Projekt „Muzej u zajednici“ nastavlja se realizacijom izložbe u suradnji s Udrugom žena Peteranec pod nazivom „Reci mi to vezom“ čije će otvorenje biti održano 29. listopada 2021. godine u 18:00 sati u Galeriji skulptura Ivan Sabolić u Peterancu. Nastavak je to uspješne suradnje koja traje već dvadesetak godina, a rezultirala je nizom tematskih etnografskih izložbi kojima su prikazani isječci iz svakodnevnog života stanovnika Peteranca tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća.
Koliko jedan tekstilni predmet ukrašen vezenim motivima može biti odraz ozbiljnijih društvenih promjena u seoskim zajednicama, najzornije nam pokazuje početak upotrebe zidnih vezenih krpa s porukama tekstualnog ili vizualnog tipa, kao i ostalih vezenih predmeta koji ih prate. Njihova pojava u Peterancu veže se uz razdoblje koje je uslijedilo nakon završetka Prvog svjetskog rata, i jedan su od elemenata procesa prevladavanja ratnih posljedica koje su vidljive u velikoj neimaštini i teškim životnim uvjetima, ali nije zanemariv niti sve veći angažman žena „šlingerica“ koje svojim radom doprinose poboljšanju ekonomskih uvjeta života obitelji. Pod utjecajem tih novih strujanja, ali i modnih trendova iz grada, žene zahtijevaju promjene u uređenju kuće u kojoj kuhinja postaje središnje mjesto svakodnevnih poslova i druženja. Uvode se novine u izradi pokućstva, a prati ih i izrada tekstilnih ukrasa. Na zid se postavljaju vezene zidne krpe te različite torbice koje od prašine čuvaju češljeve, četkice za zube i druge predmete namijenjene osobnoj higijeni. Kuhinjski ormar obavezno sadrži ostakljeni dio u kojem se čuva stakleno i porculansko posuđe i ukrašen je vezenim ukrasnim trakama – „štrafima“. Kuhinjski stol doživljava promjene u obliku i načinu izrade: izrađuje se manjih dimenzija od do tada uobičajenih, često s ladicom namijenjenom čuvanju kuhinjskog pribora i pomagala za pripremu kolača ili drugih vrsta jela. On postaje središnje mjesto okupljanja obitelji tijekom dnevnih obroka i u tu svrhu dobiva novo ruho u obliku bijelog stolnjaka, koji je za svakodnevnu upotrebu bez ukrasa, a za nedjeljna popodneva i blagdane s jednostavnim vezenim motivima, često načinom izrade usklađenim s ostalim kuhinjskim tekstilom. Svi navedeni predmeti, osim lakšeg održavanja higijene imali su i ulogu uljepšavanja prostora, a njima se slala i poruka posjetiteljima o tome koliko je domaćica marljiva i vješta u obavljanju svojih svakodnevnih poslova i zadataka. Nastavite čitati
DAB ’21. – (P)ogledi o vodi
Izložba Ivana Andrašića koja je otvorila jesenski izlagački program u Muzeja grada Koprivnice trenutno je, u prilagođenom obliku, postavljena u Grabrovnici u Interpretacijskom centru Kuća Petra Preradovića. Izložba pod nazivom Jutra i sutoni pregled je recentnog stvaralaštva koprivničkog autora u tehnici ulja na staklu i akvarela. Zastupljene tehnike otkrivaju poveznicu uz molvarski zavičaj, blizak dravskom podneblju koji se razvija od početne vezanosti uz naivnu umjetnost, figuraciju i tehniku karakterističnu za slikarstvo Hlebinske škole prema suvremenijem izričaju okrenutom apstrahiranjima i svođenju figuracije na simbol ili univerzalni znak. Izložba u čast 50. obljetnice stvaralaštva Ivana održana je uz pjesničku večer pod nazivom Put u zavičaj u čast 70 godina i 50 godina rada života književnice i pjesnikinje Božice Jelušić. Dvoje umjetnika i kreativaca povezuje dugogodišnje prijateljstvo i poslovne suradnje koje su okrunili i proslavom zajedničkog jubileja.
U sklopu proslave Dana Grada Koprivnice i 5. Dana Muzeja grada Koprivnice 10. studenoga 2021. godine u 18 sati u Galeriji Mijo Kovačić predstavit će se novo izdanje Podravskoga zbornika – 47. u nizu. Na 300 stranica predstavljeni su brojni radovi koji se tiču Podravine i Podravaca, nastali u komunikaciji sa stalnim i novim suradnicima, koji su svoje vrijeme i znanje iz društveno-humanističkih i prirodnih područja bili voljni podijeliti sa širokom čitateljskom publikom. Ove godine naslovnicom i radovima koprivnički muzealci prisjetili su se jednog od velikana domaćeg umjetničkog stvaranja – akademskog kipara Ivana Sabolića iz Peteranca, čiji je 100. rođendan obilježen sredinom rujna u njegovu rodnom mjestu i galeriji koja se imenom njegovima naziva.
