U koprivničkoj župnoj crkvi sv. Nikole u razdoblju od 7. do 23. 7. 2014. godine provedena su zaštitna arheološka istraživanja koja su prethodila rekonstrukciji i obnovi poda crkve.
Već je prije pokretanja arheoloških iskopavanja bilo poznato kako je sadašnja crkva „sjela“ na staru, odnosno kako je podignuta na starim zidovima i temeljima srednjovjekovne crkve. Nekadašnja franjevačka crkva Blažene Djevice Marije bila je uistinu impozantna gotička građevina koja je vizualno dominirala okolnim krajem. Njeni su zidovi građeni opekom malog formata u širini od 220 cm, a dubina temelja od 215 cm ukazuje na značajnu visinu te crkve koja je zasigurno bila znatno viša negoli današnja. Bila je to tipična srednjoeuropska jednobrodna gotička crkva s poligonalnom apsidom koja je s vanjske strane pojačana masivnim potpornjacima, a određeni broj potpornjaka nalazio se i na južnoj bočnoj strani crkve. Svetište je bilo svođeno dvostrukim križno-rebrastim svodom podignutima na 3 para manjih traveja. Crkva je dovršena i posvećena 1321. godine, a njezina je izgradnja potrajala više godina. Sa sjeverne strane nalazilo se istovremeno samostansko krilo i groblje.
No, to nije prva zidana crkva u Koprivnici. Franjevci su, prilikom dolaska u Koprivnicu 1290. godine, dobili na korištenje staru trgovačku crkvu iz 12. stoljeća čiji su dijelovi također otkriveni i dokumentirani ovogodišnjim radovima. Ona je znatno manjih dimenzija (do 14 m dužine i 6-7 m širine) s karakterističnom polukružnom apsidom svetišta i proširenom lađom. Prepoznato je posljednjih nekoliko redova temeljenja izgrađenog u kombinaciji kamena vapnenca, krupnih riječnih oblutaka i opeke što ukazuje kako su i njeni zidovi mogli isto tako biti građeni opekom. Ta je crkva veliko otkriće u nacionalnim razmjerima budući da su kontinentalne romaničke crkve relativno slabo istražene, a vjerojatno ih i nije bilo mnogo. Najpoznatija je svakako crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi, a tipološki najbliže paralele pronalaze se na križevačkom području u Glogovnici i Kamešnici.
Pored ove dvije crkve, istraženo je 60 grobova koji su se lijepo mogli podijeliti u 3 osnovna horizonta sahranjivanja: najstariji pripada 12. i 13. stoljeću, potom dolazi franjevački horizont od 14. pa do sredine 16. stoljeća i zatim najmlađi vezan uz novovjekovnu crkvu od 17. do 19. stoljeća. Potonjem pripada i kripta nastala usporedno s današnjom crkvom, a koja ovogodišnjim iskopavanjima nije otvarana.
Naručitelj istražnih radova je Župa sv. Nikole biskupa koja je za arheološke radove osigurala potrebna sredstva. Slijedi antropološka analiza osteološkog materijala u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, konzervacija pokretnog materijala (metalni predmeti i misno ruho), obrada dokumentacije i potom predočenje rezultata provedenih istražnih radova.
(RČ, 20114.)
