Franjo Filipović: Zima I.

Autor: Franjo Filipović
Naziv predmeta: slika
Naziv zbirke: Zbirka naivne umjetnosti
Naslov: Zima I.
Država nastanka: Hrvatska
Grad nastanka: Hlebine
Datacija: 1950. godina
Tehnika / materijal: ulje / staklo
Dimenzije (visina x širina): 350 x 450 mm
Signatura: donji lijevi kut Filipović / – 50 –
Inventarna oznaka: MGK-HLB-432

FRANJO FILIPOVIĆ (2. 10. 1939., Gola – 1. 6. 2015., Gola) odrasta u zemljoradničkoj obitelji pa odmalena pomaže roditeljima u domaćinstvu i na polju. Slikati i izlagati počinje 1946. godine te je priznat kao jedan od prvih pripadnika 2. generacije Hlebinske škole. Život je proveo u rodnoj Goli, a slikati počinje pod utjecajem rođaka Martina Mehkeka i Ivana Večenaja. Stoga ne čudi da u njegovim slikama susrećemo svakodnevicu arhaičnog sela obilježenu izrazitom dramatikom i ekspresionizmom u koloritu te naglašenim stilizacijama kojima narušava, karikira ljudske proporcije dovodeći ih do burleske.

Njegov autentični stil obilježen plošnim tretmanom elemenata često shematiziranih, svijetlim koloritom, blagim jedva nazirućim konturiranjem, formira se 1950-ih godina kada nastaje i prikaz Zima / te potvrđuje da se tematski najčešće odlučuje na prikaz svakodnevice sela kakav pamti i vidi. Snježni pejzaž već u ranim radovima razlaže na nekoliko kompozicijskih planova postižući perspektivu dubine. Korištenjem toplih pretežno zemljanih tonova prikaz se dinamizira i rasvjetljuje sve do ružičasto-žućkastih nijansi u daljinama neba. Vježbanje različitih impostacija likova dodatno razigrava kompoziciju. U prikazu figura, ogoljene vegetacije drveća i pozadinske arhitekture obrisna linija je jasnije naglašena, no tek toliko koliko je potrebno za definiranje osnovne fizionomije, dok će u arhitektonskoj formi i snježnom okolišu u prednjim planovima prevladavaju plošni tretmani površina koji slici osiguravaju bolju prozračnost i atmosferičnost. Usprkos malom formatu sliku odlikuje snažna sugestivnost koju će još više istaknuti u kasnijim prikazima mrtvih priroda predstavljajući elemente podravskog stola jednostavnim monokromatskim pozadinama od početaka 1970-ih godina.

Tih godina dramatika i groteska slabe, a jačaju lirska obilježja prepoznatljiva u romantičnim, idiličnim scenama svijetlog kolorita i blagih tonskih pretapanja. U to vrijeme sve se manje bavi poljoprivredom i u potpunosti se posvećuje slikarstvu. Između ostalog, pamtit će se po iznimnim prikazima mrtvih priroda koje u pozadinskom planu povezuje s pejzažima, ponekad ih dovodeći do paradoksa spajajući ljetne plodove sa zimskim krajolikom.

Comments are closed.