Zvonimir Krancelbinder – Troglavi vrag

Autor: Zvonimir Krancelbinder
Vrsta predmeta: slika
Naziv: Troglavi vrag
Godina nastanka: 2003. godina
Tehnika/materijal: ulje/lesonit
Dimenzije: 540 x 560 mm
Mjesto nastanka: Kutnjak
Zbirka: Zbirka naivne umjetnosti
Inventarna oznaka: MGKc-HLB-559

ZVONIMIR KRANCELBINDER rođen je 27. prosinca 1927. godine u Malom Bukovcu gdje provodi djetinjstvo i pohađa osnovnu školu. Bavi se soboslikarstvom, oslikavanjem zidova, platna i stakla,  a danas živi i stvara u Kutnjaku.

Krancelbinder svestran je autor koji svoju inspiraciju kanalizira kroz slikarstvo, kiparstvo i poeziju. Premda se bavi i svakodnevnim, tipično ljudskim temama (poslova, ljubavi, razbibrige, religije), najviše ga pogađa bijeda, patnja i nepravda koju čovječanstvu nanosi država. Svaki pedalj Krancelbinderova gospodarstva odiše kreativnom rukom, od ulazne ograde prepune reljefa s aktualnim političkim porukama do monumentalnih gipsanih skulptura u dvorištu i misaonih natpisa u zakutku svake prostorije – što svjedoče o svježini duha i stvaralačke energije ove kreativne individue.

Iako je njegova produkcija izuzetno opsežna i sastoji se uglavnom od slika i freski sakralne tematike, za ovaj će tekst najzanimljivija biti nekolicina radova kojom kritizira suvremeno društvo i klerikalni stalež. Zbirka naivne umjetnosti čuva paradigmatski primjer u slici Troglavog vraga. Već i sam motiv neobičan je izbor za autora kojeg pozicioniramo u sferu naivne umjetnosti. Na monokromnoj sivoj pozadini prikazan je rogati okrunjeni vrag isplaženog jezika. Jezu njegovog izraza pojačava koloplet ružičaste i zelene boje koje prevladavaju na iskešenom licu. Druge dvije glave čine glava svećenika i poslovnog čovjeka, a svaki od njih u ruci drži minijaturu radničkog čovjeka, pogrbljenih leđa pod težinom krampa. Završno, prikaz uokviruje aureola – sačinjena od bodljikave žice. Slika je to kapitalističkog društva u kojem dva lica (istog vraga) tlače malog čovjeka, no ta dva lica istovremeno nisu svjesna kako su i sama podčinjena jednom vragu, jednom gospodaru (državi, novcu, pohlepi, moći, kapitalizmu…). Situacija je to iz koje nema izlaza – „blagoslovljena“ je od strane Crkve, tj. društveno uvriježenih moralnih vertikala, kao i od gospodarskog sektora, a povrh svega „okrunjena“ bodljikavom žicom koja priziva u sjećanje neizbrisivu brutalnost ljudskog roda.

Kada mu izražavanje u slikarstvu postane „pretijesno“ za manevar, Krancelbinder se laća pera i stvara pjesme, praćene crtežima, u kojima diskutira o svemu što ga tišti.

Comments are closed.