Dani kulturne baštine u Muzeju grada Koprivnice

Međunarodni festival folklora „Iz bakine škrinje“ ove se godine održava po sedamnaesti puta i obiluje različitim aktivnostima. Između ostalih provode se i Dani kulturne baštine u koje je ove godine po prvi put aktivno uključen Muzej grada Koprivnice i to dvjema radionicama.

Prva od njih održana je 6. srpnja u Galeriji Mijo Kovačić, a radilo se o prezentaciji izrade tjestenine za svatovsku juhu požiraka. Organizirana je u suradnji s Društvom žena Đelekovec i Osnovnom školom Mihovil Pavlek Miškina Đelekovec i sastojala se od dva dijela. Tijekom kraćeg uvodnog predavanja praćenog prezentacijom koje je održala gospođa Sonja Vuljak sudionici su upoznati s pojmom požirak, načinom izrade, običajima i postupcima vezanim uz izradu te procesom istraživanja i prikupljanja dokumentacije čiji rezultat je bio donošenje rješenja o preventivnoj zaštiti ovog fenomena od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske tijekom 2023. godine. Nakon teoretskog dijela održana je radionica tijekom koje su članice Društva žena Đelekovec prezentirale način izrade, valjanja i rezanja tijesta te izradu požiraka pomoću specifičnog drvenog alata. U motanju požiraka manje ili više uspješno okušali su se i brojni sudionici svih dobnih skupina i pri tome se dobro zabavili.

Druga aktivnost planirana je za 12. srpnja, a održat će se u 12 sati u Galeriji Koprivnica. Umijeće izrade pogače z oreji predstavit će članice Udruge žena grada Đurđevca koje su 2016. godine pokrenule istraživački projekt i prikupljanje recepata za pogačo z oreji. Cilj je bio stavljanje pod preventivnu zaštitu kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske umijeća spravljanja ovoga jela, koji status je već naredne godine i dobila, a rješenje o trajnoj zaštiti 2021. godine. Ovo jednostavno jelo od beskvasna tijesta s tučenim orasima ističe se svojim žilavim tijestom i hrskavom pečenom koricom. Prema prikupljenim podacima iz različitih izvora, pogača se jela još za vrijeme Vojne krajine na prostoru nekadašnje Đurđevačke pukovnije, a svoje porijeklo vuče s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Sam je naziv svrstava u pogače, premda je neki smatraju i kolačem.

Radionica je namijenjena sudionicima festivala „Iz bakine škrinje“ kao i svim zainteresiranim građanima i suradnicima našeg Muzeja, a uključuje i mogućnost degustacije pogače z oreji.

Vesna Peršić Kovač
Nastavite čitati

SAMOSTALNA IZLOŽBA – Nenad Marinac : Srastanje

Nenad Marinac : Srastanje

vrijeme: 12. 7. – 15. 9. 2024.
otvorenje: petak, 12. z7. 2014., 19 sati
mjesto: Galerija Koprivnica (Zrinski trg 9, Koprivnica)
autorica i kustosica: Draženka Jalšić Ernečić

Muzej grada Koprivnice u petak, 12. srpnja 2024. godine u 19 sati u Galeriji Koprivnica otvara izložbu Nenad Marinac : Srastanje. Koprivnički umjetnik, pjesnik i slikar Nenad Marinac izlaže izbor slika iz serije radova koji su nastali između 2020. i 2024. godine. Radi se o uljima na platnu iz serije Srastanje koju čini pedesetak odabranih slika. Iako je u početku povod izložbe u Galeriji Koprivnica bilo obilježavanje zaokruženih životnih i radnih ciklusa 60/40, odabrani izloženi radovi nametnuli su se fizičkim uživljavanjem autora u način slikanja u kojem su gesta i fizički čin važan aspekt slikarskog procesa. Autorica i kustosica izložbe Draženke Jalšić Ernečić naglasak je stavila na akcijsko slikanje i uživljavanje u sliku kao arenu u kojoj se umjetnik miri (i bori) s činom stvaranja.

