Spomen područje Danica kao izdvojena organizacijska jedinica Muzeja grada Koprivnice dio je javnog kulturnog dobra o kojem je potrebna posebna briga, jer se radi o prostoru kolektivne memorije na žrtve Drugog svjetskog rata, a do danas se nije snažnije prionulo njenoj valorizaciji.
U Koprivnici se od 1975. godine počelo intenzivnije razmišljati i raspravljati o dostojnom obilježavanju Spomen parka na ”Danici” gdje je bio osnovan, u proljeće 1941. godine prvi ustaški sabirni logor. Do ukinuća logora, jesen 1942. godine kroz njega je prošlo više od 5.600 logoraša, komunista i rodoljuba, sa cijelog tadašnjeg područja ”NDH” i zapadne Srbije. Kod SIZ-e kulture Koprivnica tada je osnovan i Odbor za uređenje ”Danice” koji je 1977. godine angažirao arhitekta Lenka Pleštinu iz Zagreba da izradi idejni i provedbeni projekt. Projekt je izrađen i usvojen 1979. godine kada su otpočeli i radovi. Projekt je predviđao dvije etape gradnje: restauraciju postojećih objekata i gradnja novih objekata (memocentar, objekta za sport i rekreaciju). Prva faza dovršena je 1981. godine uz 40. godišnjicu ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije, a do druge nikada nije niti došlo. Postavljen je novi postav razvoja revolucionarnog radničkog pokreta i NOB-a na području općine Koprivnica. Adaptacija zgrade logoraša u spomen-muzej rađena je tako da očuva karakter tog objekta. Izvana je sačuvan autentičan izgled, a do uspostave logora 1941. godine tu je bila konjušnica tvorničkog kompleksa.
Činjenica je da je tijekom 1990-ih godina prostor Spomen područja Danica zapušten i djelomično devastiran, između 1991. i 2003. godine nije bilo investicijskog održavanja niti održavanja zelenih površina, a prvi znakovi brige o prostoru memorije na žrtve prvog sabirnog ustaškog logora Danica, ponovno su vidljivi početkom 2005. godine. Danas se to područje programski i hortikulturno održava u granicama sadašnjih mogućnosti, a zgrada logoraša koristi se kao spremište Etnografskog odjela.
