U subotu, 27. lipnja 2020. godine s početkom u 19 sati u Galeriji naivne umjetnosti otvorena je samostalna izložba Mate i Milana Generalića pod nazivom Snaga zajedništva kroz ljepotu detalja. Na početku programa prisutne je pozdravio ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin pozvavši ih da se pridržavaju propisanih epidemioloških mjera prilikom razgledavanja postava. O izložbi je govorila kustosica Helena Kušenić, a izložbu je otvorila načelnica Općine Hlebine Božica Trnski. Program su glazbenim brojevima zaokružili Miran Blažek i Jurica Hrenić. Izložba predstavlja bogato stvaralaštvo oca i sina predstavljeno kroz obiteljsko nasljeđe, privatnu zbirku i fundus Zbirke naivne umjetnosti.
Mato Generalić (7. 10. 1920. – 22. 9. 1985.) inspiriran uspjesima brata Ivana kreće bilježiti seosku svakodnevicu 1950-ih godina pritom se odlučivši za novi medij – kiparstvo. S Martinom Hegedušićem začetnik je kiparstva naivne umjetnosti najčešće izraženog u drvetu kao najdostupnijem materijalu. Iako je ljudski lik jedan od najkompleksnijih motiva, Mato će upravo od njega krenuti i bilježiti ljude iz okolice i one s margine – bokce, bosonoge, putnike. U jednostavnoj obradi naglašene narativnosti od 1960-ih formira svoj stil temeljen na jakom i oštrom rezu kojim stvara facijalne ekspresije prikazujući karakter prikazanih likova. U želji za istraživanjem materijale ponekad skulpture smješta u niše – gdje su poput svetačkih figura zaštićene i sigurne – ili ih pak izlaže u visokom reljefu gdje istak u prostor materijalu omogućuje da postane direktni sudionik stvaranja skulptorske scene. Najveća specifičnost njegova opusa krije se u ciklusu animalističkih motiva s prikazom domaćih, čovjeku bliskih životinja – od nezaobilaznog pevca i krava do konja i mačaka. Ovakvim pristupom promatrača poziva da otkrije ljepotu i umjetnički potencijal svakodnevnih, „banalnih“ motiva što će naslijediti i njegov sin Milan.
Milan Generalić (18. 3. 1950. – 23. 5. 2015.) u slikarske je vode krenuo vrlo rano, gotovo istovremeno s ocem. Prve slike nastaju već 1960-ih godina, a karakterizira ih nasljedovanje tradicije Hlebinske škole. Plošni prikazi, zagasit lokalni kolorit simetričnih kompozicija kao podsjetnik na nekadašnja vremena i običaje. Individualizirani stil počinje graditi 1970-ih godina da bi vrhunac formacije i autohtone prepoznatljivosti rukopisa postigao 1980-ih godina. Glavni motiv i preokupacija je priroda. Pejzaži minuciozno obrađenih vegetabilnih motiva u prvi plan guraju naglašeno zelenilo i bogatstvo trave. Pritom figuracija izvježbana i naglašena do maksimuma stvara sinesteziju svih osjetila pa uslijed pažljivog iscrtavanja i tonskog nijansiranja motiva. Idilični i harmonični odnosi neočekivane začudnosti prirode ponekad su dramatizirani gigantiziranim prizorima animalističkih motiva koji najavljuju mogućnost armagedona uslijed prevelikog uplitanja u ravnotežu ekosustava. Ovakvi prizori posljedica su školovanja u gradu, napretka tehnologije, civilizacijskog odmaka od prirode pod utjecajem istovremenih radova Josipa Generalića. No, čak i u ovim općim temama Milan Generalić ostaje čvrsto ukorijenjen u prirodu pa njene ljepote prebacuje i u formu minijatura impresionističkog, vibrantnog poteza predstavljene u minijaturi podravskog štaglja u izvedbi Antuna Erdeca. Štagelj je osim slikama ispunjen i minijaturnim slikarskim, ali i poljodjelskim alatima koji potvrđuju neraskidivost (seoskog) života i naivne umjetnosti.
Izložbu razgledajte do 26. srpnja 2020. godine od utorka do petka 10 – 18 sati i vikendom 10 – 14 sati.
Fotografije: Branko Novosel