Nastavite čitati

Poštovani posjetitelji!

Zbog energetske obnove Muzeja grada Koprivnice u razdoblju od 03.07.2024. do 14.07.2024. godine

Galeriju Ivan Sabolić u Peterancu možete posjetiti samo uz prethodnu najavu dan ranije na:
099/733-6023 (Dražen Ernečić) Za Galeriju Ivan Sabolić u Peterancu

Galerija Mijo Kovačić u istom razdoblju raditi će u izmijenjenom radnom vremenu od 7:00 do 15:00 sati.

Galerija naivne umjetnosti Hlebine radi bez promjena u radnom vremenu.

Hvala na razumijevanju.

POŠTOVANI POSJETITELJI

U razdoblju od 25.06.2024. do 30.06.2024. godine Galeriju naive umjetnosti Hlebine možete posjetiti samo uz prethodnu najavu dan ranije na: 099/306-8719 (Helena Kušenić)

Hvala na razumijevanju.“

Koprivnica u Estoniji!

Ovogodišnja Europska prijestolnica kulture smjestila se u Estoniji, sa sjedištem u gradu Tartu. Glavni cilj cjelokupnog programa jest povećanje vidljivosti tzv. autsajdera, marginalaca, a posebice ljudi s drugačijim potrebama ili mogućnostima. Stoga glavnu izložbenu okosnicu čini internacionalna izložba autsajderske umjetnosti, s dodatnim naglaskom na istočnu Europu, pod nazivom Hidden Worlds Expanding // Outsider Art in Eastern European countries. Izložba se proteže kroz tri estonska grada – Viljandi, Valga i Tartu – a okuplja umjetnine iz Estonije (Kondas Museum), Latvije i Finske (Kettuki Ry), dugogodišnjih partnera iz Njemačke (Galerie Art Cru in Berlin) i Austrije (Lebenshilfe Gmunden) te Češke (Faculty of Education Masaryk University in Brno, privatna kolekcija Pavela Konecnyja in Olomouc); Mađarske (Psychiatric Art Collection of the Hungarian Academy of Sciences), Poljske (Silesian Museum in Katowice), Srbije (ARTBRUT) i Hrvatske (Muzej grada Koprivnice).

Iako je u prvotnim planovima umjesto Hrvatske planirana suradnja s Rumunjskom, uslijed nenadanih problema, u priču se zahvaljujući preporuci Gaelle A. Gottwald uključuje Hrvatska i Muzej grada Koprivnice. Fundus koprivničkog muzeja zainteresirao ju je autsajderskom umjetnošću koja se smješta unutar Zbirke naivne umjetnosti od 2013. godine kad je istu krenuo prikupljati tadašnji ravnatelj Muzeja Marijan Špoljar. Kustosice izložbenog projekta Mari Vallikivi i Eva Laantee Reintamm odabrale su 15 umjetnina troje autora (Ana Matina, Drago Jurak, Matija Skurjeni) iz Zbirke naivne umjetnosti koje su predstavljene u sva tri grada.

