Ove godine ususret Međunarodnom danu žena Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama predstavit ćemo jednu aktivnu (naivnu) slikaricu. Ova praksa započela je skupnim predstavljanjem ženskog stvaralaštva u 2018. godini, a nastavila se samostalnom izložbom Dragice Belković prošle godine. Ove subote, 7. ožujka 2020. godine s početkom u 18 sati u Galeriji će se predstaviti presjek naivnog stvaralaštva Dragice Lončarić pod nazivom Svjetlosni akcenti // Djelić svijeta u odbljesku svjetla. Izložit će se 35 umjetnina iz autoričina privatnog vlasništva te fundusa Muzeja grada Koprivnice koje pokrivaju razdoblje od 1969. do 2009. godine. Dragica Lončarić dijete je Hlebina, odrastajući u vrijeme kad Hlebinska škola uzima najveći zalet i kreće strelovitom uzlaznom putanjom. Slikarskim putem kreće koračati vrlo mlada, boje i kistovi paleta su dio njena djetinjstva. Zabilježeno je da slika od 11. godine, a izlaže već dvije godine kasnije. Krajem 1970-ih formirala je vlastitu osebujnu poetiku, dotad neviđenu u okvirima Hlebinske škole, a temeljenu uglavnom na prikazima pejzaža. Pejzaži ogrnuti u tamne game smeđih ili plavičastih tonova ističu se izraženim luminizmom u predjelu neba. Vremenom će se prikazi ravničarskog pejzaža sve više „povlačiti“ pred nebeskim svodom koji preuzima prevlast u kompoziciji. Nebo je poput morske bonace – mirno, ali tmasto, čak i zlokobno, a u isto vrijeme uskomešano, razigrano, uskovitlano okruglastim oblacima koji se rasplinju i nestaju. A sve zavisno od raspoloženja kojim upravlja osvjetljenje. Riječ je o prizorima koji intrigiraju, privlače, pozivaju na interakciju i reakciju. Pozivaju u svijet kontemplacije, posvećenosti i smiraja, u svijet u kojem ugođaj nadvladava materiju.
DRAGICA LONČARIĆ rođena je 25. lipnja 1956. godine u Hlebinama, kao druga od troje djece majke Ane (rođ. Mađerić) i oca Zlatka. Od 1963. do 1971. godine pohađa osnovnu školu u Hlebinama, a 1967. nastaju prve slike. U tehniku slikanja na staklu upućuje ju Tereza Posavec–Dolenec, a prvi put izlaže 1969. godine u Trebnju. Od 1971. do 1976. godine pohađa Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer unutrašnje arhitekture. Od 1977. usustavljuje svoj stil i postaje profesionalni slikar okrenuta pejzažnoj motivici u tamnoj gami s osebujnim luminizmom. Godine 1980./82. sve sažima na bitno, ukida naraciju, pejzaž postaje glavni nosioc napetosti slika, usredotočuje se na ugođaje, melankolične sadržaje, duktus postaje sve slobodniji i vidljiviji. Krajem 1980-ih rasvjetljava paletu i slika uglavnom akvarele kojima nastavlja fluidne i nježne forme da bi se početkom 21. stoljeća vratila figuraciji kroz hipertrofirane cvjetne detalje naslikane uljem na platnu. Do sad je ostvarila više od 35 samostalnih izložbi te mnoštvo skupnih u zemlji i inozemstvu. Od 1972. članica je likovne sekcije Podravka ’72., a od 1974. Društva naivnih umjetnika Hrvatske. Osim toga, članica je i Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.