Ivanjski običaji

Paljenje ivanjskih krijesova glavni je običaj vezan uz blagdan svetog Ivana, a bio je raširen gotovo po čitavoj Hrvatskoj. Iako spojen s kršćanskom tradicijom, ovaj običaj skriva i neka druga, vjerojatno pretkršćanska značenja. Vidljivo je to prije svega u činjenici da se održava večer uoči samog blagdana, dakle prema starom načinu računanja vremena po kojem dan započinje u predvečerje, a ne rano ujutro. U povijesnim izvorima zabilježeno je kako se ivanjski krijes prije više stotina godina palio usred Zagreba i to pred zgradom gradske vijećnice, a Pavao Ritter Vitezović donosi opis paljenja krijesa u panonskim krajevima početkom osamnaestog stoljeća. O tome da se navedeni običaj održao na području Podravine sve do sredine dvadesetog stoljeća, svjedoče sjećanja osoba koje su sudjelovale u njegovu odvijanju za vrijeme vlastite mladosti. No, prije opisa samog običaja valja mu ukratko objasniti simboliku. Značenje obrednih vatri ili krijesova tumači se na dva načina. Prvim se nastoji objasniti kako se paljenjem vatri prema principu imitativne magije želi osigurati dovoljno sunca za ljude, životinje i biljke. Velike vatre oponašaju veliki izvor svjetlosti i topline – sunce na nebu. U drugom objašnjenju vatri se pripisuje “očisna” uloga: paljenjem vatre spaljuju se svi štetni utjecaji. Vatra je prijateljska, stvaralačka sila koja pomaže rastu bilja i razvoju svega što pomaže zdravlju i sreći. U vjerovanjima slavenskih naroda vatra još ima i ulogu odbijanja vještica i zlih duhova, a štiti i od groma i munje. Može pomoći u poticanju plodnosti kod ljudi i to uništavanjem, odnosno neutraliziranjem različitih vradžbina. Nastavite čitati

Nova akvizicija – slika Dragice Lončarić

Samostalna izložba Dragice Lončarić Svjetlosni akcenti: Djelić svijeta u odbljesku svjetla zahvaljujući pandemiji COVID-19 bila je jedna od najdužih izložbi u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. Podsjetimo, izložba je otvorena uoči Dana žena 7. ožujka, a predviđeno trajanje od mjesec dana produženo je sve do kraja svibnja 2020. godine. Izložbom je predstavljeno 35 izloženih umjetnina u rasponu od 1969. do 2009. godine. Kroz tamne, mračne, zagasite pejzaže ona introspektivno promišlja svijet unutar i oko sebe, odbacivši narativnost i sentimentalizam kroz zagasit i mračan kolorit s promišljenim akcentima svjetla, u početku difuznog, a kasnije jasno i određeno usmjerenog.

Završetak izložbe rezultirao je vrijednom donacijom za Zbirku naivne umjetnosti. U dogovoru autorice i kustosice muzejski je fundus obogaćen slikom Put u Hlebine iz 1998. godine. S obzirom da su se dosad u Zbirci naivne umjetnosti nalazile umjetnine s početka stvaralaštva Dragice Lončarić, kao i prepoznatljivi pejzaži u suženoj kromatskoj skali s istaknutim svjetlosnim akcentima na nebu, Put u Hlebine čini kvalitetnu poveznicu i upotpunjuje sliku o cjelokupnom stvaralaštvu autorice koje se vezuje uz Hlebine i Hlebinsku školu. Slika Put u Hlebine više je usmjerena figurativnom prikazu, dijagonalnog stremljenja prema dubini slike gdje zelenkasto-žuto-crveni pejzaž prelazi u sivkasto bijele zone magličastog pejzaža koji se stapa s nebeskim prostranstvom. Vertikalu izrazito horizontalne kompozicije ističe ogoljelo drvo i desnom dijelu kompozicije nad kojim se uzdižu tamni okruglasti oblaci. Bogatstvo jeseni u Podravini predočeno je spletom toplih tonova žute, zelene i crvene s uplivom tamnosmeđe ili crne kao izrazitog kontrasta bjelini horizonta i nagovještaju zime koja dolazi.