Programima otvorenja izložbi u Estoniji prisustvovale su kustosice Helena Kušenić i Maša Zamljačanec. Po dolasku u Tallinn upoznale su kustosice projekta te ostale sudionike i uputile se prema Viljandiju gdje su svi sudionici bili smješteni. Idući dan (29. 5.) uslijedio je posjet Nacionalnom parku Soomaa i šetnja edukativnom stazom Ingats. Nakon posjeta nacionalnom parku posjetile su Muzej tekstila u mjestu Heimtali, a nakon vodstva kroz stalne postave i dvije izložbe upoznale su najpoznatiju umjetnicu tapiserija i Estoniji Anu Raud koja je prisutne dočekala i provela kroz kompleks stambenog i radnog prostora. Istog dana održano je prvo otvorenje u Kondas centru u Viljandiju nakon čega je uslijedila rasprava o autsajderskoj umjetnosti i radu s umjetnicima i zbirkama. Sljedeći dan započeo je posjetom psihijatrijskom kompleksu i bolnici Jamejala, najstarijoj u Estoniji, uz stručno vodstvo. Na putu prema Valgi posjetile su niz kulturnih i prirodnih znamenitosti (ostatci utvrde, poučne staze, spomenik Friedrichu Schilleru, burg Wagenkull, uz kratki posjet Latviji i gradu Valka). Otvorenje u Muzeju Valga održano je 30. 5. u 16 sati, dok je finalno i svečano otvorenje uslijedilo 31. 5. u Tartuu. Dan je počeo posjetom Nacionalnom muzeju Estonije i izložbi Surrealism 100 te izložbi karikatura u Tartu Art Museumu. Treće otvorenje izložbe Hidden Worlds Expanding održano je u Tartu University Museumu. Svečanom otvorenju prisustvovali su brojni gosti, veleposlanici, a među njima i zamjenica veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Finskoj, Svjetlana Čičak. Uz izložbu predstavljen je i katalog izložbe koji među ostalim donosi i članak Helene Kušenić Umjetnost kao prostor slobode – o autsajderskoj umjetnosti u Hrvatskoj, s osvrtom na Hlebinsku školu i stvaralaštvo predstavljenih autora smještenih na razmeđu naivne i autsajderske umjetnosti.

Ana Matina (1909. – 1989.)samouka je slikarica iz Hlebina koja iza sebe ostavlja prilično velik opus kao dokaz intenzivnog rada od 1960-ih godina sve do smrti. Kao tipična žena onog vremena, Ana Matina bavila se kućanstvom i radila u poljoprivredi, koristeći slobodne trenutke za umjetničko izražavanje kroz poeziju i slikanje. Stoga je njena motivika najčešće okrenuta ženskim likovima u različitim životnim situacijama te religijskim elementima u kojima pronalazi utjehu i smisao. Njen izričaj odiše jednostavnošću i elementarnom izražajnošću s ponekim fantastičnim elementima. Inspiraciju i poticaj za slikarstvo pronalazi u dubinama vlastita bića, ona stvara zato što osjeća da „mora“ zabilježiti vlastite misli i doživljaje. Kod nje ne postoji formalnost ili red u stvaralaštvu, sve je

spontano. Stakla za svoje slike ne naručuje, već ih pronalazi po tavanima i sličnim prostorijama.

Nanoseći boje samo i isključivo vlastitim prstima stvara pomalo nezgrapne, ali izuzetno zanimljive,

prostodušne kompozicije svijetlog kolorita koje bez obzira na tematiku većinom odišu veseljem i

vedrinom. Njeni radovi u Muzej grada Koprivnice pristigli su donacijom Anine kćeri Marije Imbriovčan te opsežnom donacijom dr. Hrvoja Neimarevića.

Vrata drugačijeg shvaćanja svijeta za Matiju Skurjenija (1898. – 1990.) se rastvaraju poznanstvom Radovana Ivšića, najpoznatijeg hrvatskog nadrealista i to ne samo putem poznanstava s pariškim nadrealistima, već i putem Ivšićevih literarnih ostvarenja koje odlikuje interes za istraživanje podsvjesnoga, radikalan modernitet i avangardnost, poetski redukcionizam, nepojmovnost. Uz navedeno Skurjeni će u posebnoj mjeri „upiti“ i prenijeti u vlastito slikarstvo jest istraživanje magije kolektivnoga djelovanja i moralne funkcije umjetnosti, unošenje ludizma, infantilizacije i apsurda – što se uspješno spojilo s podlogom „naivnog“ izričaja koji zagovara povratak iskonskom, u nekim slučajevima čak i automatskom stvaralaštvu. Automatizam bilježenja vlastitih snova i potonje prenošenje u slike približava ga suvremenijim strujanjima autsajderske umjetnosti. Upravo je tako i krenuo, kao potpuni autsajder u Hrvatskom Zagorju, a neobičan i izazovan životni put osigurao mu je drugačije viđenje svijeta satkano od proživljenih i osjetilnih utisaka.

