U utorak (5. 10.) u sklopu 15. Tjedna cjeloživotnog učenja, a kao sastavnica izložbe Drava Art Biennale 2021. izveden je performans Nine Martinuš Voda dere zemlju – zemlja dere vodu – voda dere zemlju. U trajanju od nekoliko sati umjetnica je na osječkoj obali rijeke Drave naizmjenično punila predviđeni „kalup“ zemljom, pijeskom i šljunkom te je sloj po sloj zatabala i ponovno punila kako bi dobila formu zemljanog zida. Ovim činom autorica tematizira čovjekovu potrebu za dominacijom nad promjenom. Putem dualističkog odnosa između vode i zemlje pokušava razotkriti čovjekovu iluziju o moći nad prirodnim procesima, prikazujući oslobođenu prirodu vode nasuprot prividnoj pripadnosti zemlje. Autorica navodi kako zemlju posjedujemo, ona je materijalna, opipljiva pripadajuća, dok nas voda drži u nesigurnosti i neizvjesnosti. Povijesno gledajući kanaliziranjem vodenog toka čovjek je oteo teritorij poplavne nizine koji je nekada pripadao rijeci i nasipavanjem obale proširivao svoj osvojeni teritorij kako bi izgradio svoj urbani svijet, a to je dovelo do brojnih posljedica i “prirodnih” katastrofa. Pritom se urbana revolucija smatra se vrhuncem civilizacije, a možemo ju figurativno gledajući svesti na bazični element emanacije teritorijalnosti – zid. Oblikovni element arhitekture – zid – izdvojen iz konteksta kao skulptura, artefakt, arhetip antropogenog svijeta koji je čovjek stvorio, svega što je čovjek izgradio kako bi materijalizirao ideju o nadmoći nad prirodom – nad vodom – nad vječnim promjenama koje su nezaustavljive. Voda je nasuprot tome arhetip promjene i neukrotivosti života. Ovim razmišljanjima Nina Martinuš na zanimljiv način odgovara na temu ovogodišnjeg DAB-a te donosi element neočekivanosti, procesualnosti i iščekivanja. Nakon izvođenja performansa slijedi „praćenje i promatranje stanja“ zida, odnosno, pretpostavka je da će ga voda u nekom trenutku namočiti te će se zid raspasti. Pritom, kako sama kaže, isprana zemlja, raspadnuti zid nije nestao, već se transformirao pod utjecajem vode, a suština materijala je ostala nepromijenjena. Kroz slobodu vode da bude ono što jest, rad predstavlja pokušaj transformacije zastarjelih ideja o onome što je dopušteno a što je zabranjeno, pokušavajući u promatraču izazvati sumnju u istinitost utvrđenih kolektivnih pravila. Dopuštamo da voda ispere sve ono što smo oblikovali i izgradili, dopuštamo prirodi da intervenira, potičemo je da bude ono što jest, da se izrazi. Dopuštamo da voda ispere sve programe koji nam više ne služe za opstanak, odnosno vlastitu transformaciju bez straha od smrti.
Osim performansa Nine Martinuš izložbu DAB ’21. čini još 25 radova u raznolikim tehnikama, materijalima i načinima izvođenja. Praćenje performansa slijedilo je stručno vodstvo kroz cijelu izložbu koju možete razgledati u Galeriji Koprivnica do 24. listopada, svakodnevno i besplatno! Realizaciju online praćenja performansa tehnički su poduprli Grad Koprivnica, Enter Koprivnica d.o.o. i Marko Horvat te svima toplo zahvaljujemo na pomoći i podršci.