Poštovani posjetitelji,
Dana 8. listopada 2021. godine udruga Podravska arheološka baština (PAB) je u suradnji s Muzejom grada Koprivnice započela probna arheološka iskopavanja na lokalitetu Starigrad – Trafostanica. Radi se o lokalitetu smještenom u nizinskom, ravničarskom prostoru podno prvih obronaka Bilogore u čijem je središtu veće uzvišenje. Ovogodišnje istraživanje nije prvo koje se provodi na lokalitetu jer je 1970. godine na tom je položaju prvu arheološku sondu otvorila prva arheologinja Muzeja Sonja Kolar. Razlog njenog istraživanja bili su nalazi većih količina rimskih opeka i kamenja na prostoru uzvišenja na temelju kojih je pretpostavljala postojanje većeg zidanog objekta. Nažalost, manja sonda od 10m² nije potvrdila pretpostavke te je zaključeno kako je materijal na položaj dospio posredno. Nova promišljanja vezana uz položaj uzvišenja, na kojem se i dalje nalazi veća količina manjih komada crijepova i opeka te ostataka žbuke, ide u smjeru prve pretpostavke, tj. u tumačenju nalaza kao ostataka uništenog zidanog objekta čija funkcija nije poznata.
Napisati kratki osvrt o preventivnoj zaštiti fotografa i muzejskih predmeta kojima je papir medij koji nosi sadržaj nije nimalo jednostavno, jer se radi o neprekinutom procesu brige o muzejskom predmetu u kojem su procesi propadanja često nepovratni. Nije na odmet spomenuti zlatno konzervatorsko pravilo kojeg nam je na muzejskim studijima ponavljao profesor dr.sc. Ivo Maroević: bolje spriječiti nego liječiti, odnosno, prevedeno na jezik konzervatora i restauratora, svaki predmet kulturne baštine, pa tako i onaj u muzeju, jednostavnije je zaštititi nego popravljati, bolje je nadomjestiti manji nego veći dio predmeta, a izrada replike najnesretnije je rješenje: u tom slučaju više nemamo muzejski predmeta nego tek informaciju o njegovom postojanju. Tu već zalazimo u pitanja muzeologije i muzejske etike koju je zagovarao Peter van Mensch, no o tom dijelu brige o muzejskom predmetu ovaj put neće biti riječ.
S velikom tugom i žalošću javljamo da nas je napustila još jedna naivna slikarica. U srijedu 6. listopada zauvijek je zaspala draga Ana Bocak (rođ. Janković). Rođena je 20. srpnja 1931. u Podravskoj Slatini, no već ranu mladost, a onda i čitav život provela je u Đurđevcu. Slikati počinje već u vrijeme školovanja, no intenzivnije slika od 1968. godine.
U koprivničkoj Galeriji Mijo Kovačić jučer je okupljenima predstavljena slikovnica „Što je medo vidio u muzeju“ autorice Ivanke Ferenčić Martinčić. Autorica, inače knjižničarka i ravnateljica Narodne knjižnice Virje, ovom slikovnicom svijet muzeja predstavlja djeci. Ustanove kulture često su nepravedno zanemarene, i to naročito u dječjoj dobi. Ovoj priči cilj je djecu upoznati s muzejima kao mjestima koja čuvaju naše blago. Slikovnica najmlađe poziva na istraživanje i otkrivanje. Uz autoricu, u predstavljanju slikovnice sudjelovali su Jelena Kovačić, urednica i Robert Čimin, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice, a okupljenu publiku, veliku i malu svojom je izvedbom nagradila majstorica pripovijedanja Jelena Premec. 
Uz jesensko izdanje Podravskih motiva otvorena je izložba Zvonimira Krancelbindera i Mije Napana. Postavljena u Studiju Galerije naivne umjetnosti otvorena je u subotu 2. listopada s početkom u 19 sati. Izložba je dio ciklusa Naivnih autsajdera u čijem se okviru predstavljaju dosad manje istraženi autori čije se stvaralaštvu nalazi na samom rubu naivne umjetnosti, graničeći s autsajderskom umjetnošću, art brutom i sličnim pojavama zabilježenim u suvremenoj umjetnosti čime se nastoji ukazati na bogatstvo i raznolikost naivne umjetnosti, ali i mogućnosti novih perspektiva, sagledavanja ovog fenomena iz novih kuteva. U sklopu izložbenog ciklusa do sad su predstavljeni Ana Matina i Nikola Kopriva (2013.); Josip Horvat Ždalski i Branko Gaži (2014.); Drago Jurak (2015.); Franjo Talan i Josip Ritoša (2015.); Željko Korošec i Josip Briški (2015.); Martin Mehkek i Kata Vizvari (2016.); Franjo Klopotan (2017.). 
