Zbirka paleontologije

Voditelj zbirke:
Ivan Valent, kustos arheolog

Tijekom čitavog pleistocena (2,6 milijuna do prije 11.700 godina prije sadašnjosti) na euroazijskom području učestalo su se mijenjali životni uvjeti u kraćim ili duljim vremenskim intervalima koji su uzrokovali migracije i brze promjene u sastavu biljnog i životinjskog svijeta. Ledeni pokrivač u gornjem je pleistocenu (128.000 – 11.700 godina prije sadašnjosti) pokrivao alpske, karpatske i dinarske planine, okruživao je čitavu Panonsku nizinu koja nije bila trajno okovana snijegom i ledom. U tom nizinskom području, pod utjecajem umjerene kontinentalne klime, dugo vremena postojali su uvjeti za razvoj stepa i travnjaka te različitih tipova šumske vegetacije. Ova staništa (nazivaju se i mamutova stepa) pružala su utočišta mnogim životinjskim vrstama tijekom hladnijih klimatskih razdoblja ili ledenih doba. Tadašnji pripadnici faune stepa na području Hrvatske i susjednih prostora bili su: vunasti mamut, stepski bizon, pragovedo, golemi jelen, vunasti nosorog, konji i mnoge druge životinje. Na tim prostorima živjeli su također:  špiljski medvjed, špiljska hijena, špiljski lav, ris, vuk, lisica, kuna, dabar itd. Većina životinjskih ostataka pronađena je uz rijeku Dravu, a mogu se, osim u zavičajnim i lokalnim muzejima, vidjeti i u bogatim paleontološkim zbirkama obitelji Zvijerac (Torčec) i Josipa Cugovčana (Podravske Sesvete) te manjim dijelom u Muzeju grada Koprivnice. Paleontološka zbirka najmanja je koprivnička muzejska zbirka koja broji tek 20-ak fosilnih nalaza, a čine ju kosti i zubi različitih prapovijesnih životinja.

Zatopljenjem i promjenom klimatskih uvjeta krajem zadnjeg ledenog doba neke životinjske vrste potpuno nestaju iz naših krajeva, dok se druge prilagođavaju na nove životne prilike. Jedan od najčešćih stanovnika današnje Podravine tijekom gornjeg pleistocena bio je vunasti mamut (vrsta Mammuthus primigenius) koji je živio diljem Europe, Azije i dijela Sjeverne Amerike. Tijelo mu je bilo pokriveno gustim krznom s debelim slojem potkrzna i potkožnog masnog tkiva, što ga je, uz druge prilagodbe, štitilo od velikih hladnoća. Nije bio najveći mamut tijekom pleistocena, ali bio je prosječne visine i do 3,5 m i težine 4 do 5 tona. Kljove su mu bile jako savinute i uvijene, kod pojedinih primjeraka dugačke i preko 3 m. Služile su mu prilikom hranjenja, zimi za razgrtanje snježnog pokrivača ispod kojeg su pronalazili oskudnu hranu, te tijekom borbi ili obrane. Našim krajevima kretali su se u većim krdima uz riječne nizine, pa se tako u naplavinama (podravska umjetna jezera – šljunčare Šoderica kod Botova, Jegeniš kod Legrada, Gabajeva Greda, Čingi-Lingi) pronalaze brojni primjerci kostiju i zuba. Uz fosilne nalaze vunastog mamuta u Muzeju grada Koprivnice čuva se donja čeljust konja (Equus caballus) i lubanja s rogovima običnog jelena (Cervus elaphus) iz šljunčare Jegeniš kod Legrada te već dio lubanje pragoveda (Bos primigenius) pronađenog 1979. godine tijekom arheoloških iskopavanja bakrenodobnog naselja kasnovučedolske kulture Koprivnička Rijeka – Rudina I unutar takozvane kultne jame 4 (voditelj Zorko Marković, 1979. g.).

Osnovna literatura:

1. Ivana ISKRA–JANOŠIĆ, „Nalaz mamuta u Novom selu kod Vinkovaca“, Obavijesti – Hrvatsko arheološko društvo XXXIII/3, Zagreb, 2001, 56–59.
2. Zorko MARKOVIĆ, „Nekoliko prinova u zbirkama Muzeja grada Koprivnice“, Scientia Podraviana VII/11, Koprivnica, 1995, 4–6.
3. Marina ŠIMEK, „O važnom paleontološkom nalazu nedaleko Ludbrega“, Muzejski vjesnik 7, Čakovec, 1984, 65–80.
4. Sanja VIDOVIĆ, Ledenodobni sisavci, Muzej Slavonije Osijek (katalog izložbe), Osijek, 2010.
5. Ivan ZVIJERAC, „Faunističke zajednice starijeg i srednjeg kamenog doba koprivničke Podravine“, u: Hrvoje PETRIĆ (ur.): Povijest Torčeca, Torčec, 2000, 39–43.