Prvi značajniji proljetni svetac koji slijedi iza uskrsne grupe je svakako Sveti Juraj, čiji se spomen dan obilježava 23. travnja. O samom značaju običaja vezanih uz Jurjevo govori činjenica kako je čitav mjesec nekad nosio naziv po njemu “jurjevčak”, odnosno “đurđevčak”. Njegov proljetni karakter vidljiv je u običajima prema kojima ga smatraju pastirskim blagdanom. Naime, u čitavoj Podravini toga je dana po prvi puta u godini stoka izvođena na ispašu, a osobito zanimljiv bio je običaj da su je pastiri za tu prigodu kitili cvijećem i tek prolistalim grančicama. U nekim podravskim selima zabilježeno je i vjerovanje da prije Jurjeva nije dobro orati niti sijati (vjerojatno zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje obilježavaju razdoblje prije navedenog blagdana), što je uz već spomenute pastirske običaje uvjetovalo i općeprihvaćen stav o svetom Juraju kao zaštitniku zemlje, stoke i usjeva. Vezani uz taj stav svakako su i ophodni jurjevski običaji zabilježeni u selima oko Đurđevca te na bilogorskim obroncima, gdje su još sredinom prošlog stoljeća večer uoči Jurjeva selom obilazile grupice mladića “đurđara” ili “jurjaša”. Među njima je osobito istaknut bio mladić koji je glumio “Đuru”, a bio je pokriven košem ispletenim od tek prolistalih grana. Njegov zadatak bio je da poskakuje i vrti se u ritmu “đurđarske” pjesme.
Donosimo bilogorsku inačicu:
“Ide Đuro s planine da mu date slanine.
Đuro se stresa da mu date mesa.
Đuro se valja da mu date jaja.
Dajte Đuri krajcaricu da vam ljubi gazdaricu.
Dajte Đuri dinar – dva da ne pjeva badava.
Hop, hop Đuro, hop, hop!”
Nakon izvođenja plesa, domaćica bi otkinula grančicu s Đurina koša i ophodnike darivala jajima ili nečim sličnim. Vjerovalo se da grančica s koša štiti stoku i usjeve od bolesti i nevremena. Potpuno drukčiji karakter imaju običaji vezani uz srednjovjekovnu legendu o svetom Juraju vitezu koji je ubivši zmaja spasio kraljevu kćer od strašne smrti. Upravo prema toj legendi Juraja u likovnim prikazima susrećemo kao konjanika u vojničkoj odori s kopljem i štitom kako ubija zmaja. Tragovi ove legende očuvani su i u usmenoj predaji Podravine sve do dvadesetog stoljeća.
Kao ilustracija ove tvrdnje poslužit će dječja pjesmica zabilježena u Đelekovcu:
“Sveti Juraj vitez bil,
velku kaču dergeznil.
Da ju nije dergeznil,
ona bi ga fpičila!”