Fantazmapolisi Drage Juraka (1911. – 1994.) – fantastični, izmaštani gradovi – gradovi povezani mnoštvom arhitektonskih elemenata koji u svojoj bujnosti i napučenosti tvore savršen sklad i neodvojivu cjelinu. U većini slučajeva Jurak se ipak odlučuje za forme u obliku kula, dvoraca ili katedrala osamljenih usred mora izvedenih jasnim, čistim potezima tuša. Također, česti su prikazi impozantnih zdanja, nalik baroknim oltarima obogaćenih mnoštvom voluta, tabernakula i roccaile ukrasa raskošnih boja, uskovitlanih poteza. Kako bi djelima dao još veću dozu uzvišenosti i svečanosti, Jurak na tuš često nanosi uljenu boju (najčešće bijelu) dok papire najčešće lakira zlatnom, ponekad i srebrnom ili crvenom bojom. Svoja zdanja gradi aditivnom metodom, nižući iste ili slične oblike i koristeći drugačija mjerila. Ljudi su u prizorima gotovo uvijek prisutni, no oni ostaju nedefinirane male jedinke, poopćene figure u svijetu nabujale arhitektonike i ornamentalnog blještavila koje zahvaljujući redu i simetriji njihova komponiranja ostavljaju dojam neporecive ljepote i sklada.

 

Izložba Hidden Worlds Expanding pokazala je kako i oni s margina, često odbačeni i zanemareni itekako mogu i trebaju biti dio svake zajednice u kojoj obitavaju. Različitost pristupa perspektiva i shvaćanja daje širinu pogleda i novih uvida obogaćujući našu svakodnevicu. Sretni smo i zahvalni na prilici da predstavljamo dio našeg fundusa u okviru ovako vrijednog i važnog programa koji nam je donio nova poznanstva i potencijalna poslovna partnerstva kojima se već sad veselimo.

 

 

Suživot škole i muzeja

Edukativni programi Muzeja grada Koprivnice kontinuirana su dogradnja formalnom obrazovanju predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, a svibanj je jedan od mjeseci u kojima suživot škole i muzeja pokazuje svoje najbolje kvalitete.

Programi Edukativne muzejske akcije koje smo već najavljivali, bili su uspješni te su uz programe deset drugih muzeja iz cijele zemlje predstavljeni na završnoj svečanosti Međunarodnog dana muzeja u Muzeju grada Zagreba. Osim toga, Kliofest – festival povijesti je ove godine doveo muzejsku edukaciju u Osnovnu školu Podolice gdje su tijekom cijelog dana predstavljene teme kulturne baštine – razvoj školstva, povijest obrta i cehova, svakodnevica 20. stoljeća u Koprivnici jedno od najpopularnijih predavanja – kako muzej živi. U školi su na Kliofestu gostovale kustosica pedagoginja Maša Zamljačanec i kustosica Vesna Peršić Kovač. Kraj dana donio je scenski prikaz u kojem se učenici i učenice igrali likove poznatih žena iz Koprivnice. Živote žena učenici su istraživali ranije ove godine s kustosicom pedagoginjom Mašom Zamljačanec i kustosicom Helenom Kušenić.

Svoja nova izdanja tijekom svibnja dočekao je i program Ropotarnica u kojem učenici nižih razreda osnovnih škola uče o obrtima i to iz prve ruke – od obrtnika. Ovaj mjesec gosti su bili Marija Posavec, majstorica frizerka i jedna od najstarijih obrtnica u Koprivnici te Mateo Kušter, najmlađi majstor frizer u Hrvatskoj. Ispričali su o uređivanju tijekom povijesti s naglaskom na 20. stoljeće, donijeli su primjere frizura na lutkama, a njihovo frizersko umijeće je na svojoj kosi imao prilike isprobati svaki posjetitelj programa kojeg je vodila kustosica pedagoginja Maša Zamljačanec

Održano je i novo izdanje Skrivenog lica Koprivnice, programa u kojem Muzej u suradnji sa stanovnicima stvara digitalni arhiv suvremene povijesti grada okupljajući priče o svakodnevnom životu kvartova. Ovaj put prikupljene su priče o centru Koprivnice, a uskoro ćete ih moći pregledavati na stranici www.slk.hr.

