U petak, 28. kolovoza u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama otvorena je još jedna u nizu studijskih izložaba koje nastoje na svjetlo dana izvući do sad nepravedno zanemarene i marginalizirane autore. Ovog puta predstavljena je izložba slika Franje Talana i skulptura Josipa Ritoše. Izložbu su otvorili ravnatelj Muzeja Marijan Špoljar, kustosica Helena Kušenić te autor Josip Ritoša. Oba autora predstavljaju povratak prema bazičnom, izvornom stvaralaštvu neopterećenom uzusima ustaljenih konvencija vraćajući se sebi samima – vlastitim osjećanjima, intuitivnom iskonskom stvaralaštvu.
FRANJO TALAN (1. 5. 1929., Gola – 2002., Koprivnica) bavio se obradom zemlje i slikarstvom (slika od 10. godine). Iz Gole, 1952. godine seli u Bakovčice, a 1967. u Koprivnicu gdje radi u Ložioničkoj Ispostavi Koprivnica, a slika najčešće zimi. Sudjelovao je na kolektivnoj izložbi na Zagrebačkom proljetnom velesajmu 1969. i 1970., u Galeriji i čitaonici „Vladimir Nazor“ u Zagrebu 1969. godine te na međunarodnoj izložbi Naivi 73. 1970-ih izlagao samostalno u Zlataru i Malom Lošinju.
„Njegove su slike pune emocija, unutrašnjih previranja i razmišljanja, više nego puko bilježenje faktografske svakodnevice u maniri naive, što se posebno očituje u ekspresionističkim potezima u oblikovanju neba. Smještajući svjetsku katastrofu u prostore Podravine, naznačene tek figurom pijevca (poznat i kao simbol, navjestitelj nesreće), kao da pokazuje duboko razumijevanje i povezanost svega. S druge strane, prikazuje Izraelce koji plešu oko zlatnog teleta kojeg možemo iščitati kao pobunu i osudu idolopoklonstva i uskogrudnosti bilo koje vrste čime djelo dobiva suvremeni, nažalost i svevremenski karakter. “ (H. Kušenić)
JOSIP RITOŠA, rođen je 20. 9. 1929. godine u Hlebinama. Poljoprivrednik. Kiparstvom se počeo baviti početkom 70-ih godina. Sudjelovao je na desetak skupnih izložbi. Samostalnu izložbu do sada nije imao. Živi i radi u Hlebinama (Ritoševo).
„Umjesto širokoga i raspjevanoga opisa ovome je hlebinskom majstoru važnije usredotočiti se na simbolične dionike toga okruženja. On, dakako, ne radi pomno studiranu redukciju motiva ili, sljedstveno tome, spekulativnu sintezu oblika. I jedna i druga dimenzija rezultati su intimne, posve prirodne i prirođene prakse, koja se u domeni stvaralaštva pretvara u prirodnost i prirođenost oblika. Daleko više nego kroničar i evidentičar pojava i zbivanja, Ritoša je subjektivni interpret, čovjek kojemu je stalo da skulptura svjedoči neku opću, univerzalnu istinu. Za tu misiju njemu je dovoljna elementarna, arhaična, ukočena, potpuno hijeratski postavljena forma i razvijanje oblika u kome možda prebivaju i daleka iskustva njegovih mladenačkih istarskih godina (Madone iz gotičkih crkvica).“ (M. Špoljar)
Izložba se može razgledati do 16. listopada (uto – pet: 10 – 16 sati, sub i ned: 10 – 14 sati).
