Ususret danu svetog Valentina, u nas u posljednje vrijeme namijenjenom mladim zaljubljenim parovima koji razmjenjuju darove, valja ponešto reći o samom svecu. Život Valentina Ternijskog čiji se dan obilježava 14. veljače opisan je u različitim legendama. Prema jednoj bio je biskup i mučenik, a živio je i djelovao tijekom trećeg stoljeća u Rimskom carstvu. Po naredbi cara Klaudija godine 269. mu je odsječena glava. Prema drugoj legendi sveti Valentin poznat je po tome što je slijepoj poganskoj djevojčici vratio vid, a ozdravljao je i djecu oboljelu od padavice te ga često i prikazuju kako ozdravlja padavičara. Smatraju ga zaštitnikom očiju i zagovornikom protiv obolijevanja od padavice.
Štovanje ovog sveca intenzivnije se širi već tijekom četvrtog stoljeća, a tek od petnaestog stoljeća počinju ga spominjati i kao zaštitnika zaljubljenih. Uz njega se vežu i neki narodni običaji, a u našim krajevima zabilježeno je vjerovanje da se tijekom dana posvećenog ovom svecu „vrapci žene“. U nekim mjestima u Podravini tog su dana djecu slali u polje bez obuće, pod izgovorom da će u živici pronaći „crvene čizmice“, što se i događalo jer bi im stopala pocrvenjela od hladnoće. U Đurđevcu se toga dana postilo i zagovaralo svetom Valentinu za zaštitu od padavice. Jedinu vezu s njim kao zaštitnikom zaljubljenih nalazimo u običaju zabilježenom u Peterancu gdje se na Valentinovo održava proštenje. Naime, tog dana bilo je uobičajeno da mladići poklanjaju djevojkama licitarsko srce s obaveznom ljubavnom porukom.