O baštini se učilo i tijekom stručnih vodstava kroz stalne postave te edukativnu šetnju Celog sveta prestolnica koja donosi kratku povijest Koprivnice kroz priče o poznatim stanovnicima grada koji su baš ovdje pokazali svoje najbolje ideje, sposobnosti i djela.

Muzej će s edukativnim programima nastaviti i u budućnosti zato pratite web i stranice društvenih mreža na kojima se predstavljaju uvijek nove zanimljivosti.

Maša Zamljačanec, kustos pedagog

 

IVAN BRKIĆ/ Digitalno doba

Ivan Brkić // Digitalno doba je samostalna izložba suvremene autorske fotografije koju je koprivnički profesionalni fotograf snimio između 2003. i 2023. godine. Izložba obrađuje dvadeset godina novinske, reportažne, dokumentarne, muzejske, korporativne i umjetničke fotografije Ivana Brkića, koji je svoju edukaciju i fotografsku praksu započeo u Muzeju grada Koprivnice tijekom školske godine 2003/2004. kao učenik varaždinske srednje škole. Kao fotograf početnik pripravnik bio je suradnik na programima Galerije Koprivnica, a kasnije, sve do danas, vanjski suradnik i povremeni muzejski fotograf u Muzeju grada Koprivnice. Brkić na samom početku 21. stoljeća pripada prvoj generaciji koprivničkih fotografa koji su svoje znanje od samog početka stjecali u digitalnom okruženju. U Brkićevom slučaju radilo se o kameri Olympus E-10, digitalnoj singl-lens 35-140 mm, f2/2.4, refleksnoj kameri s 4.0 megapixel CCD slikom koja je svijetu predstavljena 2000., a u Muzej grada Koprivnice došla 2001. godine. Osim osnovnog upoznavanja sa školskim programom, Brkić se u muzeju upoznao s različitim pristupom fotografiji kao vizualnom mediju i pomoćnoj znanstvenoj disciplinu te alatu za istraživanje i dokumentiranje kulturnih dobara i povijesnih događaja te različitim radnim procesima koji su mu pružili širu sliku i usmjerili ga u dokumentarnu, reportažnu, korporativnu i autorsku fotografiju. Od 2003. do 2023. Brkić je u prva dva desetljeća 21. stoljeća snimio 5 TB digitalnih slika koje su s posebnim okom za detalj zabilježile gospodarski, socijalni, politički, društveni, sportski i kulturni život grada Koprivnice i okolice.

Kustosica i autorica izložbe Draženka Jalšić Ernečić odabrala je 100 najznačajnijih fotografija za koje možemo tvrditi kako su obilježile digitalno doba prve četvrtine 21. stoljeća.

IZNIMNA IZLOŽBA KOJA UVELIKE DOPRINOSI IDENTITETU, MEMORIJI I KULTURALNOM PEJZAŽU GRADA KOPRIVNICE

Izložba „Od Danice do Jasenovca“ može se razgledati u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 15. svibnja od 10 do 18 sati.

Muzejska izložba „Od Danice do Jasenovca“ od iznimne je važnosti za naš grad kao ishodište logorskog holokausta i genocida u NDH i veliki je doprinos praksi i njegovanju europske i svjetske kulture sjećanja na najcrnju točku kako u višestoljetnoj tako i u povijesti našega grada u vrijeme kolaboracionističke i fašističke ustaške države. Izložba je realizirana i plod je dvadeset godišnje vrlo aktivne suradnje Odjela povijesti Muzeja grada Koprivnice sa središnjom hrvatskom muzejskom ustanovom za pitanja holokausta i genocida 1941. – 1945. godine Javnom ustanovom Spomen područje Jasenovac.

