Nakon što je tijekom ožujka ovdje proveo gotovo mjesec dana, Stipan Tadić vratio se u Hlebine prošle subote. S početkom u 18 sati u Galeriji naivne umjetnosti otvorena je izložba radova nastalih kao produkt spomenutog rezidencijalnog boravka. Prvi rezidencijalni boravak Muzeja grada Koprivnice realiziran je u okviru programa HINT (Hlebine, Inovacija, Naiva, Tradicija) pokrenutog s namjerom po(ve)zivanja suvremenih umjetnika koji određeni dio godine žive i borave u Hlebinama kako bi osjetili život, bogatstvo i često pritajene, ali nepresušne potencijale kulturološki i umjetnički važnog mjesta koje će ih inspirirati na (re)interpretaciju vlastitih poetika i stilova kroz okulus naivne umjetnosti. Naiva u sebi spaja tradicionalno i moderno, čak s tendencijom prema suvremenom, kroz odmake u stvaralaštvu tzv. autsajdera. Novim spojem tradicionalnog i modernog redefinira se suvremenost, oformljuju se novi pogledi, vidici i saznanja unutar suvremene umjetnosti, dok se naivna umjetnost revitalizira, oživljava i obogaćuje iz novog, neočekivanog (a opet toliko logičnog) kuta gledanja.
Navedenu pretpostavku potvrđuju već i slikarska ostvarenja Stipana Tadića. Izložba HINT #1: Stipan Tadić donosi izbor od 34 umjetnine u tehnici crteža, akvarela i ulja na staklu. Iako etabliran i najšire poznat upravo kao akademski slikar (hiper)realističnih portreta Stipan Tadić se ne ograničava pa svoj stil gradi i mijenja kroz simultano „koketiranje“ s elementima street arta, stripovske forme i humoristično intoniranih faktografskih činjenica. Humor kao sredstvo o(t)puštanja, pojednostavljivanja i slobode izražavanja približava ga načinu razmišljanja i bazičnom shvaćanja svijeta bliskom naivnim umjetnicima. Za Tadića naiva je „više neki filozofski stav i pozicija, nego naiva kao naivno slikarstvo“. Stoga se i njegova „naiva“ bazira na osnovnim pretpostavkama povratka iskonu, dječjem, neokaljanom prikazujući novi svijet, svijet današnjice i sirove suvremenosti. Rezidencijalni boravak u Hlebinama omogućuje mu upravo povratak početku, djetinjstvu i bezbrižnosti koja otvara put slobodnom izričaju akademski obrazovanog slikara, već (makar i nenamjerno) ukotvljenog u određene kalupe. Vraća se izvornosti promatrajući ljude, pažljivo osluškujući bilo okoline. Serija portreta stanovnika Hlebina dokaz je tehničke uvježbanosti i preciznosti slikarske ruke, ali još više utreniranosti oka. Jednostavni potezi tuša klize po papiru tvoreći tople, sugestivne i atmosferične prikaze ljudskih karaktera i sudbina zaokružene u delikatnim sjenčanjima (Ivan Šoštarić). U dosadašnjem stvaralaštvu Tadić je pokazao kako su mu dnevnički zapisi u obliku skicoznih crteža bliski i dragi. Tezu potvrđuje i ovdje – putujući biciklom po obližnjim zaseocima Podravine, poput modernog nomada, bilježi raznolike impresije. Novonastale akvarelirane forme otkrivaju posebnosti izoliranog mjesta koje u svom ritmu apsorbira utjecaje suvremenosti. Štikleci iz svakodnevice svjedoče neobičnom suživotu ruralnih i urbanih elemenata zabilježenih u jednostavnim minimalističkim kompozicijama (Zavoj) ispunjenim mnoštvom živopisnih detalja (U gradu) koji otkrivaju humoresku svakodnevnog življenja (Dečec kaka) koju neće zaobići ni kritičko-refleksivna opservacija društva (Ovrha).
Svijet sagledava brutalno realno i iskreno, čemu najbolje svjedoče slike iz tzv. bolničke faze. Po odlasku iz Hlebina Tadić proživljava veliku prekretnicu – nenadano oboli i hitno završava u bolnici. Svoje iskustvo odlučuje dokumentirati i kanalizirati kroz slikarstvo na staklu, dajući shvaćanju naive drugačiju perspektivu. Nastali radovi su ozbiljni i mučni (Autoportret u bolnici). Suočavanjem kroz sliku u potpunosti ogoljuju individuu, u prvi mah podsjećajući na rukopis Fride Kahlo prepoznatljiv u tematici i kompozicijskim postavkama rada Noćna mora u bolnici. Kahlo je (kao obrazovana slikarica) uspješno anticipirala i transformirala tradicionalno (narodno) meksičko slikarstvo, a zanimanjem za invazije u tijelo izvanjskim objektima i mutacije svake vrste, postala je prethodnicom postmodernih kulturnih tendencija koje dovode do sloma tradicionalnih dualnosti između vanjskog i unutarnjeg, uma i tijela. U jednako uspješnom spoju tradicije i modernosti Tadićeva bolnička ostvarenja otkrivaju snagu individualnosti u dubokoj introspekciji koja se polaže pred svakog gledatelja, dodatno naglašena prozirnošću materijala. Upravo iz te transparentnosti, krhkosti i ranjivosti izvire dodatna snaga umjetničkog djela čiju dojmljivost ojačava segregacija pojedinih detalja koji zajedno tvore zaokruženi vrtlog života – umjetničkog djela, ali i autora.
Rezidencijalni boravak i izložbu predstavili su ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin i kustosica Helena Kušenić, dok je izložbu otvorila načelnica Općine Hlebine Božica Trnski. Okupljene je putem Skypea pozdravio i sam autor javljanjem iz New Yorka gdje nastavlja svoje usavršavanje na Sveučilištu Columbia.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture RH, Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, a ostaje otvorena do 18. studenog 2018. godine. Posjetite je u Studiju Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama od utorka do petka 10 – 18 sati i vikendom 10 – 14 sati.
