Prije desetak dana završena je samostalna izložba Nade Švegović – Budaj pod nazivom Mit o svjetlu – Most prema prirodi i ljudima u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama (6. 3. – 11. 4. 2021.). Izložba je kroz 34 umjetnine predstavila presjek njena stvaralaštva iz Zbirke naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice te privatnih (obiteljskih) kolekcija kroz nekoliko tematskih blokova. Velik dio predstavljenih umjetnina činila je obiteljska kolekcija u vlasništvu autoričina brata. Po završetku izložbe Dušan Švegović Muzeju grada Koprivnice ukazao je veliko povjerenje poklonivši vrijednu umjetninu u fundus Zbirke naivne umjetnosti. Riječ je o slici Okovani Prometej (2010., ulje/staklo, 600 x 600 mm, MGK-HLB-995) koja omogućava potpunu tematsku i stilsku zaokruženost autoričina stvaralaštva unutar Zbirke naivne umjetnosti.
Naime, Nada Švegović – Budaj zanatsku vještinu postigla je zavidnom brzinom, kao mlada djevojka koja je slikala vođena savjetima susjeda Martina Mehkeka te interpretacijom stvaralaštva Ivana Večenaja i Mije Kovačića. Već sredinom 1970-ih godina paleta će se vidno zatamniti, a fokus prebaciti na svjetlo – koje je i sama isticala kao najvažniji element u svojim slikama. Svjetlosnim akcentima isticala je glavne motive i teme što je doprinijelo dramatičnosti i mističnosti. Inspiraciju je crpila iz svakodnevice, ali i iz glazbe i književnosti koju je jako voljela. Upravo iz toga izrastaju ovakvi mitološki prizori kojima smrtnike povezuje s besmrtnim herojima. Mitološki prizori smještaju se u prostrane krajolike, često bajkovite i čudesne. Prometej je okovan uz prijeteću nazubljenu stijenu naglašenu provalom usmjerene dramatične svjetlosti koja se svojom voljom rasplinjuje uokolo apokaliptičnog pejzaža završavajući u jednom od izvorišta – u procjepu uskovitlanih oblaka. Drugi izvor svjetlosti naslućuje se na horizontu zdesna u toplo žutom bljesku boje.
Ostatak kolorita kreće se u tamnim zagasitim tonovima smeđe, sive i ugaslih plavo-sivih tonova. Oblikovanje figurativnih elemenata teži realizmu i određenoj prepoznatljivosti u nizu sitnih, malih poteza jasnih linija i omeđenih ploha. Većinu slike ipak ispunjava neidentificirani „opći“ krajolik u brzim, nervoznim potezima izrazite vertikalnosti u stijenju i spiralne uskovitlanosti u nebeskom sklonu, dok se u desnom dijelu kompozicije vertikala i kružno kretanje blago pretapaju i stapaju. Modro nebo kontrastira svjetlinom draperija u prednjim planovima pri čemu figure imaju tendenciju providnosti i transcedencije. Jasni obrisi opipljivog svijeta sve izraženije gube, a ljudska jedinka postaje beznačajna – sve do konačne i potpune „prevlasti“ pejzaža kao nositelja kompozicija u kojem je sva pažnja usmjerena na postizanje ugođaja. Sama slikarica je rekla kako su je ustrajne borbe i sudbine običnih ljudi inspirirale da ih prepozna „kao mitološke ili religiozne junake koji svojom ustrajnošću pokazuju snagu, ali i uzaludnost borbe s vječnošću, mada je već i sama vječna borba, bez obzira na rezultat, zapravo pobjeda“.[1] Preko zajedničkoga (mitskoga) nasljeđa povezuje različite (književne, likovne) „žanrove“ s uvijek aktualnom pričuvom tipičnih likova, motiva, situacija kojima s druge strane potkopava bilo kakvu ukorijenjenost[2] i stvara vlastiti svijet svjetla. Ukinuvši pravila i hijerarhije stvorila je most jednakosti prema prirodi i ljudima. Pomnim odabirom boja, prizora i načina osvjetljenja stvorila je sliku tankoćutnih i dubokih osjećanja razumijevanja naličja svijeta. Tama je postala svjetlost. Nomen est omen. Nada je probuđena i zauvijek tinja u svima nama. Stoga, kad vam ponestane inspiracije, motivacije za izazove svakodnevnog svijeta, posjetite muzeje i galerije i pronađite drevnu mudrost i snagu upisanu u umjetničkim djelima.
Najljepše zahvaljujemo obitelji i Dušanu Švegoviću na ovom nesebičnom činu koji p(r)obuđuje i osigurava N/nadu nama i svim budućim generacijama posjetitelja.
[1] JELUŠIĆ, Božica: Nada Švegović Budaj. Zagreb: Amalteja nova, 2004., str. 33.
[2] Usp. Natuknica o mitu. Hrvatska enciklopedija – online izdanje. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža (Dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41235, 9. 2. 2021.)
