Josip Generalić: Zaustavljeno vrijeme

Autor: Josip Generalić
Naziv predmeta: slika
Naziv zbirke: Zbirka naivne umjetnosti
Naslov: Zaustavljeno vrijeme
Država nastanka: Hrvatska
Mjesto nastanka: Hlebine
Datacija: 1978. godina
Tehnika/ materijal: ulje/sekurit
Dimenzije (visina x širina): 1200 x 1000 mm
Signatura: donji desni kut Josip Generalić 1978. ZAUSTAVLJENO VRIJEME
Inventarna oznaka: MGK-HLB-215

JOSIP GENERALIĆ (19. 2. 1936., Hlebine – 22. 12. 2004., Koprivnica) kao sin velikana hrvatske naive najviše je od svih pripadnika 2. generacije Hlebinske škole osjećao pritisak njegova stvaralaštva i postignuća. U samim počecima Josip slijedi paradigmu Hlebinske škole tipičnom aditivnom metodom u gradnji slike, naglašenom verizmu, plošnom tretmanu, odsutnošću modelacije, jasnoćom i „čistoćom“ palete, koncentracijom na detalj i njegovom brižnom izradom (što će ostati njegova prepoznatljivost u svim fazama) uz minimalno korištenje perspektive koja se gradi različitom veličinom oblika raspoređenih u planove. Već i u tim ranim radovima kritika prepoznaje njegov strah od praznine, svojevrstan horror vacui u pristupu slici koji će se dodatno naglasiti u drugoj fazi stvaralaštva koju će bazirati na vegetabilno-florealnim motivima. Druga, tzv. cvjetna faza donosi nježniju, lirsku paletu, pročišćenu pojednostavljenu formu i cvjetni dekor koji niže po načelu repeticije. Pročišćavanje će se nastaviti i tijekom 1970-ih godina kada nastaju ekspresivni portreti  iznimne sugestivnosti, a uz slike suseljana pojavljuju se i za njega karakteristične osobe iz šou biznisa. Pop zvijezde, glumci, poznate i slavne te povijesne osobe (Sofija Loren, Jezik Johna L., Janis Joplin…) naći će se u podravskom krajoliku – iako su i fizionomije prepoznatljive, forme naginju groteski.  Granice će u potpunosti pomaknuti crnom fazom stvaralaštva gdje će se ruralno i urbano u potpunosti sukobljavati te će „sofisticiranom naivom“ prikazati sve mračne strane civilizacije, tehnološkog napretka i moralnog rasapa čovječanstva. Ova mračna faza će se u potpunosti razmahati smrću majke 1975. godine kada će emocionalni raskol dovesti do kronične sumnje u pozitivnost i empatičnost ljudskih bića.

Razmišljanjem, tematikom i simboličnim nazivom Zaustavljeno vrijeme ilustracija je današnjeg vremena i dokaz da se povijest (nažalost) ponavlja. Tjeskoban prikaz pun je neizvjesne atmosfere, težine, napetosti i jakog simboličnog naboja. Centralno usmjereno kompozicija privlači pažnju na ogoljeli pustinjski krajolik u kojem se realni odnosi uzdižu na razinu mitskog, fantastičnog, nadrealnog u jasnom i čistom koloritu te simplificiranim formama. Iako do određene mjere prepoznatljive, u spoju nespojivog dolazi do mutacije formi. Raskoljeno drvo podsjeća na raspelo, a biće podno njega potrgano je strašilo s jasnim antropomorfnim oznakama u facijalnom oblikovanju i dijelovima tijela (stopala). Element čovječnosti sveden je tek na – strašilo – drvenu ljušturu, nerelanih proporcija, potrganu i samu – fizički i emocionalno otupljenu. Raspelo će se raspasti pod utegom sata čije su kazaljke ovješene o klin na nasuprotnoj strani raspela. Sat kao element prolaznosti i protoka vremena, stoji. Kazaljke u ljubičastoj boji spona su između dva svijeta, dva shvaćanja stvarnosti – fizičkog i duhovnog. Pozadinski plan ispunjen je tonovima bijele, plave boje simbolizirajući svijet s „one strane zrcala“, svijet nezbiljskog, nadrealnog, nadnaravnog. „Neustrašiva, ravnodušna, nigdje drugdje doli sama u sebi, plava boja nije od ovoga svijeta; upućuje na predodžbu o mirnoj i uzvišenoj vječnosti, koja je nadljudska ili neljudska.“[1] Ipak, plavo se u najvećem dijelu pretače u tirkizno – simbol vatre i sunca[2]…novog dana? Dana u kojem će povijest konačno postati učiteljica života čije se greške više neće ponavljati.

[1] Chevalier, Jean, Gheerbrant, Alain: Rječnik simbola. Zagreb: KIC i Jesenski i Turk, 2007., 552-553.
[2] Usp. Isto, 776.

Comments are closed.