Običaji vezani uz početak svibnja, a napose oni prvosvibanjski, u bliskoj su vezi s jurjevskima i to ponajprije po svom proljetnom karakteru. To se prije svega odnosi na običaj postavljanja majskog drva “majbana” ili “majuša” (odsječenog mladog stabla s tek prolistalom krošnjom) na neko istaknuto mjesto u selu gdje će kao proljetni simbol ostati nekoliko tjedana. Visinom i ukrasima majskog drveta stanovnici susjednih sela često su se međusobno natjecali, nastojeći dokazati vlastitu spretnost i snagu. Drugi, izrazito proljetni običaj bio je onaj “kićenja” plotova prolistalim grančicama noć uoči prvog svibnja. On je osobito bio raširen u selima oko Koprivnice te prema Bilogori, gdje još i danas plotove i “lese” (ulazna vrata u dvorište) ukrašavaju na navedeni način. Početkom dvadesetog stoljeća to su činili mladići koji su grančice stavljali na ograde djevojkama pa su prema bogatstvu i vrsti grančica susjede već sljedećeg jutra mogle procijeniti koliko je koja djevojka omiljena u selu. Ne treba posebno naglašavati kako je bilo i onih kojima su plotovi osvanuli okićeni koprivama, što je značilo da su se nekim postupkom ili ponašanjem zamjerile mladićima. Kako je već sam početak mjeseca obilježen slavljenjem obnavljanja i bujanja vegetacije, jasno je da je to njegovo obilježje kumovalo i pri odabiru naziva ovog mjeseca među podravskim pukom.
Jedan od pučkih naziva ovog mjeseca bio je “rožnjak” zbog obilja cvijeća i “ruža”, ali vrlo zanimljivim čini se i općeprihvaćeni hrvatski naziv “svibanj” izveden iz naziva za grm svib koji je u prošlosti često korišten za oblikovanje živica, a koji upravo u svibnju obiluje listovima i gustim bijelim cvijećem oblikovanim u cvat. Osim po tome što je dala naziv mjesecu, ova biljka među djecom koja su odrastala tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća ostala je upamćena i po uvjerenju kako su “svibove” šibe za kažnjavanje djece najbolje jer su savitljive i otporne na lomljenje. Uz ova dva, u Podravini je zabilježen i treći naziv ovog mjeseca “filipovčak”, nadjenut prema svetom Filipu čiji se spomen dan obilježava na samom njegovom početku. U prošlosti je ovom svecu, kao i svetom Jakovu bio posvećen upravo 1. svibnja, a u Podravini je zabilježena uzrečica: “Filip rosi, Jakob nosi.” Njome se željelo istaknuti kako su tijekom ovog razdoblja, neposredno nakon sjetve, ratarima bile osobito važne kiše kako bi usjevi valjano rasli i osigurali obilnu žetvu.
Sl. 1. Postavljanje majskog drva u ulici Brežanec u Koprivnici, 2017. (snimio Dario Merić, ustupila Mirela Grošanić)
Sl. 2. Jurjevsko kićenje plota u Koprivničkim Bregima, 2020. (snimila Đurđica Mustaf)