Njezina velika važnost očituje se u činjenici da nakon punih 83 godine donosi po prvi puta kritički sravnjen i ispravan detaljan spisak s imenima i prezimenima, dokumentima, svjedočanstvima i fotografijama 899 logoraša Danice koji su prošli kroz sustav koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1942. godine odnosno njih 751 koji su u tom sustavu izgubili život. Preostali dio logoraša ubijen je u drugim logorima u NDH npr. Jadovnu, sustavu logora Gospić te Slana i Metajna na Pagu odnosno u Auschwitzu i Auschwitz – Birkenau u nacističkoj Njemačkoj odnosno Poljskoj itd. Također treba posebno naglasiti kako izložba kroz navedene brojke koje su rezultat detaljnog istraživanja vrijednih stručnjaka SP Jasenovac uveliko nadopunjuje knjige dr. Zdravka Dizdara „Logor Danica u Koprivnici I,II,III“ i to za točno 300 logoraša koji su iz Danice završili u Jasenovcu.

Prvi koncentracijski logor Danica na području NDH bio je logor Danica u Koprivnici. Nalazio se na mjestu istoimene bivše tvornice kemijskih proizvoda. Osnovan je 15. travnja 1941., a zatvoren 1. rujna 1942. godine. Kroz logor je prošlo ukupno 4349 logoraša Srba, Židova, Hrvata, Roma i ostalih, a ubijeno je 3 logoraša.

Tematika izložbe nadovezuje se u svom temeljnom poslanju i svojim edukativnim i istraživačkim budućim potencijalima na ovogodišnju glavnu temu Međunarodnog dana muzeja, a koja glasi Muzeji za edukaciju i istraživanje.

Izložba je postavljena u novouređenom prostoru na Spomen području Danica na Đelekovečkoj cesti 9, a što je inicirala UABA grada Koprivnice u sinergiji sa samim Gradom. To je ujedno i najveći baštinski projekt Muzeja grada Koprivnice i Grada Koprivnice u 2023. godini, a predstavlja tek prvu fazu uređenja SP Danica nakon koje će uslijediti višegodišnji međudisciplinarni poslovi do konačnog uređenja. Glavni organizatori ove ponovimo i još jednom iznimno važne izložbe za Koprivnicu kao moderan europski grad koji promiče toleranciju kao jednu od temeljnih demokratskih vrijednosti su Muzej grada Koprivnice, Spomen područje Jasenovac i Vijeće srpske nacionalne manjine Koprivničko-križevačke županije. Autori izložbe su vrsni stručnjaci Javne ustanove Spomen područja Jasenovac Martina Barešić i Đorđe Mihovilović, dok je kustos izložbe Dražen Ernečić.

Ernestinovo u Hlebinama

Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana muzeja započelo je izložbom Ernestinovo – mjesto susreta, stvaranja i kolektivnog aktivizma u petak (10. svibnja) u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama. Isto je prilikom otvorenja istaknula Marija Mesarić, viši kustos i v. d. ravnateljica Muzeja grada Koprivnice koja je pozdravila prisutne i prepustila riječ Ivici Toliću, dugogodišnjem organizatoru kiparskim kolonija u Ernestinovu. Tolić je zahvalio na suradnji i ispričao kratku povijest kolonije s posebnim naglaskom na ratne godine. S posebnim zadovoljstvom istaknuo je novi projekt buduće izgradnje multimedijalnog centra u kojem će stanovništvo, posebno mladi, dobiti još više prilike za kreativno izražavanje i razvoj. O izložbi je govorila kustosica izložbe Helena Kušenić.

