Svijet stripa stvara prostor otvorenije, opuštenije likovnosti i lakšeg propuštanja važnih poruka do širih masa, razumljivom i zabavnom vizualno-literarnom komunikacijom. O važnosti i vrijednosti stripa kroz mnoštvo raznolikih perspektiva (od formalne, stručne, edukacijske, inspirativno-motivacijske…) govorilo se na Međunarodnom umjetničko-znanstvenom simpoziju „Umjetničke, teorijske i pedagoške perspektive o stripu“ održanom u čast 20. obljetnice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Na skupu održanom 12. i 13. lipnja na Akademiji te Filozofskom fakultetu u Rijeci Helena Kušenić predstavila je strip kao inspiraciju, motivaciju i formu za reinterpretaciju kroz slikarski medij u stvaralaštvu dvoje koprivničkih umjetnika Zvonimira Haramije i Ive Bolfek. Oboje su predstavljeni samostalnim izložbama u Galeriji Koprivnica, a povezuje ih i zajedničko djelovanje unutar Ateliera Koprivnica. Opuštenija, slobodnija stripovska forma kod oba umjetnika omogućava propitivanje slobode, (ženske) seksualnosti, ženskih uloga i očekivanja u društvu, muško-ženskih odnosa kroz humor i lakoću što ne umanjuje važnost i značaj ovih pitanja, često još uvijek tabuiziranih.
Zvonimir Haramija slikarski rukopis razvija od linearnog crteža do bogato koloriranih platna na temeljima digitalnih kolaža, često s humorističnim ili ironijskim uplivom. Na slikama susrećemo ženske figure karakteristične po pretjerano naglašenom emotivnom stanju odraženom u izrazima lica, tipičnom za reklame, filmske plakate ili časopise iz sredine 20. stoljeća. Vizualno, ženski su likovi reprezentacija arhetipa određenog vremena – podsjećaju na pin-up djevojke. Koloristička zaigranost Ive Bolfek gradi novi svijet u kojem se žena oslikava kao hrabra, provokativna, neustrašiva, smjela, autohtona i autonomna. Žena koja se ne boji izraziti sebe u svakodnevnim situacijama. U određenim serijama pojedine naracije odvajaju se jasnom crnom obrisnom linijom. Upravo kroz strip Iva je kao mala učila o kadriranju, gradnji kompozicije i perspektive. U početku se kadrovi ispunjavaju bogatstvom događaja, motiva i interakcija, u prštavim jarkim bojama koje oblikuju prepoznatljivu osobnost njena umjetničkog stila. Mekoća, fluidnost, povezanost i tečnost neke su od glavnih karakteristika čitavog ciklusa. Odmakom vremena izričaj se pročišćuje te sužava na dva lika, odnosno fokusira na propitivanje ili satirično komentiranje muško-ženskih odnosa sve do finalnog sažimanja i koncentracije na jedan lik ili tek neki segment figure žene u makroplanu. Iako se slike u ovim ciklusima baziraju na prikazima ženskih likova, poziv na prepoznavanje upućen je svima koji se u njemu prepoznaju.
Zahvaljujući neopterećenoj startnoj poziciji ova životno bitna pitanja lakše su probavljiva i prijemčivija širokom krugu promatrača, pa makar i na samo osjetilnoj razini. Slike su to koje intrigiraju, uveseljavaju, zrače poletom, akcijom, pršte vitalnom energijom i pobuđuju interes – što je dokazala i riječka zainteresirana publika.
