Običaji vezani uz Cvjetnu nedjelju

Nedjelja koja prethodi Uskrsu u nas je poznata pod nazivom Cvjetna nedjelja ili Cvjetnica. O tome što ona simbolizira najbolje govori njezin latinski naziv Dominica in palmis seu de Passione Domini – nedjelja palmi ili muke Gospodnje. Njome se slavi uspomena na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem tijekom kojega ga je narod oduševljeno dočekao uz palmine i maslinove grančice. Obilježava se donošenjem grančica i cvijeća na misu, tijekom koje ih svećenik blagoslivlja te povorkama vjernika koji nose palmine i maslinove grančice. Navedeni običaj nastao je još tijekom četvrtog stoljeća u Jeruzalemu, a u Rimu, odakle se proširio po čitavoj Crkvi, prakticira se od devetog stoljeća. Iz crkvenih izvora datiranih u to najranije razdoblje vidljivo je da formule koje su se koristile u blagoslovu grančica trebaju potaknuti puk na vjerovanje kako ih njihovo čuvanje i korištenje može zaštititi od bolesti i drugih vrsta opasnosti. Upravo ta vjerovanja, a napose prakticiranje običaja vezanih uz njih očuvano je do danas. Na području Podravine u prošlosti se na blagoslov nisu nosile maslinove grančice, već na poseban način oblikovane kitice – pušleki sezonskog cvijeća: macoka, drenjka, lijeske i sezonskog cvijeća. Za izradu pušleka bile su zadužene djevojke i mlađe žene koje su rado brale navedene biljke te oblikovane kitice dodatno ukrašavale trakama i mašlekima. Nakon mise i blagoslova, kitice su spremane na sigurno i lako dostupno mjesto u kući: u ormaru, za tramom ili zataknute za raspelo, a čuvale su se tijekom čitave godine kako bi ih prilikom olujnih nevremena mogli koristiti. Vjerovalo se, naime, da ove posvećene biljke bačene u vatru mogu kuću i ukućane zaštititi od štetnog utjecaja groma. U Gotalovu su (prema zapisu Vida Baloga) govorili: gde prejde macokov dim tu strela ne vudri.