Josip Ritoša, kipar koji je živio povučenim, mirnim životom poljoprivrednika u selu blizu Hlebina (Ritoševo), okružen prirodom i životinjama napustio nas je 13. 2. 2021. u 92. godini života. Rođen je 20. 9. 1929. godine u Hlebinama. Radio je kao poljoprivrednik, a kiparstvom se počeo baviti početkom 1970-ih godina. Sudjelovao je na desetak skupnih izložbi. Samostalnu izložbu ostvario je u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama (zajedno s Franjom Talanom) 28. 8. – 10. 9. 2015. godine.
Njegovo stvaralaštvo oslanja se na svijet kojim je okružen, na jednostavnost života. Kiparenjem se počinje baviti 1970-ih godina, djelomično svakako potaknut tada već prepoznatim primjerom Martina Hegedušića. Pritom ne preuzima gotove hegedušićevske forme već ostaje vjeran sebi, oslanjajući se u radu na vlastiti osjećaj, intuiciju. Skulpture uglavnom manjih dimenzija u oblikovanju ostaju krajnje jednostavne. Svojom krutom formom i plošnošću u sjećanje vraćaju skulpture starog Egipta iz arhaičnog razdoblja. No umjesto velikih faraona, one svoje mjesto prepuštaju pravim herojima života – svakodnevnim ljudima i njihovim životima. Tematike ostaju usko vezane uz svakodnevne poslove, zabavu ili religioznost. I onda kad prezentiraju težak rad, skulpturice zrače vedrinom, radošću i veseljem. Premda su izrazi lica gotovo uvijek ozbiljni, čak i mučenički, radovi predstavljaju čisti optimizam rezbaren u drvu. Forme izranjaju iz drveta gotovo same od sebe. Minimalizam u oblikovanju proizvodi ekspresionizam u izrazu. Gotovo monolitni prikazi kojima se izraz lica naznačuje tek s nekoliko jednostavnih zareza dlijetom dokaz je prirođene vještine i osjećaja za bitno, za čovjeka – i na tome mu najveća hvala.
Josip Ritoša, Sova, 1988., drvo/rezbareno, 320 x 168 x 238 mm (MGK-HLB-462)