U nedjelju, 29. travnja 2018. godine, preminuo je Drago Trumbetaš, istaknuti umjetnik i jedan od najznačajnijih crtača na razmeđu autsajderske i naivne umjetnosti.
Drago Trumbetaš (Velika Mlaka, kod Zagreba, 28. prosinca 1937. – 29. travnja 2018.) završio je Grafičku industrijsku školu te veći dio svog radnog vijeka proveo u Njemačkoj kao tipograf ili na raznim manualnim poslovima. Crtanjem se intenzivno bavio od 1966., izlagao od 1969. godine, a značajnije uspjehe postigao je nakon 1975., kad mu je Božo Biškupić organizirao izložbu u Zagrebu i izdao dvije grafičke mape iz ciklusa Gastarbeiter. Trumbetaševi radovi mogu se podijeliti u nekoliko ciklusa: Gastarbeiter, 1975. i 1977.; Untere Menschen, 1981.; Bankfurt is Krankfurt, 1982.; Život kao zmija, 1985.; Orwell 1984-1991. Vrijeme smrti; Ljudsko smetlište, 1991.; Dragi Vincent, 1990-1992.; Drvene turopoljske kapelice, 1994.; Turopoljska križna dreva, 1995-1996.; Ex librisi, 1984-2002.; A. G. Matošu u čast, 1999-2003. i Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha, od 2002. (nedovršeno). Objavio je osam grafičkih mapa, u tehnici serigrafije. Okušao se i kao crtač stripa (Turopoljski top, prema Augustu Šenoi, objavljivan u Glasniku Turopolja 1992. i 1993. godine), pisac drama (Sadisti / Nepušač, 1980.; Lopov, 1987.; Der Kassierer, 1996.), pjesama (Gastarbeiter – Gedichte 1969-1980, 1995.) i romana (Pušači i nepušači, 2009-2013.) te kao glumac u izvedbi vlastite drame. Povremeno je crtao inicijale i ilustracije za knjige. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Zagrebačke županije 2002. godine. O njegovom je životu i radu snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova (Gastarbajter Trumbetaš Bogdana Žižića, 1976.; Životna iskustva. Dragutin Trumbetaš ili Ljubav Molim! Hansa-Dietera Grabea, 1980.; Dragi Vincent Bogdana Žižića, 2006.) i više TV emisija.
Dio opusa Drage Trumbetaša inspiriran je umjetnikovim stvarnim iskustvima (nedaćama gastarbajterskog života u Njemačkoj sedamdesetih godina 20. stoljeća; bizarnostima potrošačkog društva u suvremenim velegradovima; specifičnostima zatvorskog života koje je iskusio kao politički zatvorenik u Staroj Gradiški), a dio opusa posve je imaginativnog karaktera odnosno zamišljen kao osebujni hommage posebno mu dragim umjetnicima i književnicima (Van Goghu, Krleži i Matošu). Radovi po kojima je najviše zapažen i cijenjen uglavnom pripadaju Gastarbajterskom ciklusu. Odlikuje ih iznimna socijalna angažiranost i usredotočenost na ljudske figure i međuljudske odnose. U njima je Drago Trumbetaš veristički bilježio brojne detalje u svrhu karakterizacije ljudi i fenomena vremena. Karakterizaciju je provodio posredstvom mimike, stava i odjeće likova, a osobitu važnost pridavao je prostorima, koji snažno psihološki određuju one koji u njima borave. Crteže karakteriziraju jasne, precizne konture, bez sjenčanja, bez ikakvog uljepšavanja, ublažavanja i mekoće, u funkciji brutalne posvećenosti istini i razotkrivanju, pomoću kojih se postiže hladna, jezovita atmosfera. Karakteristično je za Trumbetaša često kombiniranje slike s tekstom. Uz osobno doživljeno, često je predočavao i posve fantastične, gotovo nadrealne situacije i prizore.
Drago Trumbetaš posljednji je put samostalno izlagao u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti u studenom i prosincu 2017. godine, kad mu je priređena izložba crteža pod nazivom Otuđeni životi, autorice i kustosice Svjetlane Sumpor.
Izvor: Hrvatski muzej naivne umjetnosti