Izložba donosi izbor iz fundusa Likovne udruge Petar Smajić iz Ernestinova kroz 20 autora, 22 skulpture, 5 reljefa i bogatu (foto)dokumentaciju. Fundus se formira od 1970-ih godina do danas, odnosno od 1973. godine kada je održana prva kiparska kolonija u Ernestinovu na simboličkim temeljima stvaralaštva i imena Petra Smajića, a po uzoru na taba popularne kiparske kolonije u Hlebinama, Kostanjevici na Krki, u Čačku ili Zlataru. Međutim, jedino ernestinovačka kolonija zadržala je 50-godišnji kontinuitet djelovanja kojeg je u monografiju ukoričio Marijan Špoljar, s posebnim naglaskom na stvaralaštvo Petra Smajića. Smajić u Slavoniju doseljava iz podbiokovskog podneblja, kad u ratnim 1940-im godinama ostaje bez ognjišta, a krajem Drugog svjetskog rata dobiva kuću u Ernestinovu. Iako nije bio inicijator ni organizator, simbolička komponenta snage i jačine njegova imena bila je važna i dostatna. Unatoč manjku interesa i mogućnosti radi zdravstvenih poteškoća da fizički sudjeluje i prisustvuje, Smajić se aktivirao unutar vlastita doma i producirao skulpture koje je poklonio u fundus kolonije, odnosno kasnije oformljene galerije i udruge. Simbolička poveznica Hlebina i Ernestinova ogleda se i u Smajićevom rezbarenju komadićem razbijenog stakla – najčešće korištenog materijala unutar Hlebinske škole. Upravo kiparski alati početak su likovnog postava izložbe koji predstavlja žensko stvaralaštvo (Petelinšek) kroz motive žena/djevojaka (Vizvari, Parađ-Vojković), uz važnost duhovne potpore (M. Generalić, Mihinica); humorni prikaz težine seljačkog života (M. Hegedušić) kroz fino iskucavanje (Ciglar), naglašenog detaljizma i bogatstva tekstura (Dangubić). Oblikovanje se kreće od robustnog, statičnog i zdepastog (Kulhavi, Jamnić) preko fluidnosti i mekoće (Malenica, Ožić) do ekspresije u vrtlogu emocija (Tešankić, Demše, Dolenc). Uravnoteženje nastupa kroz statiku i smirenost (Forjan) i toplinu, mirnoću i toplinu doma (Tolić) u reljefima. Reljefom i skulpturom predstavlja se Mato Tijardović čiji radovi zaokružuju priču postava povratkom na Smajićeve vrijednosti moćne jednostavnosti, iznimne sugestivnosti kroz monolitnost Tijardovićeva izričaja. Zahvaljujući neumornom entuzijazmu Mate Tijardovića i prepoznavanju kapitala Smajićeva imena ernestinovačka kolonija uspješno je odmotavala i širila klupko svoje priče prema slikarskoj koloniji, dječjoj koloniji te nizu kulturnih, sportskih, književnih, filmskih i zabavnih sadržaja za raznolike uzraste. Počevši od invencije jednog autora kojeg je zajednica prepoznala, poticala i isticala, Ernestinovo je bilo i ostalo mjesto susreta, stvaranja i kolektivnog aktivizma. Zahvaljujući velikom broju umjetnika, zaljubljenika, poduzetnika, entuzijasta, ali prije svega mještana koji i danas aktivno sudjeluju u stvaranju i održavanju iskre Ulicom skulptura pri čemu svaki mještanin brine o umjetnini ispred svoga praga. Umjetnost je tako neprimjetno i tiho ušla u pore svakodnevno života, srasla sa zajednicom i pustila korijenje dugovječnosti i trajanja.

Izložbu je potom otvorila načelnica Općine Hlebine Božica Trnski. Izložba je realizirana sredstvima Grada Koprivnice te uz organizacijsku podršku LU Petar Smajić Ernestinovo i Općine Ernestinovo, a ostaje otvorena do 7. srpnja 2024. godine. Dobrodošli!

Fotografije otvorenja: Sanja Vrgoč (Muzej grada Koprivnice)