Da nije sve uvijek onako kako se na prvi pogled čini pokazat će izložba Dijane Nazor kojom završava ovogodišnji izlagački program u Galeriji Koprivnica. Povijest umjetnosti zabilježila je mnoga preslikavanja radova na platnu pa se znanstvenim analizama i tehnologijom ponekad može utvrditi da površinski nanos boje „sakriva“ još jedan ili više slojeva potpuno različitih prikaza. Ovakva preslikavanja splet su različitih okolnosti, a infracrveno istraživanje slika dovelo je do razvoja infracrvene umjetnosti – metode namjernog slikanja dvostrukih slika.
Takvim se dvostrukim slikama koprivničkoj publici prvi puta predstavlja Dijana Nazor, umjetnica rođena početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća koja u svom radu jednako koristi umjetničke i znanstvene metode i tako značajno doprinosi daljnjem istraživanju svojstava pigmenata boje u vizualnom i bliskom infracrvenom svjetlu. Ovo dvostruko, intimno slikarstvo je suvremeno po načinu promatranja slike i načinu svjesnoga korištenja svojstava boja „nevidljive“ slike. Izložba donosi slike koje su u vizualnom spektru apstraktne, a u infracrvenom području, gledane s infracrvenom kamerom, prikazuju različite figurativne motive – portrete, autoportrete i tekstualne poruke. Dijana Nazor u svim dionicama stvaralaštva pokazuje sklonost inovativnom, kako u primjerima unutar klasične estetike, tako i u otvorenosti prema novim likovnim praksama. Svoj slikarski senzibilitet na ovoj izložbi razvija u nekoliko smjerova od kojih je svaki osmišljen u suodnosu dviju slika – na istom platnu. Donja slika promatrana kamerom posebne osjetljivosti vidljiva je promatraču zahvaljujući čitanju boja u infracrvenom području kojim započinje intrigantni dijalog o novoj razini umjetničke komunikacije. Otvorenje izložbe ovog će petka u 18 sati posjetiti i autorica Dijana Nazor, a postav možete razgledati do kraja siječnja 2020. godine kad nas čeka još jedna Noć muzeja.
O izložbi:
Infrared slike – skrivene tajne
U našoj je recentnoj povijesti umjetnosti, posebice u izlagačkoj praksi recentnog slikarstva, vrlo često razdvojeno „znanstveno“ od „umjetničkog“ područja ili slojeva prezentacije, iako je gotovo heretički tako nešto uopće ustvrditi. Znanstveni pristup u pravilu činu kreacije metodologijom pristupa želi oduzeti svaku radost, veselje i spontanost, a umjetnici često zaziru od znanstvenih metoda i teorijskog elaboriranja svog rada kao nečega što opterećuje njihovu kreativnost. Stvarnost oko nas dokazuje tu tezu. No, za neke umjetnike znanstveni rakurs nije bauk i neistraženo područje koje bi trebalo izbjegavati, niti njihov rad čini dosadnim ili manje kreativnim. Dijana Nazor, profesorica likovne kulture i viša konzervatorica restauratorica na Odjelu za štafelajno slikarstvo Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, već se više godina bavi iznimno intrigantnim i korisnim znanstvenim područjem i temom Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga, na čemu je obranila doktorsku disertaciju na ALU u Zagrebu. Na nekoliko izložbi do sada, koje su 2016. godine bile umjetnički dio doktorskog rada, slikarica je prezentirala djela u akrilu koja funkcioniraju u dva sloja vidljive i nevidljive stvarnosti. Na prvoj površini gledamo slike u maniri kolorističke apstrakcije, a u donjem nevidljivom sloju slike – koji je vidljiv samo infracrvenom kamerom – postoji potpuno druga c/b slika s novim motivom, pretežno portretima istaknutih europskih umjetnika, motivom anđela, citatima filozofa i umjetnika, ali i dva autoričina autoportreta. I u ovom ciklusu izložbi, s trideset slika manjih formata koje su prethodile velikim slikama, šesnaest velikih slika te jednom potpuno crnom kojom otvara sasvim drugačiji ciklus s nevidljivim labirintima, Dijana Nazor kroz radove obuhvaća područje slikarstva u umjetničko-znanstvenom istraživanju, mjerenju vlastitih svojstava pigmenata (bojila) u vizualnom te u bliskom infracrvenom spektru određivanjem vrijednosti na 1000 nanometara. Naime, s tzv. blizancima boja proširuju se spoznaje o odzivu apsorpcije svjetla na dva navedena područja. Na osnovi teorije InfraredArt, produbljuje se izložbom ta znanstvena praksa u području slikarstva, i prvi se puta istražila njezina primjena u segmentu retuša u konzervatorsko-restauratorskoj praksi. Tek rijetki ljubitelji i kolekcionari umjetnina upućeni su u to kako često u podslojevima slika postoje neki drugi preslikani prizori, i upravo je infracrvena metoda analize davala ne samo nove uvide u tajne neke slike, već je često pomagala kod atribuiranja vrijednog djela nekom određenom umjetniku. Stvaranjem novog likovnog djela autorica doprinosi razvoju nevidljive slike te ukazuje na novu mogućnost/perspektivu slikanja u mediju štafelajne slike u bliskom infracrvenom području (NIR) u primjeni dvostruke slike. U području slikarstva istražuje se i razvija metoda slikanja dviju slika u povezanom sloju koje imaju različite slike/informacije u vidljivom i NIR spektru. Jedna je slika vidljiva pri dnevnom svjetlu, a druga slika vidljiva je na infracrvenoj valnoj duljini. Time se ideja i koncept „slike u slici“ pokazuje pred nama na sasvim nov način, prilagođen suvremenim tehnološko-kemijskim mogućnostima, iako ta praksa nije od danas, već je preslikavanje slojeva i skrivanje značenja i rebusa u umjetničkim djelima staro mnogo stoljeća. Ponekad se javlja namjerno i svjesno kao umjetnički manifest i koncept – primjerice u manirizmu – a ponekad kao rezultat pogreške ili promjene koncepta i motiva djela. Dijana Nazor istraživala je i istražuje odnos čistih/ primarnih boja (crvena, žuta, plava) i sekundarnih boja, odnosno zelene, ljubičaste i narančaste. Prema vlastitim riječima, bilo joj je jednako važno razviti tri apstraktna stila koji imaju likovnu vrijednost, gdje su mnoge boje ciljano komplementarne: kod geometrijskih je slika svaka boja na svojem mjestu u kolorističnoj ravnoteži. Ova nova metoda neupitno otvara kreativne potencijale u slikarstvu koji se ne mogu dobiti uobičajenim slikarskim tehnikama, stoga umjetnica u budućnosti istraživanje nastavlja upravo ovom tehnikom. No, rezultat je jednako očuđujući jer su pred nama slike dvostrukih lica, fabula i poruka, na tragu ne samo lica i svjetonazora koje pokazujemo javnosti i/ili nosimo u intimi svog prostora, već jasan znak kako živimo uronjeni u višedimenzionalnu stvarnost. Skoro sve je oko nas prepuno dvostrukih kodova, lica i naličja, razlomljenih fragmenata stvarnosti… Dijana Nazor vrlo je senzibilno sve što emotivno i mentalno percipira oko sebe stopila s autentičnom znanstvenom praksom i metodologijom, ostajući u polju umjetničkog naboja.
Iva Körbler
