Nakon četverogodišnjih arheoloških istraživanja (2009.-2012.) Muzeja grada Koprivnice u Virju kod Crkve sv. Martina dana 9. studenog 2012.g. dovršeni su prezentacijski radovi kojima je u mjesnom parku prikazan tlocrtni oblik nekadašnje srednjovjekovne crkve. U dogovoru s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Bjelovaru Muzej grada Koprivnice naručio je izradu Elaborata o prezentaciji lokaliteta izrađen od strane tvrtke PROSTOR d.o.o. Bjelovar. Sukladno tom Elaboratu tvrtka Segrad d.d. Đurđevac provela je zemljane i građevinske radove, dok je Muzej grada Koprivnice pribavio potrebnu količinu „starinske“ opeke. Radovi su financirani od strane Ministarstva kulture RH preko programa javne potrebe u kulturi (50.000,00 kn) i Općine Virje (5.000,00 kn).
Rezultati četverogodišnjih arheoloških istraživanja
U protekle četiri godine pronađen je veći broj opekom zidanih struktura koje pripadaju staroj srednjovjekovnoj crkvi, odnosno kapeli, a dobivena su nova saznanja o obliku i vremenu nastanka te sakralne građevine u okviru osnovnih tlocrtnih gabarita. Usporedno s time, istraženo je i oko 150 kosturnih grobova različite orijentacije pokapanih u dužem vremenskom razdoblju, od kasnog srednjeg vijeka pa vjerojatno sve do kraja 17.st. kada sahranjivanje seli na današnje groblje oko kapele Sv. Jakova.
Tlocrtni oblik stare crkve posjeduje karakteristike srednjovjekovne gradnje u stilu kasne gotike, a Crkva sv. Martina 1484.g. izgrađena je kao jednobrodna građevina čija je longitudinalnost bila naglašenija gotovo jednakim dimenzijama pravokutne lađe i poligonalnog svetišta (3). Vanjske dimenzije odgovaraju povijesnim zapisima, pa tako navedena dužina iznosi 34 m, a širina svetišta 8,5 m, dok su zidovi debljine 1 m. Crkvi su do 1672.g. dograđene dvije prostorije sa sjeverne strane (sakristija i spremište), a 1832.g. kreće se s rušenjem stare crkve i gradnjom nove, gdje se pritom ostavljaju tek zvonik i sjeverni dio crkvene lađe kao uklopljeni dijelovi današnje župne crkve.
Prezentacija arheološkog lokaliteta
Podsjetimo, tijekom rujna 2010. provedena je građevinska konzervacija nalazišta, a tvrtka Gratit d.o.o. iz Virja besplatno je ponudila građevinske usluge i logističku podršku, a troškove potrebnog materijala (opeka, pijesak, vapno, bijeli cement) snosila je Općina Virje. Zidovi su obnovljeni opekom prikupljenom prilikom proteklih arheoloških istraživanja, dakle izvornim građevnim materijalom, dok je zaštitna kapa izvedena starom stogodišnjom opekom „jedinkom“. Krajem 2011.g. i početkom 2012.g. lokalitet je u nedostatku financijskih sredstava za potrebe prezentacije zatrpan zemljom i pijeskom i na taj način konzerviran do daljnjeg.
Na lokalitetu se nalaze tri faze gradnje i pregradnji: 1. krajem 15.st. podiže se crkva, 2. sredinom 17.st. dograđuju se dvije prostorije sa sjeverne strane i 3. intervencije prilikom gradnje nove crkve. Posljednja faza (prilaz kripti i stepeničasti ulaz u kriptu) dokumentirana je arheološkim istraživanjima i nije prezentirana, a prve dvije faze zidane su opekom različitog formata i u različitoj visini. Dakle, opekom manjeg formata (12 x 6 x 25 cm) prezentirani su zidovi crkve 15.st. i to u visini 8 redova od današnje kote terena, dok je dogradnja dviju prostorija 17.st. zidana većim formatom opeke (13 x 6 x 29 cm) u 6 redova čime su oni i niži u prostoru. Ukupno je utrošeno oko 4.000 komada opeke.
Prostor između zidova, nakon odvodnje i drenaže, ispunio se krupnim granulatom bez pijeska (batuda) u visini od oko 30 cm, kako bi održavanje lokaliteta bilo olakšano.
Odvodnja oborinskih voda
Oborinske vode koje se s krovišta današnje crkve slijevaju na hodnu površinsku kotu bilo je potrebno odvesti što dalje od crkve. Vertikale su spojene PVC cijevima ukopanim u zemlju i ispuštene u zajednički betonski slivnik na dva mjesta (sjeverno od crkve kroz vrata spremišne prostorije uz zvonik te istočno od crkve od mjesta stare kripte prema uništenom zidu stražnje strane svetišta između zida stare i nove crkve). U iste slivnike priključena je i drenaža čitavog kompleksa: prostor dviju prostorija i sjeverni zid crkve. Drenažni sustav čini drenažna perforirana cijev na dubini od 30 cm od pripremljene posteljice koja prema slivniku posjeduje pad/kosinu od 2˚. Posteljica i zidovi crkve i arheološkog lokaliteta prekriveni su geomembranom (geotekstil), a nad drenažnim cijevima postavljen je sitniji pa krupniji granulat. Nad sve to postavljen je deblji sloj batude kroz koju se voda propušta do geomembrane i posteljice i koja se potom sprovodi do odvodnih cijevi. Odvodne cijevi privremeno vodu odvode niz prirodnu padinu terena sa sjeverne i južne strane lokaliteta, prema ulici Trg S. Radića, a gdje bi tijekom 2013.g. trebala biti provedena kanalizacijska mreža u koju će se sustav odvodnje trajno priključiti.
Robert Čimin
kustos arheolog
