U utorak 30. studenog 2021. u 90. godini života napustio nas je Aleksandar Kukec, dugogodišnji član ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju, umjetnik, majstor tamne komore, profesor, učitelj, nastavnik na odjelu fotografije zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna koji je sedam od devet desetljeća svog života posvetio je fotografiji, kao u matičnoj učiteljskoj službi, tako i izvan nje. Kao majstor fotografije, profesor i učitelj fotografije ostat će zapamćen kao temelj i polazište fotografskog znanja i zanata koje je nenametljivo i sveprisutno prenosio generacijama hrvatskih fotografa. Posljednji ispraćaj Aleksandra Kukeca bit će u srijedu 8. prosinca 2021. u 10:10 na Zagrebačkom krematoriju.
Aleksandar Dado Kukec jedno je od najistaknutijih imena hrvatske fotografije 20. stoljeća, rođen u Koprivnici kao mlađi sin akademskog slikara i grafičara Stjepana Kukeca. Iako je Koprivnicu napustio još u djetinjstvo, ostao je vezan za grad svojeg rođenja, dok je za Zagreb bio vezan od svoje mladosti, u Zagrebu se školovao, živio i radio te autorski ovjekovječio uvrstivši ga u svoj bogati stvaralački opus. Koprivnica kao fotografska tema u radu Aleksandra Kukeca javlja se vrlo rano, za Muzej grada Koprivnice možda je najznačajnija serija reportažnih dokumentarnih fotografija otvorenja prvog stalnog postava 20. srpnja 1951. godine u kojoj je, osim muzejskog postava i službenog otvorenja snimi ugođaj ulice oko stare zgrade muzeja u kući Sulimanović. Fotografije otvorenja prvog postava Brozovićevog muzeja snimio u vrijeme kada je 1950. – 1951. godine radio kao muzejski fotograf u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. U Zagrebu je 1955. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti. Od 1958. do 1995. godine na Školi je bio nastavnik, a od 1668. i voditelj Odjela fotografije, na kojem je poučavao i odgojio trideset i sedam generacija fotografa. Učenici koje je podučavao umijećem i znanjem fotografije njegova su najveća ostavština, a neki od njih su renomirana imena suvremene hrvatske i europske fotografije.
Član Fotokluba Zagreb postao je 1952., a 1958. godine dobitnik je zvanja kandidata majstora fotografije jugoslavenskog Fotosaveza, 1962. godine status umjetničkog fotografa Međunarodnog saveza fotografske umjetnosti AFIAP te prestižne Nagrade Tošo Dabac 2000. godine. Tijelom punih sedam desetljeća snimio je antologijske portrete zagrebačkog kulturnog života druge polovice 20. stoljeća, krajolike, panorame i vedute Zagreba i Brača, motiv kamena i arhitekture, mrtve prirode, povijesnih i etnografskih motiva te više antologijskih serija umjetničkih fotografija, od koje treba izdvojiti Zapisi u kamenu, 1977.; brački opus 1955. – 2021. te zagrebački opus 1951. – 2021. na kojem je radio do kraja života. Godine 2020. svoje je rad objedinio u foto monografiji Svjetlopisi Aleksandra Kukeca za koju je tekst napisao Tonko Maroević. Izložbena aktivnost Aleksandra Kukeca, bogata je i uglavnom fokusirana na Zagreb, na izložbe radova nastavnika Škole za primijenjenu umjetnost, odnosno izložbe koje su organizirali Fotoklub Zagreb, ULUPUH i renomirani zagrebački muzeji i galerije. Radi se o međunarodnim, revijalnim, tematskim i problemskim izložbama fotografija, od kojih su posebno važne Fotografija u Hrvatskoj 1840-1949., Dvadeset godina Fotokemike, 1966., Skriveno blago MUO, 2005., Fragmenti pedesetih i šezdesetih u Galeriji Badrov, 2007. te Pustinja Blaca izložena u Splitu 2015. godine.
Brač kao inspiracija i motiv u opusu Aleksandra Kukec prisutan je od 1955. godine, od kada nastaje nekoliko tisuća fotografija, uglavnom snimljenih crno-bijelim filmom srednjeg formata, koje danas predstavljaju vrijedan dokumentarni, umjetnički i etnografski materijal. Objavi je dvije bračke foto monografije: Brač, 1967. i Brač: Sjećanje za budućnost, 2004. godine. Kukecovim fotografijama opremljene su brojne knjige i katalozi, a u bračkom opusu posebno su važne Iz pjata i žmula: Korijeni bračke kuhinje, 1997. i Brački Testament: Crtice iz zavičajne baštine, 2002. godine koje su nastale temeljem suradnje sa suprugom, arheologinjom (i kulturnom antropologinjom) Vanjom Vodanović-Kukec.
Aleksandar Kukec iza sebe je ostavio izuzetan fotografski opus, od kojeg je dio darovao Hrvatskom državnom arhivu i Etnografskom muzeju u Zagrebu, koji uz fotografije koje se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt predstavlja nezaobilaznu fotografsku baštinu Hrvatske. U umjetničkom opusu Aleksandra Kukeca izdvojila su se tri velika ciklusa, portreti iz kulturnog života, zagrebački i brački ciklus, koji su niknuli kao doživljaj podneblja za koje je bio intimno i emotivno vezan cijeli svoj život te će kao autora svojim likovnim senzibilitetom i umjetničkim dosezima biti zabilježen u antologiji hrvatske fotografije druge polovice 20. stoljeća.
