U subotu, 9. ožujka 2019. godine u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama u 18 sati otvorena je samostalna izložba Dragice Belković Radost u čovjeku – Život u drvetu. Izložba predstavlja nastavak prošlogodišnjeg projekta Žene u naivi kojim se uz Međunarodni dan žena predstavlja žensko stvaralaštvo. Dragica Belković rođena je 15. lipnja 1931. godine u Hlebinama. Kiparenjem u drvu bavila se od 1967. godine. Sudjelovala na 10-ak samostalnih i više od 50 skupnih izložbi u zemlji i svijetu. Umrla je 21. rujna 2009. godine u Hlebinama.
Izložba predstavlja pregled njenog stvaralaštva od početaka, krajem 1960-ih godina pa sve do 2009. godine kroz 50-ak radova iz fundusa Muzeja grada Koprivnice i brojnih privatnih kolekcija. Izložbu skulptura prati fotodokumentacija i odabir korištenih alata Dragice Belković iz obiteljske arhive.
Izložbu su otvorili ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin, kustosica Helena Kušenić te načelnica Općine Hlebine Božica Trnski. Možete je razgledati do 7. travnja 2019. godine, od utorka do petka: 10 – 18 sati i subotom i nedjeljom: 10 – 14 sati. Dobrodošli!
Dragica Belković bila je poznata kao žena koja je govorila malo, ali radila puno. I doista, sve što je do danas sačuvano dokazuje kako je radila predano i neumorno. Radila je kako bi uveselila, prvenstveno sebe, a onda i druge, pa istovremeno zaradila za život, za školovanje djece i unuka. Krenula je 1967. godine u početku uz povremene savjete Martina Hegedušića i/ili susjeda Mije Kuzmana, ali uglavnom samostalnim proučavanjem, promatranjem i promišljanjem njoj bliskih tema i materijala. (…) Sramežljivo je priznala kako nema neku svoju posebnu temu – najradije uzimam motive iz našeg svakodnevnog seljačkog života. Zahvaljujući njoj obična svakodnevna rutina transformirana je u trajne artefakte, trodimenzionalne umjetničke prikaze. Najveći dio svog stvaralaštva vezivala je upravo uz ono najvažnije i najvrjednije – uz ljude – uz čovjeka i njegove potrebe i obveze. (…) U ljudskoj figuri fokusira se na bilježenje raspoloženja, cjelokupnog stanja duha prikazanog lika. Intuitivno je znala (a kasnije isto potvrđuje i kritika) kako jednostavnost oblih formi, zaglađene plohe i fokus na bitno u svrhu izražajnog govore više od mnoštva detalja. (iz predgovora Helene Kušenić)
