(P)ogledi o vodi zatvorili DAB i najavili priču o zemlji u Galeriji Koprivnica

Krajem listopada zatvorena je koprivnička etapa izložbe Drava Art Biennale 2021. Ususret zatvaranju u petak (22. 10.) održani su razgovori o vodi: od mitova i legendi do arhitekture i dizajna. U dijalogu s kustosicom Helenom Kušenić stalna suradnica DAB-a i etnologinja Vesna Peršić Kovač predstavila je na koje je sve načine voda (bila) prisutna u podravskim običajima od svakodnevice do blagdanskih dana. Nakon toga podsjetila nas je koja se mitska bića (vile, vodeni čovjek), legende (ftopljenik) običaje i rituale koji se najčešće vezuju uz vodu, a koji dokazuju konstantno preplitanje vode u raznolikim oblicima sa svakodnevnim obitavanjem čovječanstva. Upravo na tu svakodnevnu prisutnost i metaforički, pa i metafizički značaj vode u našim životima osvrnula su se 24 autora predstavljena izložbom DAB ’21. kojeg prati odgovarajući vizualni identitet. Ovogodišnje vizuale potpisuje najmlađi autorski tim kojeg čine studenti Sveučilišta Sjever – Tena Slobodnjak, Andrej Čirkinagić i Marino Dumić – okupljeni na preporuku mentora i profesora Igora Kuduza (koji potpisuje vizualno rješenje izdanja DAB-a iz 2019.). Time je nastavljena, produbljena i ojačana suradnja sa Sveučilištem Sjever – još jednim važnim dionikom DAB-ove platforme suradnika koji pokriva važno područje umjetničkog i kreativno usmjerenog obrazovanja. Suradnja sa studentima stvara nove mogućnosti, zahvaća šire poglede mlađih inovativnih generacija (budućih) suradnika i posjetitelja svih muzejskih programa. U razgovoru s Tenom Slobodnjak kreativni potencijal vode otkriven je kroz razgovor o inspiraciji, izazovima i finalnim rješenjima oblikovanja vizuala u suradnji s kustosicama. Tena je otkrila kako je cilj vizualnog identiteta bio svojevrsni izlazak „iz kalupa“ u kojem se nalaze prošli identiteti. Taj su odmak dizajneri odlučili postići prvenstveno bojama koje unose toplinu i veselje u 2021. godinu, ali i slovnim znakovima i oblicima koji asociraju na tok vode i riječne rukavce. S obzirom na to da je glavna sastavnica DAB-a voda, plava se nametnula „sama od sebe“, kao primarna boja. Kako bi dodatno razigrali dizajn kao sekundarnu boju odlučili su koristiti ružičaste tonove. Da su u svom naumu i uspjeli, potvrđuju pozitivne reakcije posjetitelja i prolaznika, kao i predstavljanje rješenja na ovogodišnjem Zagreb Design Weeku.

Razgovorima je prethodila radionica održana pod vodstvom Nine Martinuš, jedne od autorica s ovogodišnjeg DAB-a koja je početkom listopada izvela performans u kojem je propitivala suodnos vode i zemlje kao elementa naglašene promjenjivosti i transformacije naspram prividne ukalupljenosti i mogućnosti posjedovanja zemlje. Nina Martinuš već tijekom studija na Arhitektonskom fakultetu bavila se proučavanjem rijeka, vode, porječja Dunava dunavskog slijeva u kontekstu kulturnog krajolika i odnosa antropogenog i prirodnog te načina na koji se čovjek odnosi prema izvoru života na ovim krajevima – rijeci Dunavu. U tom periodu razvila je zanimanje za land art i okolišnu umjetnost te kao pomoćnica sudjelovala na nekoliko land art festivala u Hrvatskoj, Slovačkoj i Turskoj. U narednim godinama posvetila se arhitektonskoj karijeri s naglaskom na gradnju od prirodnih materijala. Dio je neformalne međunarodne grupe EBE – Earth building Europe. Osnivačica je i članica neprofitne organizacije koja se bavi zemljom IZA – Institut za zemljanu arhitekturu koja ju u posljednje vrijeme najviše privlači, inspirira i potiče na istraživanje. Zemljani zid okosnica je i održane radionice inspirirane održivom arhitekturom prema modelu Anne Heringer koji se bazira na sustavu projektiranja putem modeliranja iz zemlje/blata. Potrebnu (pročišćenu) zemlju, odnosno glinu za oblikovanje iskopali su vrijedni i iskusni kolege arheolozi Ivan Valent i Ilija Cikač uz pomoć Nikole Cika. Iz pripremljenih materijala učenice Gimnazije Fran Galović imale su priliku osloboditi svoju maštu i kreativnost te iz slobodnih organskih formi izraditi vlastiti izmaštani prostor kuće / obitavališta. Pritom je Nina Martinuš istaknula je naglašeni humanistički segment ove arhitekture naspram hladne i danas prevladavajuće betonizacije koji su uglavnom gradile većinom žene. U direktnom doticaju sa zemljom razvijajmo vlastitu dizajnersku intuiciju kroz timski rad i participativni dizajn u kojem je svačiji doprinos jednako bitan. Naše polaznice stvorile su pravi mali zemljani grad te na najbolji način najavile ono što vas već od sutra očekuje u Galeriji Koprivnica, a to je priča o zemlji kroz predmete iz fundusa koprivničkog muzeja. Posjetite nas!

Fotografije: Muzej grada Koprivnice i Marko Posavec

Bookmark the permalink.

Comments are closed.