Zahvaljujemo autorici na povjerenju i mogućnosti nastavka sustavnog popunjavanja Zbirke naivne umjetnosti kako bi postala što potpunija, kvalitetnija i reprezentativnija u svim budućim predstavljanjima. Nastavite čitati

Tajne željeza u Galeriji Koprivnica

Željezo kao materijal kojim su naši preci kroz više arheoloških i povijesnih razdoblja oblikovali predmete korištene u svojoj svakodnevnici oduvijek je plijenilo pozornost stručne i znanstvene javnosti na čitavom Europskom kontinentu. Dobivanje željeza iz željezne rude koja se nalazi u prirodi zahtjevan je postupak koji je podrazumijevao dobro poznavanje čitavog procesa, od pronalaska i prikupljanja kvalitetne rude u prirodi, preko izgradnje talioničkih peći pa sve do samog procesa taljenja u kojem se na visokim temperaturama ekstrahirao poluproizvod (spužvasto željezo, eng. iron bloom). Sam proces nije završavao na ovom stupnju jer se u dobivenom poluproizvodu nalazilo još dosta nečistoća koje su se u daljnjem postupku primarnog kovanja izdvojile te je tek takav proizvod bio pogodan za obradu i oblikovanje predmeta od strane majstora-kovača. Čitav taj proces zahtijevao je dobro poznavanje svih etapa rada, znanje koje se zasigurno prenosilo s generacije na generaciju, a ponekad je skrivalo i neke tajne koje su znali samo iskusni majstori-talioničari.

Arheološka istraživanja peći za taljenje željezne rude provode se na prostoru Podravine od 2008. godine, a od 2017. godine i u okviru interdisciplinarnog znanstveno-istraživačkog projekata TransFER – “Proizvodnja željeza uz rijeku Dravu u antici i srednjem vijeku: stvaranje i transfer znanja, tehnologija i roba, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Sam projekt ima tri osnovna cilja: 1. definirati podrijetlo željezne rude i potrebnih resursa (glina, voda, drvo); 2. definirati tehnologiju obrade željezne rude kroz razdoblja i intenzitet te proizvodnje; 3. definirati utjecaj proizvodnje željeza u kontekstu socio-kulturološkog okružja i interakcija ljudi i roba. Izložbom „Tajne željeza“, na čije vas otvorenje, u petak, 19. lipnja, u 19 sati, u Galeriji Koprivnica, ovim prilikom i pozivamo, namjera je dočarati sve postupke obrade željeza na području Podravine tijekom više arheoloških i povijesnih razdoblja te otkriti neke male i velike tajne koje se kriju iza svakog željeznog uporabnog predmeta korištenog u predindustrijsko doba na ovim prostorima. Izložba ostaje otvorena do 19. srpnja 2020. godine.

Gregur i Vošicki

Izdavačka kuća HENA COM poziva vas u petak, 19. lipnja 2020. godine u 20 sati u veliko dvorište Muzeja grada Koprivnice (u slučaju kiše u Galeriju Mijo Kovačić) na predstavljanje knjige

Marka Gregura: VOŠICKI

Sudjeluju:
Mario Kolar
Kruno Lokotar
Marko Gregur
Marinko Prga (čita ulomke)

Veselimo se vašem dolasku!

Predstavljen projekt „Umjetnost u zajednici“

U utorak, 9. lipnja 2020. godine u sklopu CreArt Europskog dana kreativnosti 2020. održano je predstavljanje projekta „Umjetnost u zajednici: redefiniranje nasljeđa grupe Zemlja“. Projekt se zasniva na razmjeni iskustava, reciprocitetnoj suradnji umjetnika i radu unutar lokalne zajednice te istraživačkom radu studenata (etnografija i terenski poligon), a započet je još 2019. godine. Odvija se u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju, Akademijom likovnih umjetnosti i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, a uz podršku Muzeja grada Koprivnice. U projektu kolaborativno sudjeluje četvero studenata s Akademije likovnih umjetnosti i troje studenata etnologije i kulturne antropologije, a u kasnijim se etapama projektu pridružuju i umjetnici mlađe i srednje generacije.

