu izložbu. Obzirom na to da su rađeni kako bi bili plasirani na tržište koje je određivalo motive i način izrade, vezeni predmeti oblikom i ukrasom podsjećali su na tradicijske predloške, ali su prilagođavani građanskom ukusu, građanskoj kulturi stanovanja i odijevanja i kao takvi utjecali su na promjene u načinu života u Peterancu i susjednim mjestima te postavljanje drugačijih kriterija lijepog i modernog. Svijest o njihovoj vrijednosti još uvijek je prisutna među pripadnicima zajednice, a namjera izložbe bila je ukazati na potrebu čuvanja ne samo predmeta, već i umijeća njihove izrade kao značajnog dijela nematerijalne kulturne baštine zavičaja.
