Prošlo je već 5 godina otkako nas je napustio Ivan Večenaj (Gola, 18. 5. 1920. – Koprivnica, 13. 2. 2013.).
Ivan Večenaj jedan je od velikana naivne umjetnosti te pripadnik 2. generacije Hlebinske škole koja je stasala na temeljima postojećih slika i savjeta Ivana Generalića i Krste Hegedušića. Svojim djelovanjem naivnu umjetnost širi iz Hlebina prema Goli i okolici. Rođen je u zemljoradničkoj obitelji pa se bavi poljoprivrednim poslovima, ali je bio i nadničar i tkalac. Prvi crteži nastaju već sredinom 1930-ih godina, no ozbiljnije i kontinuirano slika od 1953. godine kada će usustaviti novi „kolosijek“ naive koji će ga odvesti putem religiozne tematike smještene u podravske krajolike s tipičnim tankim, maniristički izduženim likovima od kojih Zbirka naivne umjetnosti čuva Raspeće, 1978., ulje/staklo, 820 x 760 mm (MGKc-HLB-212), čiji povratak s restauratorsko-konzervatorskih radova s radošću očekujemo. U njegovim prikazima, posebno u oblikovanju likova te odabiru simboličkog i često agresivnog i jarkog kolorita, prepoznajemo bujnu maštovitost i bajkovitost koju će nastaviti i kroz svoje literarno stvaralaštvo te prikupljanjem jezičnog i etnografskog blaga Podravine. Kako bi dodatno pojačao dojam dramatične i tajanstvene atmosfere, često poseže za naglašeno grotesknim figurama koje ponekad odlaze i u burlesku. Njegov će put kasnije nastaviti razvijati Martin Mehkek i Franjo Vujčec, dok će obilježja sakralne tematike prigrliti širok krug kasnijih nastavljača. Međutim, Ivan Večenaj će miješanjem hiperrealističkih detalja i mistične atmosfere proizašle iz načina oblikovanja i tretiranja prikaza, zauvijek imati posebno mjesto unutar hrvatske i svjetske umjetnosti.
Dragi Ivane, HVALA za sve ostakljene darove 🙂