Nakon pozdravnih govora voditelja projekta Josipa Zankija te dekana Akademije likovnih umjetnosti Tomislava Buntaka, program je započeo stručno-znanstvenim skupom na Akademiji likovnih umjetnosti temom o djelovanju Krste Hegedušića. Skup je otvoren izlaganjima studenata i mentora (dr. sc. Nevene Škrbić Alempijević, profesorice pri Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta koja je održala predavanje pod nazivom “Naivno slikarstvo, krajolik, zajednica: kulturnoantropološki uvidi” i Sebastiana Dračića, profesora pri nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti, koji je predstavio svoje viđenje terenske nastave u Hlebinama) i studentskih istraživanja koji su tijekom veljače 2020. godine boravili u Hlebinama i Koprivnici te aktivno surađivali s danas aktivnim naivnim slikarima. Klara Burić i Lea Biličić, “Pogled na Dravu kroz naivno slikarstvo” surađivale su s Draženom Tetecom i izradile site specific instalaciju uz obalu rijeke Drave. Damjan Roce i Jelena Bogdanić kroz izlaganje “Umjetnik i društvo” pojasnili su načine interaktivne suradnje studentice i Ivana Andrašića, dok se Josipu Čekolju i Dorianu Pacaku u “Šetnji kroz pejzaž” pridružio i njihov „mentor“ Zvonko Sigetić. Nastavite čitati

Suvremene interpretacije i interpolacije „učenja“ Krste Hegedušića

U utorak, 9. lipnja 2020. godine u sklopu CreArt Europskog dana kreativnosti 2020. održat će se predstavljanje projekta „Umjetnost u zajednici: redefiniranje nasljeđa grupe Zemlja“. Projekt se zasniva se na razmjeni iskustava, reciprocitetnoj suradnji umjetnika i radu unutar lokalne zajednice te istraživačkom radu studenata (etnografija i terenski poligon). Odvija se u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju, Akademijom likovnih umjetnosti i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, a uz podršku Muzeja grada Koprivnice. U projektu kolaborativno sudjeluje četvero studenata / studentica s Akademije likovnih umjetnosti i troje studenata / studentica etnologije i kulturne antropologije, a u kasnijim se etapama projektu pridružuju i umjetnici mlađe i srednje generacije.

Program započinje stručno-znanstvenim skupom o djelovanju Krste Hegedušića koji otvaraju izlaganja studenata i mentora studentskih istraživanja. Potom slijedi izlaganje Marijana Špoljara (Ivan Generalić – jedini avangardist Zemlje?), Antonija Grgića (Politički bestijarij u slikarstvu Krste Hegedušića za vrijeme Zemlje) i Helene Kušenić (Suvremene interpretacije i interpolacije „učenja“ Krste Hegedušića). Dok se prva dva izlaganja vežu uz prošla djelovanja, potonje izlaganje okrenuto je sadašnjosti i budućnosti, odnosno referira se na recentni pedagoško-edukativan rad u Hlebinama u sklopu programa HINT i KUL Hlebine. Nastavite čitati

Dvojbe oko lokacije Stridona

U povodu 1600. godišnjice smrti Sv. Jeronima (420. – 2020.), Povijesno društvo Koprivnica i Muzej grada Koprivnice pozivaju Vas u petak, 4. lipnja 2020. godine u 19,00 sati u Galeriju Mijo Kovačić na predavanje akademika Dragutina Feletara pod nazivom „Dvojbe oko lokacije Stridona – rodnog mjesta Sv. Jeronima“.

