Potkova

Naslov: Potkova
Materijal/tehnika: željezo, kovano
Mjere: v: 126 mm, š:  128 mm
Opis: Potkova s šest rupa za čavle i oštrim švarcima
Zbirka: Zbirka srednjeg vijeka
Inventarna oznaka: MGK 2094

Potkova je željezni okov koji se čavlima pribija na kopito domaćih kopitara kako bi ga zaštitila od trošenja i ozljeda te životinji omogućila sigurniji hod. Prilagođuje se veličini i obliku kopita, hodu, radu te greškama kopita. Sastoji se od nokatnog dijela i dvaju krakova na kojima se nalaze tri ili četiri rupice za čavle. Na krajevima krakova, sa donje strane, nalaze se švarci (potpetice). Rupice se dijele na nokatne, srednje i petne. Prema načinu upotrebe i vrsti životinja potkove se dijele  na potkove namijenjene volovima, konjima, mazgama, mulama i magarcima.

Pojava zaštićivanja kopita konjima veže se uz vrijeme kada je čovjek i pripitomio konja. Budući da je konj stepska životinja i njegova je rožina predviđena za kretanje po mekom, a ne tvrdom i krškom terenu, čovjek je bio prisiljen da spriječi trošenje kopita. Smatra se da su Egipćani bili prvi koji su konjima na kopita stavljali nazuvke od mekanih materijala poput kože, slame ili žukovine koji su se remenjem vezivali uz nogu. Preteča potkove bio je metalni potplat, a kasnije željezna sandala. Budući da je konj u početku služio prvenstveno za jahanje i vuču bojnih kola, potkivanje je bilo učestalije kod mula i mazgu koje su zbog izdržljivosti korištene kao tegleće životinje te su stoga imale i veću važnost. Ishodište potkove koja se čavlima pričvršćivala na kopito nije poznato, no s vremenom su razvijene tri teorije o njenom nastanku. Prva izum potkove pripisuje Keltima, druga  Germanima, a treća teorija porijeklo potkove smješta na prostor centralne Azije, na prostor sjeverno i sjeveroistočno od današnjeg Irana. Najizglednije je vjerojatno da se izum potkove dogodio istovremeno ili s određenim odmakom na različitim prostorima, neovisno. Iako pojedini autori negiraju korištenje potkove u rimsko doba, broj pronađenih primjeraka upućuje na njihovo korištenje. Prvi pisani zapisi o njihovom korištenju sežu iz 6. stoljeća, a razvojem kovačkog zanata u 8. i 9. stoljeću započinje njihova šira izrada i upotreba koja svoj najveći zamah doživljava od 16. stoljeća.

Potkova koju predstavljamo pronađena je tijekom iskopavanja šljunka na jezeru Šoderica 1948. godine, na otprilike 5 metara dubine, te je stoga lišena svog konteksta. Oblik joj je okrugao, blago ovalan, lijevi krak je blago zaobljen prema unutrašnjosti, a na donjoj površini nalaze se po tri rupe za čavle na svakom kraku. Na krajevima krakova nalaze se oštri švarci, lijevi je  horizontalno oblikovan, a desni vertikalno. Na temelju opisanih karakteristika može se reći da se radi o prednjoj desnoj zimskoj potkovi konja čija se datacija, na temelju usporedbe, može smjestiti u razdoblje kasnog srednjeg vijeka, 14. – 16. stoljeća.

Comments are closed.