Mato Generalić: Bogec

Autor: Mato Generalić
Naziv predmeta: skulptura
Naslov: Bogec
Država nastanka: Hrvatska
Mjesto nastanka: Hlebine
Datacija: 1969. godina
Tehnika / materijal: drvo / rezbareno
Dimenzije (visina x širina x dubina): 594 x 345 x 170 mm
Signatura: na postamentu MG 1969.
Naziv zbirke: Zbirka naivne umjetnosti
Inventarna oznaka:
MGK-HLB-43

MATO (MATIJA) GENERALIĆ rođen je 7. 10. 1920. godine u Hlebinama kao mlađi brat Ivana Generalića. Završio je osnovnu školu, bavio se poljoprivredom i lovom, a od 1950-ih godina u slobodno vrijeme kipari. Krajem 1950-ih godina uspješno svladava materijal i formira tehničku vještinu, a zrelost izraza doseže u 1960-im godinama. Većinu tema crpio iz svakodnevnoga seoskog života te stvorio galeriju likova seljaka i fragmentarnu sliku seoske svakidašnjice. Prvi put izlaže 1965. godine, a prvu samostalnu izložbu u Hlebinama ostvaruje 1972. godine (s Nadom Hegedušić-Janković). Do smrti priredio je sedam samostalnih izložbi i sudjelovao na nekoliko desetaka skupnih. Nakon kratke i teške bolesti umro je 22. 9. 1985. godine u Zagrebu.

Krajem 1950-ih godina, u vrijeme kad se Ivan Generalić počinje uzlaznu putanju naivne umjetnosti, Mato Generalić ponukan bratovim uspjesima i iskustvima okreće se izradi skulptura. S Martinom Hegedušićem pripada prvoj generaciji kipara koji na počelima Krste Hegedušića počinju bilježiti svakodnevicu u drvetu kao prirodnom i najdostupnijem materijalu. Tijekom 1960-ih godina kiparstvo korespondira sa slikarstvom pa u bogatoj narativnosti i jednostavnoj obradi bilježi svakodnevne, „obične“ teme te se vrlo brzo profilira u iznimnog i vještog kipara. Neka od najboljih ostvarenja vezuju se uz animalističke motive, odnosno prikaz domaćih životinja – krave, konja, pijetla, mačke.

Iako je prikaz ljudskog lika često najizazovniji za svladavanje, Mato kreće upravo od njega. Ljudi koji ga okružuju postaju mu nepresušna inspiracija. Ljudi s margine – bokci, bosonogi, putnici, bake i djedovi – postaju temelj umjetničkog izražavanja. U jednostavnoj obradi drvenog bloka uvijek se ističu glavni seljački atributi – šake i stopala, kao presudni segmenti preživljavanja. Facijalnu ekspresiju ranih radova, poput Bokca, postiže oštrim, dubokim linijskim rezovima koji upućuju na izbrazdanost lica borama uslijed oporosti i težine seljačkog života. Grubo obrađena površina omogućuje autorskom rukopisu da ostane potpuno vidljiv. To su realistički obrađene figure iz neposredne okoline, neanatomske obrade tijela s nepravilnostima u kompoziciji koje u snažnom rezu stvaraju novu ljepotu i dinamizam u neočekivanim impostacijama, oživljenu poetizacijom seljačke idile. Veličina umjetnika, između ostalog, ogleda se u sposobnosti da iz nečeg banalnog, svakodnevnog i običnog stvori drugačije, inovativno i neočekivano viđenje. Unatoč tome što Mato Generalić stvara jednostavne, svima bliske i poznate prizore raznolikošću pristupa, promišljanja i obrade materijala ogrće ih u nova odijela ili osvjetljuje nove, često zapostavljene ili zanemarene detalje. Skulpture koje odlikuje snažan i odlučan rez, robustno oblikovanje i narativnost u pristupu s tek povremenim izletom u simboliku, trodimenzionalna su slikovnica sela i života kroz vješto uravnoteženje težine životne ozbiljnosti i lakoće ljekovitog (o)smijeha.

Comments are closed.