U petak, 7. rujna 2018. godine otvorena je velika izložba koja govori o razvoju školstva u Koprivnici i okolici od njegovog postanka pa sve do 1940. godine. Postav i katalog na kojem je radilo sedam suradnica govori opsuje kako je do druge polovice 18 stoljeća skrb o odgoju i obrazovanju u Austrijskoj carevini pretežito je bila u nadležnosti crkve, posebice nekih crkvenih redova (isusovci, franjevci, pavlini), ali bilježimo i primjere gdje brigu o školstvu preuzimaju javne gradske škole. Velike promjene u školstvu nastaju izradom Zajedničkog školskog reda (Algemeine Schulordnung) kojega je na poticaj Marije Terezije sastavio veliki reformator katoličkog školstva Johann Ignaz von Felbiger. Njime su utvrđena pravila daljnjeg funkcioniranja školstva. Školstvo postaje javno, pohađanje nastave obavezno, određuju se dobne granice pohađanja nastave kao i podjela razreda prema dobnim, ali i rodnim skupinama, određuje se tjedna zastupljenost predmeta po tipovima škola, uspostavlja se nadzor nad školama, propisuju se i druge norme kao i pedagoški standardi. Školski red teško se mogao ravnomjerno provoditi u čitavoj monarhiji, tako da u početnoj fazi jedva da prelazi okvire državnog središta. Razlog tome su političke i društvene okolnosti, različite gospodarske prilike, siromaštvo, opća zaostalo, nestručno nastavno osoblje, a ponekad i otpori izazvani prikrivenim namjerama vlasti. Procesi modernizacije školstva u kontinentalnoj Hrvatskoj stoga su se odvijali sporo i uz brojna ograničenja, sve do donošenja prvog autonomnog školskog zakona 1874. godine.
Koprivničko školstvo prati model njegove organizacije. Za organizaciju prvih škola kao i provođenje nastave zadužene su župne crkve o čemu govore kanonske vizitacije, a posebnu ulogu u odgoju i obrazovanju imali su franjevci. Škola se u Koprivnici prvi puta spominje krajem 16. stoljeća, a je bila smještena u trošnoj zgradi kraj župnog dvora. Naredba Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole u kraljevsko-carskim nasljednim zemljama nije imala snagu zakona, ali je njena primjena bila obvezna, a govori kako je državna reforma školstva u tadašnjoj Monarhiji bila pod utjecajem prosvjetiteljskih teorija. Zato je opismenjavanje stanovništva bilo jedno od najznačajnijih zadataka. Pravo na osnovno obrazovanje dobila su sva djeca bez obzira na klasnu, vjersku, etičku ili spolnu pripadnost. Koprivnica već sredinom 19. stoljeća radi prvu školu koja je mogla primiti veći broj djece, brzo se je pokazala nedovoljnom pa odlukom gradskog poglavarstva gradi i drugi krajem 19 st. prate se zakonske naredbe, uvode se propisani pedagoški standardi, nastaje školska knjižnica (učiteljska i učenička), formira se gradski vrt grade se drugi popratni sadržaji igralište sportska dvorana đačka kuhinja i školska poliklinika.
Uz razvoj školstva u gradu, od sredine 17. stoljeća, a posebno tijekom 19. stoljeća razvija se i školstvo u okolici. U samim začecima seoskog školstva nastava se održavala uglavnom u privatnim kućama (ili u općinskim zgradama koje su nasljeđivale tradicijski koncept, a potom pratile i moderne tekovine. pa se krajem 19. stoljeća pojavljivati i prve zidane škole. Zajedno s općim napretkom društva, jače se razvija i školstvo u seoskim sredinama pa se kreće u izgradnju, a o tome svjedoče brojni dokumenti koji su istovremeno dobar indikator za međusobnu usporedbu, ali i dodatni poticaj daljnjem istraživanju i sistematizaciji podataka vezanih uz razvoj školstva u koprivničkom kraju.
Izložbu u Muzeju grada Koprivnice na Trgu dr. Leandera Brozovića možete razgledati do 7. prosinca 2018. godine, radnim danom od 7 do 15, a vikendom od 10 do 13 sati.