Rasprave o lokaciji Stridona, rodnoga mjesta velikoga sveca Sv. Jeronima, koji je nesumnjivo rođen na teritoriju Hrvatske, traju već stoljećima. Te su rasprave pojačane nakon izdavanja hrvatskog prijevoda slavnoga djela o Sv. Jeronimu, pavlina Josipa Bedekovića, koja je izdana 2017. godine (prevoditelj Marko Rašić, urednik Dragutin Feletar, nakladnik Meridijani), te pogotovo danas kada se obilježava 1600. godišnjica smrti najvećeg sveca rođenog u Iliriku. Uz ostale teze, na predavanju će se osobito govoriti o tezama pavlina Josipa Bedekovića da je Stridon zapravo današnja Štrigova u gornjem Međimurju. Sv. Jeronim sam je napisao da je rođen na graničju Dalmacije i Panonije. Uz to, rimski papa Nikola V izdao je 1447. grofovima Celjskim posebnu bulu u kojoj izrijekom tvrdi da je Sv. Jeronim rođen u Štrigovi. Veliki broj velikana europske historiografije (među njima Bombardije, Valvasor i drugi) tvrde da se antički Stridon nalazi na lokaciji Štrigove. Gotovo svi stari kartografi na svojim kartama naznačju uz lokalitet Štrigovu i dodatak: „Rodno mjesto Sv. Jeronima“. U Štrigovi je u kasnom srednjem vijeku izgrađena crkva posvećena Sv. Jeronimu, a uz nju se nalazi i čudotvorni izvor vode velikog sveca. Ovamo je narod sve do početka 20. stoljeća masovno hodočastio kako bi se utekao činima Sv. Jeronima.

Muzej i koprivnički kvartovi

U obljetničkoj 75. godini od svojih početaka Muzej grada Koprivnice (1945.) pokreće se novu kulturološka i muzejska akcija „Koprivnički kvartovi“. Ista ima za cilj povezivanje sa širom zajednicom te se stoga objavljuje javni poziv svim zainteresiranim mogućim donatorima i ljubiteljima starina, pojedincima, udrugama i ustanovama, da donesu ili poklone u Muzej stare fotografije iz obiteljskih albuma radi obogaćivanja muzejskog fundusa. Tražene fotografije odnose na nastanak u posljednjih 75. godina, tj. vrijeme nakon Drugog svjetskog rata i da su snimljene u javnom prostoru grada. Također, namjera je nakon akcije na analitički i kronološki način pokazati kako su se istovremeno kroz desetljeća usporedno razvijali i rasli Muzej i brojni koprivnički kvartovi – centar grada, Tarašćice, Podolice, Dubovec, Brežanec, Draganovec, Herešin, Starigrad, Močile –koji zajedno čine jedinstvenu urbanu cjelinu grada Koprivnice. Prikupljaju se crno-bijele ili kolor fotografije, a akcija se provodi do kraja godine kada će se objelodaniti rezultati i eventualno prikazati javnosti na prigodnoj tematskoj muzejskoj izložbi.

Akcija se provodi po uzoru na razvojnu višegodišnju akciju Muzej grada Zagreba, vodećem našem muzeju koji njeguje i provodi austrijsku metodološku muzejsku (muzeološku) školu u akviziranju građe koja se odnosi na svakodnevni život zajednice, a koji upravo ovih dana obilježava desetu obljetnicu svoje akcije u kojoj su iz obiteljskih albuma prikupljene brojne fotografije zagrebačkih kvartova predstavljene javnosti na brojnim izložbama i predavanjima. Zainteresirani za ovaj istraživački muzejski projekt mogu se javiti na adresu e-pošte historia@muzej-koprivnica.hr, telefon 099 733 6023, voditelju akcije Draženu Ernečiću, višem kustosu, a po dogovoru je moguć i obilazak građanskih privatnih albuma i zbirki i drugi načini suradnje.

Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca

Nakon gostovanja u Makedoniji te Vinkovcima, Kutini i Splitu, u novonastalim okolnostima u Galeriji Koprivnica, od 18. svibnja 2020. godine predstavljena je gostujuća izložba autorice Bojane Poljaković Popović “Narodne nošnje kroz objektiv Toše Dabca“. Izložba predstavlja izbor fotografije iz tzv. folklornog opusa Toše Dabca, snimljene na ulicama grada Zagreba, ali i diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Riječ je o umjetničkim fotografijama koje prikazuju raznovrsnost motiva tradicijsk­oga tekstilnog rukotvorstva i odijevanja, poput muške i ženske svečane narodne nošnje, radne i svakodnevne nošnje, dječje nošnje i folklornih kostima. Izložene fotografije prikazuju svakodnevicu narodnih nošnji, a vještim okom Dabac je uspio zabilježiti i sačuvati vrijednosti kulture tradicijskog odijevanja. Izložbu dopunjuju dijelovi narodnih nošnji iz zbirke Posudionice i radionice narodnih nošnji koji su tematski vezani za izložene fotografije poput slavonske pletene veste jankela i kabanice ukrašenu vrpcom šujtašem, marame za glavu krpe koju su nosile udane žene iz okolice Travnika, jamničkog oglavlja kapice rogi, sinjskog muškog prsluka ječerme s tokama i drugi. Dio izložbe su i kreativne virtualne radionice namijenjene djeci predškolskog uzrasta i učenicima nižih razreda osnovne škole kako bi se putem fotografija i odjevnih predmeta upoznali s kulturnom baštinom koju čine narodne nošnje iz raznih krajeva Hrvatske. Pristigli radovi nastali na radionici bit će objavljeni na društvenim mrežama (facebook) od utorka, 2. lipnja 2020. godine. Izložba se može razgledati u Galeriji Koprivnica sve do 12. lipnja 2020. godine, radnim danom, u ponedjeljak 8,00 – 15,00 sati, utorak – petak 10,00 – 18,00 sati te vikendom 10,00 – 14,00 sati. Više o izložbi saznajte od autorice Bojane Poljaković Popović.

Mitovi i legende u zemljama Zapadnog Balkana

Muzej grada Koprivnice i PORA Regionalna razvojna agencija Koprivničko-križevačke županije nedavno su zajednički prijavili prijedlog programa na natječaj Kulturna suradnja u zemljama Zapadnog Balkana. „Tell all the tales“ vrijedan je 429.840,40 eura okuplja 5 partnera iz 5 zemalja, a nositelj je Muzej. Projekt bi kroz dvije godine istraživao i povezivao mitove i legende u Podravini, ali i Makedoniji, Poljskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji u suradnji s muzejima i organizacijama koje brinu o kulturnoj baštini u tim zemljama. Prema vjerovanjima i predajama nekoć davno Podravina je bila fantastično mjesto, napučeno šarolikim bićima o kojima učimo iz kazivanja maštovitog naroda. Tijekom povijesti, u svim su se krajevima Europe razvijale se i prenosile brojne etnografske i mitološke priče. Prema dosadašnjim istraživanjima vjerovanja u mitološka bića intenzivno bilježimo kod nas od 19. stoljeća, a slojevi raznih vjerovanja kojima ćemo se u projektu baviti potječu iz različitih povijesnih razdoblja. Ovaj projekt bi bio posvećen produbljivanju konteksta suvremene kulture i tradicije, kroz terensko istraživanje narodnih predaja, povezivanje sa stanovnicima te kroz rad sa stručnjacima i pripovjedačima. Terenska istraživanja, predavanja, praktičan rad, boravak u prirodi i učenje o  mitologiji i dobrim praksama etnografskog istraživanja (ali posredno i ekologiji) potaknut će sudionike i publiku na kreativno razmišljanje i izražavanje, konceptualno promišljanje konkretnih priča, uvažavanje njihovog značenja i značaja, ali i razvijanje usmene, pismene i  vizualne pismenosti i sposobnosti opažanja neobičnog i nestandardnog u svakodnevici. Uz istraživanja projekt bi uključio i radionice interpretacije kulturne baštine i film od 45 minuta za koji bi se mitološka bića i priroda snimali na autentičnim lokacijama, a prilikom snimanja koristila bi se digitalna tehnologija koja će ujediniti povijesnu ostavštinu i suvremene umjetničke prakse.